Milosrdna braća
Bolnički red Milosrdne braće sv. Ivana od Boga, poznatiji kao Milosrdna braća i Družba Milosrdne braće (tal. Congregazione dei Fratelli della Carità), katolički je crkveni red posvećen njezi bolesnika koji je utemeljen u prvoj polovini XVI. stoljeća u španjolskoj Granadi. Djeluju u oko 45 država i u više od 250 ustanova, pretežno bolnica, ustanova za duševne bolesnike, staračkih i dječjih domova. Slijede redovničko pravilo sv. Augustina. Red je odobrio papa Pio V. 1572., a na razinu crkvenoga reda uzdigao 1586. Siksto V.
Da bi mladić mogao biti kandidatom za milosrdnoga brata treba biti brat ili svećenik, spreman živjeti prema evanđeoskim krepostima (siromaštvo, čistoća, poslušnost) te živjeti hospitalitet, vršiti neku karitativnu društvenu djelatnost. Tijekom postulature kandidati se upoznaju s djelovanjem Reda, a njezinim završetkom odijevaju habit, uzimaju redovničko ime te ulaze u novicijat, u kojemu uče o karizmi reda odn. njegovu poslanju, duhovnosti, povijesti, pravilima, konstitucijama i statutima. Svršetkom novicijata prolazi se skolastikat, visoko obrazovanje u nekomu od karitativnih zanimanja (medicina, socijalni rad, psihijatrija, ljekarništvo, bogoslovlje) uz polaganje zavjeta, pet puta u pet godina.[1]
U Hrvatskoj
urediU Zagrebu su braća iz Požuna 1801. utemeljili i do 1916. vodili Bolnicu milosrdne braće na Harmici (danas Trgu bana Jelačića).[2][3] Bolnica je imala »pristalište za nemoćne« (ubožnicu), pristalište za strance, »ložnicu za luđake« (duševnu bolnicu), ljekarnu i kapelicu. Dr. Marijan Derenčin podnio je parnični postupak 29. rujna 1884. za ispravak upisa prava vlasništva, koji je 1916. zaključen u korist grada.[4] Grad je preuzeo bolnicu, promijenivši joj naziv u Zakladna bolnica. Milosrdnoj braći ostala je kapela Ranjenoga Isusa. Djelovali su i u Zadru. Na poziv biskupa Antuna Škvorčevića vraćaju se 2006. u Hrvatsku i uspostavljaju Provinciju sv. Ambrozija.[5][6] Svibnja 2011. u Strmcu kod Nove Gradiške otvaraju psihijatrijsku bolnicu sv. Rafaela.[7]
Literatura
uredi- Komadina, Ante: „Povijesni razvoj crkvene skrbi za bolesnike”, Služba Božja, sv. 53, br. 3-4 (2013.), str. 265-263.
- Mutschlechner, Nikolaus: Svjedoci milosrđa, Karitativni fond UPT: Đakovo, 2007.
Izvori
uredi- ↑ Pavljuk, Francisko: Bolnički red Milosrdne braće svetog Ivana od Boga Laudato. Objavljeno 8. ožujka 2019. Pristupljeno 2. ožujka 2022.
- ↑ Dugački, Vladimir: „Zagrebačka Zakladna bolnica na Harmici (Jelačićevu trgu)1804-1931.Ususret 200. obljetnici”, Gazophylacium, sv. 8, br. 3-4 (2003.), str. 74-79. (CROSBI)
- ↑ Javna bolnica na Jelačićevu trgu u Zagrebu / izvješće na Gradsko poglavarstvo Šime Mazzure od 5. travnja 1891. br. 10367, s prilozima Knjižnice Grada Zagreba. Pristupljeno 1. ožujka 2022.
- ↑ Bolnica milosrdne braće na Jelačićevu trgu - hospital u Zagrebu pod upravom konventa milosrdne braće u Zagrebu, Naklada općine grada Zagreba: Zagreb, 1918.
- ↑ Milosrdna braća sv. Ivana od Boga Župa sv. Josipa Radnika Zagreb - Gajnice. Pristupljeno 2. ožujka 2022.
- ↑ Milosrdna braća u svijetu KTA BK BiH. Objavljeno 13. rujna 2010. Pristupljeno 2. ožujka 2022.
- ↑ Vermi, Dario: „Specijalna bolnica Sveti Rafael, Strmac”, Služba Božja, sv. 53, br. 3-4 (2013.), str. 431-434.