Samoubilački terorizam
Samoubilački terorizam je spremnost pojedinaca da žrtvuju svoj život radi uništavanja ili pokušaja uništavanja nekog cilja, a u svrhu ostvarenja političkog cilja. Cilj je terorista samožrtvovanje tijekom obavljanja zadaće, odnosno uništavanja cilja (Vlašić, 2001).
 |
Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima.Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica. |
Taktici samoubilačkih terorističkih napada najčešće su pribjegavali pripadnici LTTE (Oslobodilački tigrovi tamilskog Elama), osim njih slične napade poduzimaju i skupine islamskih fundamentalista na Bliskom istoku. Najčešće Islamski džihad, Hamas (Harakat Muqama al Islamyia - Islamski pokret otpora), Al-Kaida i Kurdistanska radnička stranka (PKK). U pozadini tih organizacija stoje najčešće, jaki separatistički pokreti i/ili islamski fundamentalizam. Bezuvjetna predanost cilju, vođama i autoritetima, vjerski ili ideološki fanatizam te visoka razina organiziranosti, korištenje suvremene tehnologije i psiholoških metoda u situaciji vojne, političke i financijske inferiornosti, pozadina su na kojoj se stvaraju samoubilački teroristi (Trlek, Filjak, 2002).
Tijekom 2003. godine diljem svijeta se dogodilo više od 50 različitih samoubilačkih napada u kojima je ubijeno više od 650 ljudi a 2500 ranjeno (HV).
Najčešće korištena metoda jesu vozila natovarena s eksplozivom ili eksploziv na samoj osobi što u pravilu omogućava veliku učinkovitost u dostizanju određenog cilja te se nikako nesmije isključiti psihološki faktor kod samog bombaša samoubojice kojemu jedina briga ostaje uspješno izvršenje zadatka pošto je u samoj fazi pripremanja zadatka on visoko motiviran za isvršenje istog, te u isto vrijeme potpuno oslobođen brige za vlastiti život, ta činjenica uvelike olakšava i samo planiranje akcija, pošto se vrijeme ne troši na planiranje povlačenja operativaca kao i na brigu o njihovoj sigurnosti, tj. samoubilačka misija se uvijek planira jednostrano bez planiranja i osiguravanja povratka izvršitelja. No ipak sam čin uništenja cilja nije konačan jer iza takve akcije ostaje i jaki psihološki učinak, putem medija, samim izvještavanjem o događaju se generira određeno psihološko stanje napetosti tj. teroristi postižu svoj cilj teror i šalju snažnu psihološku poruku.