Zaručnici
Zaručnici jest hrvatski naslov prvog talijanskog povijesnog romana I Promessi sposi. Napisao ga je Alessandro Manzoni godine 1827. To je najpoznatiji i najčitaniji roman na talijanskom jeziku.[1]
Zaručnici
| |
|---|---|
 Prva stranica romana | |
| Naziv izvornika | I promessi sposi |
| Autor | Alessandro Manzoni |
| Država | Italija |
| Jezik | talijanski |
| Vrsta djela | roman |
| Datum (godina) izdanja |
1827. |
| Vrijeme radnje | 17. stoljeće |
| Mjesto radnje | sjeverna Italija |
| Glavni lik(ovi) | Renzo i Lucia |
Radnja se odvija na sjeveru Italije 1628., za vrijeme opresivnih godina pod španjolskom vlašću. Ponekad se roman vidi kao prikriven napad na Austriju, koja je kontrolirala područje u vrijeme kada je pisan. Autor je opisao između ostalog i epidemiju kuge koja je pogodila Milano oko 1630. godine.
Roman govori o dvoje zaljubljenih koji su prošli kroz sve prepreke samo da budu zajedno.[2] U središtu je radnje dvoje seoskih zaručnika čije vjenčanje onemogućuju mjesni moćnik i ustrašeni župnik. Manzonijevo shvaćanje povijesti prožeto je kršćanskim naukom o spasenju i vjerom u Božju providnost pa, u skladu s tim, nakon mnogobrojnih peripetija njegov ep o običnom puku završava sretnim vjenčanjem.[3] Bavi se različitim temama, od kukavičke, licemjerne prirode jednog prelata (Don Abbondio) i herojske svetosti drugih svećenika (Padre Cristoforo, Federico Borromeo), o nepokolebljivoj snazi ljubavi (odnos Renza i Lucije, i njihova borba da se konačno opet vide i budu u braku), i nudi neke oduševljene uvide u tvorevine ljudskog uma.
Manzoniju je inspiracija za ovaj roman bio "Ivanhoe" Waltera Scotta iz 1820.[4]
U 20. stoljeću bilo je mnogo filmskih adaptacija romana u Italiji, a prema romanu su nastale i dvije opere. "Zaručnici" A. Manzonija je roman koji spada u remek-djela europske književnosti.
Papa Franjo je izjavio da je u čak tri navrata pročitao roman "Zaručnici": 'Ta mi je knjiga opet na stolu, želim je pročitati opet', rekao je, napominjući kako ga je s tim djelom upoznala njegova baka, još dok je bio dijete.[5]
Izvori
uredi- ↑ Archibald Colquhoun. Manzoni and his Times. J. M. Dent & Sons, London, 1954.
- ↑ Alessandro Manzoni – Zaručnici. Knjižnica Bjelovar. 18. srpnja 2013. Pristupljeno 19. rujna 2022.
- ↑ Manzoni, Alessandro | Hrvatska enciklopedija. enciklopedija.hr. Pristupljeno 19. rujna 2022.
- ↑ Georg Lukàcs: The Historical Novel. University of Nebraska Press, 1969. ISBN 978-0803279100.
- ↑ Papa Franjo otkrio kakvu glazbu sluša i koji mu je najdraži film. Dnevnik.hr. Pristupljeno 19. rujna 2022.