Planinski ćuk
Planinski ćuk, batoglavi ćuk[1] ćuk batoglavac ili mrtvačka sovica (lat. Aegolius funereus) je mala sova. Obitava u gustim crnogoričnim šumama sjevera Euroazije i Sjeverne Amerike, ali i planinskim lancima, kao što su Alpe i Stjenjak. Najčešće živi 16 godina.[2]
| Planinski ćuk | |
|---|---|
 | |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc) | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Aves |
| Red: | Strigiformes |
| Porodica: | Strigidae |
| Rod: | Aegolius |
| Vrsta: | A. funereus |
| Dvojno ime | |
| Aegolius funereus (Linnaeus, 1758) | |
| Rasprostranjenost | |
 | |
| Podvrste | |
Aegolius funereus beickianus Aegolius funereus caucasicus Aegolius funereus funereus Aegolius funereus magnus Aegolius funereus pallens Aegolius funereus richardsoni Aegolius funereus sibiricus | |
| Sinonimi | |
| mrtvačka sovica ćuk batoglavac | |
| Baze podataka | |
Izgled
urediTijelo ove ptice je dugo 20-30 centimetara. Raspon krila je 53–60 cm. Mužjaci i ženke se razlikuju samo po težini, mužjaci su teški 90-113 grama, a ženke 126-194 grama. Ženke su krupnije od mužjaka. Boja ovih ptica varira, jedne su sivkaste, a druge crvenkasto-smeđe boje. Gornji dio tijela je smeđe boje, a na ramenima se nalaze bijele mrlje. Donji dio tijela je bjelkast i prošaran smeđim prugama. Glava je prilično velika, a lice je bijelo. Očne šarenice su žute boje, a područje ispod očiju je tamno. Ova sova uvijek ima "iznenađen" pogled. Rep joj je kratak, smeđe je boje i ima 4-5 bijelih pregrada u obliku križa. Noge i stopala su prekriveni bijelim perjem.
Stanište
urediKao stanište planinskom ćuku najčešće služe šume jele, smreke, bukve, ali ponekad i borova. Neprijatelji ove ptice su kuna zlatica, šumska sova i ušara. Njihova prisutnost često može dovesti do nemogućnosti razmnožavanja. Planinski ćuk uglavnom izbjegava neprijatelje. Nije društven, uglavnom vrijeme provodi sam.
Prehrana
urediPrehrana planinskog ćuka se sastoji isključivo od životinja. Plijen su mu najčešće manji sisavci, a u manjoj mjeri jedu kukce i neke manje ptice, kao što su drozdovi i voluharice. Svoj plijen uglavnom lovi noću, ali je na sjeveru često prisiljena loviti danju zbog toga što su noći kratke u ljetnim mjesecima.[3] Plijen pronalazi osjetilom sluha, može prepoznati miševe i pod raslinjem i snijegom.[4]
Razmnožavanje
urediSezona parenja je uglavnom traje od sredine ožujka do srpnja.[5] Mužjak ženku privlači pjesmom. Ženka u tri rupe postavlja dva do sedam bijelih jaja. Inkubacija traje 28-29 dana. Oba roditelja inkubiraju jaja, ali većinu inkubacije vrši ženka. Ženka i mužjak stavljaju hranu u gnijezdo. Mladi ptići su čokoladno smeđe boje.[6] Oči im se otvaraju nakon 10 dana. Nauče letjeti tri tjedna nakon što se izlegnu, a gnijezdo napuštaju nakon 4-6 tjedana. Potpuno odrastu nakon godinu dana.
Glasanje
urediIdentični pjev planinskog ćuka lako može identificirati tu nedostižnu pticu. Najčešća fraza je "oo-oo-oo-oo-oo-oo" koja je glasna i brza, te traje 2-3 sekunde.[7] Glasnoća joj se pojačava na kraju. Pjesma ove ptice se čuje i na 2000 m udaljenosti, te podsjeća na zvuk okarine. Najčešće se čuje za vrijeme sezone parenja, u travnju i svibnju.
Izvori
uredi- ↑ Hrvatska opća enciklopedija, Leksikografski zavod "Miroslav Krleža", Zagreb 2000. ISBN 953-6036-32-0
- ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. studenoga 2010. Pristupljeno 3. svibnja 2010. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link) - ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. lipnja 2010. Pristupljeno 3. svibnja 2010. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link) - ↑ http://www.allaboutbirds.org/guide/Boreal_Owl/lifehistory
- ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. veljače 2010. Pristupljeno 3. svibnja 2010. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link) - ↑ http://www.avianweb.com/tengmalmsowls.html
- ↑ http://www.50birds.com/BPBorealOwl.htm