(1.1)
padež jednina  množina
nominativ službenik službenici
genitiv službenika službenika
dativ službeniku službenicima
akuzativ službenika službenike
vokativ službeniče službenici
lokativ službeniku službenicima
instrumental  službenikom službenicima

izgovor: slȕžbenīk
definicija:
imenica, muški rod

(1.1) Koji obavlja službenički posao, koji službuje.

sinonimi:
antonimi:
primjeri:
srodne riječi:

(1.1) služiti, službovati, službenica, služba


sintagma:
frazeologija:
etimologija:
napomene:

prijevodi:

uredi
engleski: employee (en)
mađarski: hivatalnok (hu)

izvori:

uredi

sestrinski projekti:

uredi
  NODES