Wikipedija

Sutjeska (1973.)

Sutjeska je bosanskohercegovački ratni film u režiji hrvatskog redatelja Stipe Delića iz 1973. godine. Producirale su ga Bosna Film, Sutjeska Film iz Sarajeva[1] i Filmska radna zajednica (FRZ) Sutjeska.

Sutjeska (1973.)
Sutjeska (1973.)
 Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima.Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica.
Sutjeska
RedateljStipe Delić
ProducentNikola Popović (izvršni producent)
Produkcijske tvrtke: Bosna Film
Filmska Radna Zajednica (FRZ)
Sutjeska Film
ScenaristSergej Bondarčuk
Wolf Mankovitsch
Ugo Pirro
Branimir Šćepanović
Miljenko Smoje
Glavne ulogeRichard Burton
Ljuba Tadić
Bata Živojinović
Irene Papas
Milena Dravić
Bert Sotlar
Boris Dvornik
Rade Marković
Ljubiša Samardžić
Milan Puzić
Nikola Angeloski
GlazbaMikis Theodorakis
SnimateljTomislav Pinter
MontažaDavid de Wilde
Vuksan Lukovac
Godina izdanja3. srpnja 1973.
Trajanje128 min.
Država Jugoslavija
Jezikhrvatski
srpski
crnogorski
njemački
engleski
Žanrratni film
Profil na IMDb-u
Portal o filmu

Radnja filma

uredi

U svibnju i lipnju 1943. Vrhovni štab Narodnooslobodilačke vojske (jugoslavenskih partizana) s dvadeset tisuća boraca, zajedno sa središnjom bolnicom i ranjenicima, opkoljava u vrletima na pograničnom području Crne Gore i Bosne i Hercegovine neprijatelj. Vrhovni štab donosi odluku o proboju...

Produkcija filma

uredi

Sutjesku je prvotno trebao režirati Veljko Bulajić. U intervjuu 2013. rekao je da je to izbjegao, premda mu je nakon Bitke na Neretvi dan neograničen proračun i sloboda stvaranja. Protivljenje je, prema Bulajiću, bilo iz političkih razloga. Ondašnje bosanskohercegovačko vodstvo htjelo je još bolje učvrstiti svoje odnose s Titom pa je zbog toga inzistiralo na snimanju Sutjeske kao filma o velikoj partizanskoj pobjedi, iako je Bulajić istakao da je to bio veliki partizanski poraz. Bulajić se nije protivio snimiti film zbog toga što je to bio poraz u bitci, jer se i na porazu može snimiti veliki film, ali ne o porazu kao da je pobjeda. Političari su pak htjeli da to bude film o pobjedi, a uz to su posebno inzistirali da u tom filmu igra Richard Burton, koji je poslije vrlo loše odigrao ulogu. Posljedica svega bila je da je na Sutjesku potrošeno više novaca nego u Neretvi, no film nije nigdje u inozemstvu prikazan.[2]

Prema knjizi Džavida Hoskića Filmska sutjeska: hronika jednog snimanja (izdanje FRZ Sutjeska i Zeta filma, 1973), trogodišnja je filmska produkcija teško okončana, uz financijsku i materijalnu pomoć 285 poduzeća („radnih organizacija”) i financijskim sudjelovanjem Zeta filma kao jugoslavenskog distributera. Po Hoskiću, Bulajić je od režije filma odustao još u fazi predpripreme, tijekom 1970., planiravši da ostane nadzornik produkcije, a da redateljem bude njegov prvi pomoćnik režije u Bitci na Neretvi, Stipe Delić, no iz produkcije se sasvim povukao zato što za scenariste filma nisu odabrani scenaristi Bitke na Neretvi, njegov brat Stevan Bulajić i Ratko Đurović. U ranoj fazi produkcije, Bulajić je žestoko kritizirao sve inačice scenarija koje je napisao odabrani scenarist filma, srpski književnik Branimir Šćepanović.

Film je imao osobnu podršku Josipa Broza Tita, koji je posjećivao i set filma te odobrio odabir Richarda Burtona za glavnu ulogu. U ranoj fazi rada na scenariju surađivao je talijanski scenarist Ugo Pirro, koscenarist Bitke na Neretvi, a recenziju je dao i Orson Welles, koji je u ranoj fazi scenarija bio predviđen za tumačenje lika Winstona Churchilla (nije ušlo u kasnije inačice scenarija). U filmu je nastupila i grčka glumica Irena Papas, a glazbu skladao Mikis Theodorakis. Tijekom produkcije, filmski je set napustio niz suradnika: pomoćnik režije Mate Relja, pomoćnik režije Milo Đukanović, glavni scenograf Vladimir Tadej, glumica Ružica Sokić, Ugo Pirro i dr.

Odjek

uredi

Sutjeska je u međunarodnoj distribuciji prikazivana pod naslovima The Battle of Sutjeska (Bitka na Sutjesci) i The Fifth Offensive (Peta ofenziva), a prodana je u distribuciju u Sovjetski Savez, Mađarsku, Rumunjsku, Poljsku, Bugarsku, Sejšele, DR Njemačku, Grčku, Italiju, Portoriko, Dansku, Libanon, Jordan, Siriju, Kuvajt, Bahrein, Ujedinjene arapske emirate, Egipat, Sudan, Iran, Finsku, Španjolsku, SAD, Nikaragvu, Irsku, Portugal, Indiju, Nigeriju, Ganu, Gambiju, Sierra Leone, Šri Lanku, Burmu, Hong Kong, Alžir, SR Njemačku, Austriju, Švicarsku, cijelu Latinsku Ameriku, Zapadnu Afriku, Tajland, Dansku, Švedsku, Siriju, Tursku, Etiopiju, Francusku, Veliku Britaniju, Tajvan, Australiju, Španjolsku i Nizozemsku.[3]

Film je bio jugoslavenski predstavnik za nagradu Oscar, ali nije nominiran. Film je 1973. dobio posebnu nagradu na filmskom festivalu u Moskvi, čijem je žiriju predsjedao Sergej Bondarčuk,[4] a dobio je sve važnije nagrade na Festivalu jugoslavenskog igranog filma u Puli.[5]

Sutjeska je ostala jedini igrani film koji je režirao Stipe Delić.

Uloge

uredi

Nagrade

uredi

Izvori

uredi
  1. ↑ Sutjeska film, Sarajevo
  2. ↑ Veljko Bulajić: Žao mi je što nisam snimio film o opsadi Sarajeva, Piše: Anadolija, index.hr, 15. veljače 2013.
  3. ↑ Baza HR kinematografije: Sutjeska, hrfilm.hr, pristupljeno 30. listopada 2019.
  4. ↑ BVIII MIFF (10-23 july 1973), pristupljeno 30. listopada 2019.
  5. ↑ 20. PULSKI FILMSKI FESTIVAL 26. srpnja – 1. kolovoza 1973. – 16 filmova  Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. kolovoza 2018. (Wayback Machine), pristupljeno 30. listopada 2019.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Sutjeska_(1973.)&oldid=6961828"
  NODES
INTERN 1