Purpur (lat. purpura od grč. πορφύρα) je na svjetlu stalna tamna boja koja se u starom vijeku dobivala iz morskih puževa (školjki) bagarka ili bodljikavog volaka (lat. Murex brandaris) i Murex trunculus. Te školjke izlučuju iz posebne žlijezde žutu sluz koja na sunčevoj svjetlosti postaje najprije zelena, potom modra i na kraju crvenkasta, ljubičastocrvena, bliska grimiznoj (kada se dobiva iz vrste Murex brandaris), odnosno tamnoljubičasta (kada se dobiva iz vrste Murex trunculus). Purpur se počeo proizvoditi oko 2000. pr. Kr. na Kreti, a najpoznatiji proizvođači bili su Feničani.

Bodljikavi volak (lat. Murex brandaris) je korišten kao sirovina za proizvodnju skupocjene purpurne boje.

U prenesenom značenju purpur znači i odjeću obojenu tom bojom. U najstarije doba nošenje purpura bila je povlastica vladara; za Rimskoga Carstva toliko se proširilo da su Cezar i August u okviru mjera protiv pretjerane raskoši donijeli uredbe koje su ograničavale uporabu purpura. U Bizantu je opet oznaka vladara i njegove najbliže okoline. Purpurati, purpurna odjeća kardinala koju je uveo papa Pavao II., još podsjeća na taj status purpura.[1]

Antikni purpur

uredi

Antikni purpur sadrži kao osnovnu komponentu 6,6'-dibrom-indigo, C16H802N2Br2 (C.I. 75800), koji tvori bakrenosjajne kristale. Do 13 stoljeća bio je najviše cijenjeno crvenoljubičasto bojilo. Postoji crveni i plavi purpur. Crveni se purpur (lat. Purpura blatta) dobiva od puževa, bodljikavih volaka (lat. Murex brandaris), a plavi purpur (lat. Purpura hyacinthina) od kvrgavih volaka (lat. Murex trunculus). Ljubičasti je purpur smjesa crvenog i plavog purpura. Na vuni purpur tvori jaku i postojanu crvenu, plavu i ljubičastoplavu boju, a upotrebljava se i kao pigment za izradu slikarskih boja.[2]

Slike

uredi
       
Purpurno obojene tkanine. Kartaški Murex pigment iz Tunisa. Purpurna boja dobivena iz morskih puževa Hexaplex trunculus. Purpurni puževi (lat. Hexaplex trunculus)

Izvori

uredi
  1. purpur, [1] "Hrvatska enciklopedija", mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 16. 7. 2020.
  2. "Tehnička enciklopedija" (Prirodna bojila), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.


Spektar elektromagnetskog zračenja
 
gama zračenje | rendgensko zračenje | ultraljubičasto zračenje | vidljivi dio spektra | infracrveno zračenje | mikrovalno zračenje | radiovalovi
(od najmanje valne duljine do najveće)
vidljivi dio spektra:
 

ljubičasta | plava | zelena | žuta | narančasta | crvena
Boje
Boje često korištene u informatici: crvena | zelena | plava | tirkizna (cijan) | magenta | ružičasta | žuta
primarne ⇔ sekundarne: crvena | plava | žuta | | narančasta | zelena | ljubičasta
tople ⇔ hladne: crvena | žuta | narančasta | | plava | zelena | ljubičasta
ostalo: crna | bijela | siva
  NODES