Sveta Zita
Sveta Zita (Monte Sagrati, oko 1212. – Lucca, 27. travnja 1272.), talijanska sluškinja i svetica.
| Sveta Zita | |
|---|---|
| |
| Rođena | 1212. Monte Sagrati |
| Preminula | 27. travnja 1272. Lucca |
| Kanonizirana | 1696. |
| Spomendan | 27. travnja |
| Simboli | ključevi, torba |
| Zaštitnica | domaćica, slugu |
 Portal o kršćanstvu
| |
Životopis
urediRođena je u Monte Sagratiju, pored Lucca u Italiji. S 12. godine postaje sluškinja obitelji Paganoa di Fatinelli. 48 godina je bila sluškinja, pa domaćica, a zatim kao guvernanta
Sveta Zita je umrla u dobi od 60 godina posvetivši cijeli svoj život skromnim kućanskim poslovima.
Štovanje
urediNakon smrti ubrzo se razvilo popularno štovanje oko njezinog groba u San Fredianu. Liturgijsko štovanje na lokalnoj razini dopustio je papa Lav X. (početkom 16. stoljeća). Sveticom je proglašena 1696. godine, a njezino ime Rimskoj Martirologiji dodao je Benedikt XIV. 1748. godine. Spomendan joj se slavi 27. travnja.
U umjetnosti se Sveta Zita prikazuje u radnoj odjeći služavke s ključevima, krunicom, torbom, tri kruha, košarom voća, torbom, moleći se na izvoru i drugo. Zaštitnica je domaćica i slugu.[1] Tijelo joj je ostalo neraspadnuto do danas.[2]
Izvori
uredi- ↑ sveci.net Arhivirana inačica izvorne stranice od 2. travnja 2016. (Wayback Machine), pristupljeno 26. travnja 2015.
- ↑ MISTERIJA: Pet tijela koja vijekovima odbijaju da istruhnu, pristupljeno 26. travnja 2015.