kombinacija
kombinacija (hrvatski jezik)
uredi| (1.1 - 1.6) | ||
| padež | jednina | množina |
|---|---|---|
| nominativ | kombinacija | kombinacije |
| genitiv | kombinacije | kombinacija |
| dativ | kombinaciji | kombinacijama |
| akuzativ | kombinaciju | kombinacije |
| vokativ | kombinacijo | kombinacije |
| lokativ | kombinaciji | kombinacijama |
| instrumental | kombinacijom | kombinacijama |
izgovor:
definicija:
imenica, ženski rod
- (1.1) Vezivanje (srodnih ili različitih) pojmova, osoba, predmeta itd.; sjedinjenje, sklop, slaganje, spoj.
- (1.2) (matematika) Svaki podskup sa zadanim brojem elemenata u nekom konačnom skupu
- (1.3) (tehnika) Šifra kojom se otvara specijalna brava.
- (1.4) Traženje plana, sheme za realizaciju ideje; domišljanje, spekulacija.
- (1.5) (športski)
- (a) U borilačkim športovima akcija u kojoj je u cjelinu povezano više raznorodnih elemenata.
- (b) U konjičkom športu, više prepona za preskakanje.
- (c) U kolektivnim športovima, smišljeno i uvježbano dodavanje lopte više suigrača.
- (d) (šah) Planska akcija temeljena na osebujnosti rasporeda figura.
- (e) Disciplina alpskog skijanja; natjecanje u dvije discipline (slalom i spust i sl.) čiji se rezultati zbrajaju za ukupnu pobjedu.
- (1.6) (gramatika) Uređeni niz (slijed) jezičnih jedinica po određenim pravilima; razmještaj.
sinonimi:
antonimi:
primjeri:
srodne riječi:
sintagma:
frazeologija:
etimologija:
- (1.1) vidi kombinirati
napomene:
prijevodi:
uredi
|