Medvjeđa žuč

Medvjeđa žuč je probavna tekućina, koja se proizvodi u jetri medvjeda i čuva u žučnoj kesi, a koja se koristi u tradicionalnoj azijskoj medicini.^[1]

Medvjedi se drže u zatočeništvu, obično u jako lošim uvjetima, kako bi se sakupila njihova žuč. Procjenjuje se da se 12000 medvjeda uzgaja za proizvodnju žuči u Kini, Južnoj Koreji, Laosu, Vijetnamu i Mijanmaru. Potražnja za žuči postoji u tim zemljama, kao i u nekim drugim, poput Malezije i Japana.

Vrsta medvjeda koja se najčešće uzgaja za žuč je azijski crni medvjed (lat. Ursus thibetanus), iako se također koriste sunčev medvjed (Helarctos malayanus), smeđi medvjed (Ursus arctos) i sve druge vrste (jedina iznimka je velika panda, koja ne proizvodi takvu žuč).^[2] I azijski crni medvjed i sunčev medvjed navedeni su kao ranjivi na Crvenom popisu ugroženih životinja, koji je objavila Međunarodna unija za zaštitu prirode.^[3] Prije su ih lovili zbog žuči, ali tvornička proizvodnja postala je uobičajena otkako je lov bio zabranjen 1980.-ih.

Žuč se može prikupiti pomoću nekoliko tehnika, a sve zahtijevaju određeni stupanj kirurgije, a može se ostaviti trajna fistula ili umetnuti kateter. Značajan dio medvjeda umire zbog stresa zbog nekvalificirane kirurgije ili infekcija koje se mogu dogoditi.

Uzgajani medvjedi neprestano su smješteni u malim kavezima, koji im često onemogućuju da stoje ili sjede uspravno ili da se okreću. Ovi visoko restriktivni sustavi kaveza i niska razina kvalificiranog uzgoja mogu dovesti do širokog spektra zabrinutosti za dobrobit, uključujući fizičke ozljede, bol, teški mentalni stres i atrofiju mišića. Neki su medvjedi ulovljeni kao mladunci i u tim se uvjetima mogu držati do 30 godina.^[4]

Vrijednost trgovine medvjeđim proizvodima procjenjuje se na dvije milijarde dolara.^[5] Praksa tvorničkog uzgoja medvjeda zbog žuči opsežno je osuđena, uključujući i kineske liječnike.

Izvori

↑ Feng, Y., Siu, K., Wang, N., Ng, K.M., Tsao, S.W., Nagamatsu, T. and Tong, Y. (2009). "Bear bile: dilemma of traditional medicinal use and animal protection". Journal of Ethnobiology and Ethnomedicine. 5 (1): 2. doi:10.1186/1746-4269-5-2. PMC 2630947. PMID 19138420.
↑ Scotson, L.; Fredriksson, G.; Augeri, D.; Cheah, C.; Ngoprasert, D.; Wai-Ming, W. (2017). "Helarctos malayanus". IUCN Red List of Threatened Species. 2017.
↑ Garshelis, D. L. & Steinmetz, R. (IUCN SSC Bear Specialist Group) (2016). "Ursus thibetanus". IUCN Red List of Threatened Species. 2016.
↑ https://www.animalsasia.org/uk/our-work/end-bear-bile-farming/ Preuzeto 9. srpnja 2021.
↑ http://www.cagesofshame.com/page2.html Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. svibnja 2019. (Wayback Machine) Preuzeto 9. srpnja 2021.

[1] Feng, Y., Siu, K., Wang, N., Ng, K.M., Tsao, S.W., Nagamatsu, T. and Tong, Y. (2009). "Bear bile: dilemma of traditional medicinal use and animal protection". Journal of Ethnobiology and Ethnomedicine. 5 (1): 2. doi:10.1186/1746-4269-5-2. PMC 2630947. PMID 19138420.

[2] Scotson, L.; Fredriksson, G.; Augeri, D.; Cheah, C.; Ngoprasert, D.; Wai-Ming, W. (2017). "Helarctos malayanus". IUCN Red List of Threatened Species. 2017.

[3] Garshelis, D. L. & Steinmetz, R. (IUCN SSC Bear Specialist Group) (2016). "Ursus thibetanus". IUCN Red List of Threatened Species. 2016.

[4] ttps://www.animalsasia.org/uk/our-work/end-bear-bile-farming/ Preuzeto 9. srpnja 2021.

[5] ttp://www.cagesofshame.com/page2.html Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. svibnja 2019. (Wayback Machine) Preuzeto 9. srpnja 2021.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]