Zvučni glotalni frikativ
| Zvučni glotalni frikativ | |
| ɦ | |
| IPA-broj | 147 |
| HTML-entitet | ɦ
|
| IPA-slika | 
|
| X-SAMPA | h\
|
| Kirshenbaum | nema
|
| Vidi također: Fonetika | Jezikoslovlje | Jezik | |
Bezvučni glotalni frikativ jest glas koji postoji u nekim jezicima, a u međunarodnoj fonetskoj abecedi za nj se rabi simbol [ɦ].
Glas se pojavljuje u mnogim jezicima, od europskih uključujući češki,[1] slovački, ukrajinski (gdje može biti i faringealan) te gornjolužičkosrpski[2] gdje je nastao lenicijom praslavenskoga *g,[3][4] tako da češki hrad 'dvorac' odgovara hrvatskom grad,[5] a Praha odgovara hrvatskom Prag. Bjeloruski i donjolužičkosrpski također su prošli ovu promjenu, ali s različitim rezultatima.[2] Dogodila se i u nekim slovenskim narječjima ponekad rezultirajući nastankom /ɦ/.[6]
Glas se nalazi i u engleskome kao alofon glasa /h/ između vokala u nekim dijalektima poput australskoga[7] ili received pronounciation.[8] Pojavljuje se i u južnoafričkom narječju.
Kao fonem postoji u afrikaansu, nepalskome[9] i wu kineskome te hindskom, istočnopandžapskom i drugim.
U hrvatskome se može pojaviti kao zvučni alofon u onih govornika koji izgovaraju glas označen slovom ⟨h⟩, što se obično smatra standardnim /x/, izgovaraju kao /h/.[10][11] Ako je tako, pojavljivat će se u istim okolnostima kao [ɣ] kod drugih govornika.
Karakteristike su:
- po načinu tvorbe jest frikativ, ali mnogi fonetičari ne smatraju ga jednim jer često nema konstrikcije pri izgovoru
- po mjestu tvorbe jest glotalni suglasnik (ipak, ako nema frikcije, znači da glasnice nisu mjesto njegove tvorbe)
- po zvučnosti jest šaptav (slično zvučnim glasovima, ali propušta se više zraka).
Njegova je osnovna karakteristika, dakle, da se izgovara šaptavim glasom, pa se ponaša kao šaptava inačica okolnog vokala.
Izvori
uredi- ↑ International Phonetic Association. 2021. Handbook of the International Phonetic Association: a guide to the use of the international phonetic alphabet. 22. printing izdanje. Cambridge University Press. Cambridge. ISBN 978-0-521-63751-0
- ↑ a b Comrie, Bernard, ur. 2008. The Slavonic languages. Routledge language family descriptions. Reprinted, transferred to digital printing izdanje. Routledge. London. ISBN 978-0-415-28078-5
- ↑ Andrii Danylenko: FROM G TO H AND AGAIN TO G IN UKRAINIAN. Die Welt der Slaven L, 2005, 33. – 56.
- ↑ Sawicka, Irena; Fojt, Tomasz. 2023. Studies in Balkan phonetics. Język na Pograniczach. Instytut Slawistyki Polskiej Akademii Nauk. Warszawa. str. 68. ISBN 978-83-66369-53-5
- ↑ Příruční slovník a databáze lexikálního archivu. bara.ujc.cas.cz. Pristupljeno 22. listopada 2023.
- ↑ Logar, Tine. 1996. Kenda-Jež, Karmen (ur.). Dialektološke in jezikovnozgodovinske razprave. Znanstvenoraziskovalni Center Slovenske Akad. Znanosti in Umetnosti, Inšt. za Slovenski Jezik Frana Ramovša. Ljubljana. ISBN 978-961-6182-18-8
- ↑ Cox, Felicity; Fletcher, Janet. 2017. Australian English pronunciation and transcription. 2. izdanje. Cambridge University Press. Cambridge New York Melbourne Dehli Singapore. ISBN 978-1-316-63926-9
- ↑ Roach, Peter. Prosinac 2004. British English: Received Pronunciation. Journal of the International Phonetic Association (engleski). 34 (2): 239–245. doi:10.1017/S0025100304001768. ISSN 0025-1003. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. listopada 2023. Pristupljeno 22. listopada 2023.
- ↑ Khatiwada, Rajesh. Prosinac 2009. Nepali. Journal of the International Phonetic Association (engleski). 39 (3): 373–380. doi:10.1017/S0025100309990181. ISSN 0025-1003
- ↑ Matasović, Ranko. 2008. Poredbenopovijesna gramatika hrvatskoga jezika. Biblioteka Theoria. Matica hrvatska. Zagreb. ISBN 978-953-150-840-7
- ↑ Mirjana Šnjarić: Stražnji bezvučni tjesnačnici u hrvatskome i u njemačkome jeziku. Zagreb. 2013.