(1.1)
pozitiv komparativ superlativ
stabilan stabilniji najstabilniji

izgovor:
definicija:
pridjev

(1.1) Koji je dobro postavljen s obzirom na podlogu ili postolje; koji se ne ruši, koji ne pada.
(1.2) (fizika)
(a) Koji nema vijek raspadanja, koji se ne raspada (neke elementarne čestice, atomi ili molekule).
(b) Koji se pod utjecajem malih poremećaja ili sila ne mijenja, permanentan.
(1.3) (kemija) Koji se ne može lako kemijski promijeniti.
(1.4) Koji je pouzdan, postojan, stalan, čvrst.

sinonimi:
antonimi:
primjeri:
srodne riječi:
sintagma:
frazeologija:
etimologija:
napomene:

prijevodi:

uredi

izvori:

uredi

sestrinski projekti:

uredi
  NODES