AFC Azijski kup

AFC Azijski kup
	AFC Asian Cup
	Općenito
Utemeljeno	1956.
Regija	Azija (AFC)
Broj momčadi	24 (završnica)
Aktualni prvak	Katar (drugi naslov)
Najuspješnija momčad	Japan (četiri naslova)

AFC Azijski kup (engleski: AFC Asian Cup) je najvažnije kontinentalno, reprezentativno natjecanje u Aziji, koje se, uz jedan izuzetak, održava svake četiri godine. Azijski kup organizira AFC, a pravo sudjelovanja imaju sve članice te konfederacije. Prvi turnir odigran je 1956. godine, što ga čini najstarijim kontinentalnim prvenstvom nakon Cope Américe. Pobjednik Azijskog kupa postaje prvak Azije i automatski se kvalificira za FIFA Kup konfederacija.

Od prvog izdanja 1956. u Hong Kongu pa sve do turnira 2004. u NR Kini, turnir je održavan u pravilnim razmacima od četiri godine. Međutim, kako su te parne godine bile izrazito bogate sportskim događanjima (UEFA Euro, Olimpijske igre), AFC je odlučio preseliti Azijski kup na neparne godine tako da je sljedeće izdanje održano 2007. godine, nakon čega je razmak opet prebačen na četiri godine.

Tradicionalno gledajući, AFC Azijski kup je tokom godina bio pod dominacijom malog broja uspješnih reprezentacija. Inicijalno uspješne reprezentacije bile su one Južne Koreje i Irana. Ipak, od 1984. godine, najuspješnije reprezentacije su Japan i Saudijska Arabija, koje su osvojile 7 od 9 finala održanih u tom periodu. Uspjeha su još imali Katar (2019., 2023.), Kuvajt (1980.), Irak (2007.) i Australija (2015.) te Izrael, koji se u međuvremenu priključio UEFA-i.

Posljednje prvenstvo održalo se 2023. godine u Kataru, iako je izvorno trebalo biti održano u Kini. Svoj drugi (uzastopni) naslov azijskog prvaka osvojila je reprezentacija Katara, koja je u finalu pobijedila Jordan s 3:1. Treće mjesto podijelile su reprezentacije Irana i Južne Koreje, s obzirom da se utakmica za treće mjesto nije igrala. Sljedeće prvenstvo održat će se 2027. godine u Saudijskoj Arabiji.

Historija

AFC kao krovna organizacija osnovana je 1954. godine, a već dvije godine kasnije, četiri reprezentacije su sudjelovale u završnici prvog Azijskog kupa održanog u Hong Kongu. Format s kvalifikacijama i četiri reprezentacije korišten je i na turnirima 1960. i 1964. godine. Svaka regionalna konfederacija organizirala je, svake druge godine, svoja vlastita prvenstva. U početnom periodu, dominacija se premještala s Istoka na Zapad - od početne dominacije Južne Koreje do tri uzastopna naslova Irana od 1968. do 1976. godine; Iran je bio domaćin 1968. i 1976. godine.^[1]

Zapad Azije je dominirao i tokom 80-ih godina, prvo pobjedom Kuvajta 1980. godine, a onda i dvama uzastopnim pobjedama Saudijske Arabije, kojima su nadodali i onu 1996. godine. Niz Saudijske Arabije prekinuo je Japan 1992. godine, koji će kasnije još tri puta osvojiti prvenstvo i tako postati rekorder po broju naslova.^[2]

Na turniru 2007. godine, Australija je prvi puta nastupila na Azijskom kupu, uspjevši izboriti četvrtfinale..^[3] Te je godine prvak postao Irak, koji je na putu do finala porazio divove poput Australije, Saudijske Arabije i Južne Koreje, izvevši tako jednu od najvećih senzacija u historiji nogometa, posebice s obzirom na političko-društvenu situaciju u zemlji.^[4]

Australija je 2011. godine prvi puta došla do finala, ali je izgubila od Japana nakon produžetaka. Ipak, već na sljedećem turniru, kojemu je bila domaćin, Australija je prvi puta postala prvak Azije, pobijedivši Južnu Koreju 2:1 nakon produžetaka. Treće mjesto zauzeli su Ujedinjeni Arapski Emirati, koji su porazili Irak 3:2 u utakmici za broncu.

Format

Završnica turnira igra se kroz dvije faze - grupnu fazu i fazu na izbacivanje. U grupnoj fazi, četiri reprezentacije međusobno igraju jednom, a dvije najbolje plasirane iz svake grupe prolaze u fazu na izbacivanje. Faza na izbacivanje realizira se od četvrtfinala do finala, gdje svaka reprezentacija igra po jednu utakmicu; u slučaju remija, igraju se produžeci i izvode jedanaesterci. Gubitnici iz polufinala igraju utakmicu za treće mjesto.

Od 2019. godine, format će biti promijenjen s obzirom na povećanje broja sudionica sa 16 na 24.

Rezultati

Pregled svih dosadašnjih prvenstava

Godina	Domaćin	Finale			Utakmica za 3. mjesto
Godina	Domaćin	Pobjednik	Rezultat	Drugoplasirani	Trećeplasirani	Rezultat	Četvrtoplasirani
1956.	Hong Kong	Južna Koreja	Grupni sustav	Izrael	Hong Kong	Grupni sustav	Južni Vijetnam
1960.	Južna Koreja	Južna Koreja	Grupni sustav	Izrael	Republika Kina	Grupni sustav	Južni Vijetnam
1964.	Izrael	Izrael	Grupni sustav	Indija	Južna Koreja	Grupni sustav	Hong Kong
1968.	Iran	Iran	Grupni sustav	Burma	Izrael	Grupni sustav	Republika Kina
1972.	Tajland	Iran	2:1 (produžeci)	Južna Koreja	Tajland	2:2 (pr.) (5:3 - 11m)	Kmerska Republika
1976.	Iran	Iran	1:0	Kuvajt	NR Kina	1:0	Irak
1980.	Kuvajt	Kuvajt	3:0	Južna Koreja	Iran	3:0	Sjeverna Koreja
1984.	Singapur	Saudijska Arabija	2:0	NR Kina	Kuvajt	1:1 (pr.) (5:3 - 11m)	Iran
1988.	Katar	Saudijska Arabija	0:0 (pr.) (4:3 - 11m)	Južna Koreja	Iran	0:0 (pr.) (3:0 - 11m)	NR Kina
1992.	Japan	Japan	1:0	Saudijska Arabija	NR Kina	1:1 (pr.) (6:5 - 11m)	Ujedinjeni Arapski Emirati
1996.	Ujedinjeni Arapski Emirati	Saudijska Arabija	0:0 (pr.) (4:2 - 11m)	Ujedinjeni Arapski Emirati	Iran	1:1 (pr.) (3:2 - 11m)	Kuvajt
2000.	Libanon	Japan	1:0	Saudijska Arabija	Južna Koreja	1:0	NR Kina
2004.	NR Kina	Japan	3:1	NR Kina	Iran	4:2	Bahrein
2007.	Indonezija Malezija Tajland Vijetnam	Irak	1:0	Saudijska Arabija	Južna Koreja	0:0 (pr.) (6:5 - 11m)	Japan
2011.	Katar	Japan	1:0 (produžeci)	Australija	Južna Koreja	3:2	Uzbekistan
2015.	Australija	Australija	2:1 (produžeci)	Južna Koreja	Ujedinjeni Arapski Emirati	3:2	Irak
Godina	Domaćin	Finale			Polufinalisti
Godina	Domaćin	Pobjednik	Rezultat	Drugoplasirani	Polufinalisti
2019.	Ujedinjeni Arapski Emirati	Katar	3:1	Japan	Iran – Ujedinjeni Arapski Emirati
2023.	Katar	Katar	3:1	Jordan	Iran – Južna Koreja
2027.	Saudijska Arabija		:

Uspješne reprezentacije

Rang	Reprezentacija	Prvoplasirani	Drugoplasirani	Trećeplasirani	Četvrtoplasirani
1	Japan	4 (1992.^D, 2000., 2004., 2011.)	1 (2019.)		1 (2007.)
2	Saudijska Arabija	3 (1984., 1988., 1996.)	3 (1992., 2000., 2007.)
3	Iran	3 (1968.^D, 1972., 1976.^D)		6 (1980., 1988., 1996., 2004., 2019., 2023.)	1 (1984.)
4	Južna Koreja	2 (1956., 1960.^D)	4 (1972., 1980., 1988., 2015.)	5 (1964., 2000., 2007., 2011., 2023.)
5	Katar	2 (2019., 2023.^D)
6	Izrael^×	1 (1964.^D)	2 (1956., 1960.)	1 (1968.)
7	Kuvajt	1 (1980.^D)	1 (1976.)	1 (1984.)	1 (1996.)
8	Australija	1 (2015.^D)	1 (2011.)
9	Irak	1 (2007.)			2 (1976., 2015.)
10	Kina		2 (1984., 2004.^D)	2 (1976., 1992.)	2 (1988., 2000.)
11	Ujedinjeni Arapski Emirati		1 (1996.^D)	2 (2015., 2019.)	1 (1992.)
12	Indija		1 (1964.)
	Mjanmar^b		1 (1968.)
	Jordan		1 (2023.)
15	Hong Kong			1 (1956.^D)	1 (1964.)
15	Kineski Taipei			1 (1960.)	1 (1968.)
16	Tajland			1 (1972.^D)
17	Južni Vijetnam				2 (1956., 1960.)
18	Kambodža^c				1 (1972.)
	Sjeverna Koreja				1 (1980.)
	Bahrein				1 (2004.)
	Uzbekistan				1 (2011.)

Bilješke:

^D Navedena zemlja bila je domaćin te godine.

^a Južni Vijetnam (od 1975.) više ne postoji.

^b Uključuje rezultate koje je ostvarila Burma (1956. – 1989.).

^c Uključuje rezultate koje je ostvarila Kmerska Republika (1970. – 1975.).

^× Izrael je početkom 70-ih godina izbačen iz AFC-a te je kasnije postao član UEFA-e.

Uspjesi domaćina

Godina	Domaćin	Plasman	Najbolji plasman (van domaćinstva)
1956.	Hong Kong	3. mjesto (grupna faza)	4. mjesto (grupna faza)
1960.	Južna Koreja	1. mjesto (grupna faza)	1. mjesto (grupna faza)
1964.	Izrael	1. mjesto (grupna faza)	2. mjesto (grupna faza)
1968.	Iran	1. mjesto (grupna faza)	1. mjesto (finale)
1972.	Tajland	3. mjesto (polufinale)	7. mjesto (prvi krug)
1976.	Iran	1. mjesto (finale)	1. mjesto (finale)
1980.	Kuvajt	1. mjesto (finale)	2. mjesto (finale)
1984.	Singapur	7. mjesto (prvi krug)	Bez nastupa
1988.	Katar	5. mjesto (prvi krug)	5. mjesto (prvi krug)
1992.	Japan	1. mjesto (finale)	1. mjesto (finale)
1996.	Ujedinjeni Arapski Emirati	2. mjesto (finale)	3. mjesto (polufinale)
2000.	Libanon	10. mjesto (prvi krug)	bez nastupa
2004.	NR Kina	2. mjesto (finale)	2. mjesto (finale)
2007.	Indonezija	11. mjesto (prvi krug)	11. mjesto (prvi krug)
	Malezija	16. mjesto (prvi krug)	5. mjesto (prvi krug)
	Tajland	10. mjesto (prvi krug)	7. mjesto (prvi krug)
	Vijetnam	8. mjesto (četvrtfinale)	bez nastupa
2011.	Katar	7. mjesto (četvrtfinale)	1. mjesto (finale)
2015.	Australija	1. mjesto (finale)	2. mjesto (finale)
2019.	Ujedinjeni Arapski Emirati	3. mjesto (polufinale)	3. mjesto (polufinale)
2023.	Katar	1. mjesto (finale)	1. mjesto (finale)
2027.	Saudijska Arabija	TBD	1. mjesto (finale)

Nagrade

U sklopu AFC Azijskog kupa trenutno se dodjeljuje pet individualnih nagrada za posebna igračka ili momčadska postignuća na prvenstvu. Tih pet nagrada su:

Nagrada za najboljeg igrača, koja se od 1972. godine dodjeljuje najboljem (najkorisnijem) igraču;
Nagrada za najboljeg strijelca, koja se od 1956. godine dodjeljuje igraču ili igračima s najviše postignutih golova;
Nagrada za najboljeg golmana, koja se od 1984. godine dodjeljuje najboljem golmanu na turniru;
Fair Play nagrada, koja se od 1984. godine dodjeljuje reprezentaciji s najmanje discplinskih mjera;
Najbolja momčad, koja se dodjeljuje od 1980. godine.

Najbolji igrač

Godina	Domaćin	Najbolji igrač	Ref.
1956.	Hong Kong	Nije dodijeljena	^[5]
1960.	Južna Koreja
1964.	Izrael
1968.	Iran	Ba Pu
1972.	Tajland	Ebrahim Aštijani
1976.	Iran	Ali Parvin
1980.	Kuvajt	TBC
1984.	Singapur	Jia Xiuquan
1988.	Katar	Gim Ju-seong
1992.	Japan	Kazuyoshi Miura
1996.	Ujedinjeni Arapski Emirati	Hodadad Azizi
2000.	Libanon	Hiroshi Nanami
2004.	Kina	Shunsuke Nakamura
2007.	Indonezija / Malezija Tajland / Vijetnam	Junus Mahmud
2011.	Katar	Keisuke Honda
2015.	Australija	Massimo Luongo
2019.	Ujedinjeni Arapski Emirati	Al-Muiz Ali
2023.	Katar	Akram Afif
2027.	Saudijska Arabija	TBD

Najbolji strijelac

Za razliku od Svjetskih prvenstava, Azijski kup ili nema pravilo o rangiranju strijelaca – koje navodi da se u slučaju jednakog broja golova nagrada za najboljeg strijelca dodjeljuje igraču koji nije postigao gol iz jedanaesterca; u slučaju da nijedan igrač nije postigao takav gol, nagrada ide igraču s većim brojem asistencija, a što utvrđuje FIFA-in tehnički odbor; za slučaj da i po tom kriteriju igrači budu izjednačeni, od 2006. godine se primjenjuje pravilo da nagrada ide igraču koji je proveo manje vremena u igri – ili ga ne provodi dosljedno, sukladno čemu su strijelci rangirani prema primjeni FIFA-inih pravila.

Godina	Domaćin	Najbolji strijelac	Gol.	Drugoplasirani	Gol.	Trećeplasirani	Gol.	Ref.
1956.	Hong Kong	Naum Stelmah	4	Seong Nak-un U Sang-gwon Lê Hữu Đức	3	Nitko⁽¹⁾		^[6]
1960.	Južna Koreja	Jo Yun-ok	4	Šlomo Levi Moon Jung-sik U Sang-gwon	2	Nitko⁽¹⁾		^[7]
1964.	Izrael	Inder Sing Mordehaj Špigler	2	Nitko⁽²⁾		Nitko⁽²⁾		^[8]
1968.	Iran	Homajun Behzadi Giora Špigel Moše Romano	4	Nitko⁽²⁾		Nitko⁽²⁾		^[9]
1972.	Tajland	Husein Kalani	5	Ali Džabari Bak I-cheon	4	Nitko⁽¹⁾		^[10]
1976.	Iran	Fathil Kamil Golam-Husein Mazlumi Naser Nuraji	3	Nitko⁽²⁾		Nitko⁽²⁾		^[11]
1980.	Kuvajt	Choe Sun-ho Behtaš Fariba	7	Nitko⁽³⁾		Fejsal al-Duhail	5	^[12]
1984.	Singapur	Šahroh Bajani Naser Mohamadhani Jia Xiuquan	3	Nitko⁽²⁾		Nitko⁽²⁾		^[13]
1988.	Katar	I Tae-ho	3	Nitko⁽²⁾		Nitko⁽²⁾		^[14]
1992.	Japan	Fahad al-Harifi	3	Nitko⁽²⁾		Nitko⁽²⁾		^[15]
1996.	Ujedinjeni Arapski Emirati	Ali Daji	8	Džasim al-Huvajdi	6	Fahad al-Mahall	4	^[16]
2000.	Libanon	I Dong-guk	6	Akinori Nishizawa Naohiro Takahara	5	Nitko⁽⁴⁾		^[17]
2004.	Kina	Ala Hubajl Ali Karimi	5	Nitko⁽³⁾		I Dong-guk	4	^[18]
2007.	Indonezija / Malezija Tajland / Vijetnam	Junus Mahmud Naohiro Takahara	4	Nitko⁽³⁾		Jasir al-Kahtani	4⁽⁵⁾	^[19]
2011.	Katar	Gu Ja-cheol	5	Ismail Abdullatif	4⁽⁶⁾	Ji Dong-won	4⁽⁶⁾	^[20]
2015.	Australija	Ali Mabhut	5	Hamza al-Dardur	4⁽⁷⁾	Ahmed Halil	4⁽⁷⁾	^[21]
2019.	Ujedinjeni Arapski Emirati	Al-Muiz Ali	9	Ali Mabhut	4⁽⁸⁾	Eldor Shomurodov	4⁽⁹⁾	^[22]
2023.	Katar	Akram Afif	8	Ajman Husein	6	Jazan al-Nuajmat	4⁽¹⁰⁾	^[23]
2027.	Saudijska Arabija
Bilješke
¹ Primjenom FIFA-inih pravila, dobitnik ove nagrade ne bi bio nitko jer su tri igrača podijelila drugu nagradu. Podaci za retroaktivnu primjenu aktualnih pravila nisu dostupni. ² Zbog prevelikog broja igrača s istim brojem postignutih golova, nemoguće je odrediti drugo- i trećeplasirane igrače. ³ Primjenom FIFA-inih pravila, dobitnik ove nagrade ne bi bio nitko jer su dva igrača podijelila prvu nagradu. Podaci za retroaktivnu primjenu aktualnih pravila nisu dostupni. ⁴ Primjenom FIFA-inih pravila, dobitnik ove nagrade ne bi bio nitko jer su dva igrača podijelila drugu nagradu. Podaci za retroaktivnu primjenu aktualnih pravila nisu dostupni. ⁵ Primjenom FIFA-inih pravila, al-Kahtani bio bi dobitnik treće nagrade jer je jedan od svoja četiri gola postigao iz jedanaesterca. ⁶ Primjenom FIFA-inih pravila, Abdullatif dobio bi drugu nagradu jer je odigrao manje utakmica na turniru od Jija; uz to, Abdullatif je sve svoje golove postigao u jednoj utakmici. ⁷ Primjenom FIFA-inih pravila, al-Dardaur dobio bi drugu nagradu jer je imao jednu asistenciju na turniru, dok Halil nije imao nijednu. ⁸ Primjenom FIFA-inih pravila, Mabhut bi dobio drugu nagradu jer je u odnosu na ostale igrače s četiri gola imao jednu asistenciju, dok ostali nisu imali nijednu. ⁹ Primjenom FIFA-inih pravila, Shomurodov bi dobio treću nagradu jer je u odnosu na Azmuna i Osaka odigrao manje minuta na turniru. ¹⁰ Primjenom FIFA-inih pravila, al-Najmat bi dobio treću nagradu jer je imao više asistencija u odnosu na Uedu.

Najbolji golman

Godina	Domaćin	Najbolji igrač
1984.	Singapur	Abdullah al-Deja
1988.	Katar	Zhang Huikang
1992.	Japan	Nije dodijeljena
1996.	Ujedinjeni Arapski Emirati	Muhammad al-Deja
2000.	Libanon	Jiang Jin
2004.	Kina	Nije dodijeljena
2007.	Indonezija / Malezija Tajland / Vijetnam	Nur Sabri
2011.	Katar	Nije dodijeljena
2015.	Australija	Mathew Ryan
2019.	Ujedinjeni Arapski Emirati	Saad al-Šejb
2023.	Katar	Mašaal Barešam
2027.	Saudijska Arabija	TBD

Fair Play nagrada

Godina	Domaćin	Dobitnik nagrade	Statistika			Ref.
Godina	Domaćin	Dobitnik nagrade	Uta.			Ref.
1956.	Hong Kong	Nagrada se nije dodjeljivala
1960.	Južna Koreja
1964.	Izrael
1968.	Iran
1972.	Tajland
1976.	Iran
1980.	Kuvajt
1984.	Singapur	Kina	6	TBC	TBC	^[13]
1988.	Katar	Nagrada se nije dodjeljivala
1992.	Japan	Nagrada se nije dodjeljivala
1996.	Ujedinjeni Arapski Emirati	Iran	6	8	0	^[16]
2000.	Libanon	Saudijska Arabija	6	2	0	^[17]
2004.	Kina	Kina	6	12	0	^[18]
2007.	Indonezija / Malezija Tajland / Vijetnam	Japan	6	7	0	^[19]
2011.	Katar	Južna Koreja	6	12	1	^[20]
2015.	Australija	Australija	6	12	0	^[21]
2019.	Ujedinjeni Arapski Emirati	Japan	7	12	0	^[22]
2023.	Katar	Katar	7	15	0	^[23]
2027.	Saudijska Arabija	TBD

Najbolja momčad

Turnir	Golman	Obrana	Vezni red	Napad	Ref.
1956.	Nepoznato ili nije birana
1960.
1964.
1968.
1972.
1976.
1980.	Naser Hedžazi	Naim Saad Soh Chin Aun Mahbub Džuma Mehdi Dinvarzade	Abdolreza Barzegari Sad al-Hauti I Yeong-mu	Choe Sun-ho Fejsal al-Duhail Džasim Jaakub	^[24]
1984.	Nepoznato ili nije birana
1988.	Zhang Huikang Abdullah al-Deja	Muhammad Abduldžavvad Salih al-Nejmeh Bak Gyeong-hun Jeong Yong-hwan	Xie Yuxin Muhammad Salim Mahbub Džuma Sirus Gejegran Jeong Hae-won Adil Hamis Abdulaziz al-Hadžeri Byeon Byeong-ju	Jusuf al-Tunajan Madžid Abdullah Gim Ju-seong Wang Baoshan	^[25]
1992.	Nepoznato ili nije birana
1996.	Muhammad al-Deja	Abdullah Sulejman Jusuf Saleh Mohamad Hakpur	Mehardad Minavand Muhammad Ali Halid Musad Saad Bahit Mubarak	Fahad al-Mahall Džasim al-Huvajdi Ali Daji	^[26]
2000.	Jiang Jin	Hong Myeong-bo Muhammad al-Hulejvi Džamal Mubarak	Hiroshi Nanami Navvaf al-Tamjat Abbas Obejid Džasim Karim Bageri Shunsuke Nakamura	I Dong-guk Naohiro Takahara	^[27]
2004.	Yoshikatsu Kawaguchi	Tsuneyasu Miyamoto Yūji Nakazawa Zheng Zhi Mehdi Mahdavikija	Shunsuke Nakamura Shao Jiayi Zhao Junzhe Talal Jusuf	Ala Hubajl Ali Karimi	^[28]
2007.	I Un-jae	Yūji Nakazawa Lucas Neill Basim Abbas Rahman Rezaeji	Shunsuke Nakamura Harry Kewell I Cheon-su Naša Akram	Naohiro Takahara Jasir al-Kahtani	^[29]
2011.	Nije birana
2015.	Mathew Ryan	Dirgam Ismail Gwak Tae-hwi Trent Sainsbury Cha Du-ri	Massimo Luongo Omar Abdulrahman Gi Seong-yong	Ali Mabhut Tim Cahill Son Heung-min	^[30]
2019.	Ali-Reza Delranvand Shūichi Gonda Saad al-Šejb	Bandar al-Ahbabi Buallam Huhi Maya Yoshida Bassam al-Raui Yūto Nagatomo Abdulkarim Hasan Gim Min-jae	Omid Ebrahimi Abdulaziz Hatim Aškan Dežaga Tom Rogic Gaku Shibasaki Hasan al-Hajdos	Akram Afif Al-Muiz Ali Sardar Azmun Nguyễn Quang Hải Wu Lei Ali Mabhut Yūya Ōsako	^[31]
2023.	Mašaal Barešam Jazīd Abu Lejla Mathew Ryan	Jazan al-Arab Aziz Behich Ihsan Haddad Vahdat Hanonov Gim Min-jae Lucas Mendes Abdullah Nasib	Hasan al-Hajdos Wataru Endō Said Ezatollahi Jackson Irvine Ali-Reza Džahanbakš Ahmad Fathi Abbosbek Fayzullayev	Akram Afif Al-Muiz Ali Jazan al-Nuajmat Sardar Azmun I Gang-in Jaloliddin Masharipov Son Heung-min Musa al-Tamri Mehdi Taremi	^[32]
2027.

Rekordi i statistike

Najbolji strijelci

Glavni članak: Strijelci AFC Azijskog kupa

Napomena: Ovaj popis sadrži samo igrače koji su postigli 5 i više golova; za potpuniju listu strijelaca, vidjeti glavni članak.

Plava pozadina označava je igrač još uvijek aktivan.

Iranski reprezentativac Ali Daji je s 14 golova (sa tri prvenstva) rekorder po broju postignutih golova na Azijskim kupovima.

Rang	Igrač	Reprezentacija	Gol.	Uta.	Prvenstva
1	Ali Daji	Iran	14	TBC	1996. / 2000. / 2004.
2	Al-Muiz Ali	Katar	11	TBC	2019. / 2023.
3	I Dong-guk	Južna Koreja	10	TBC	2000. / 2004. / 2007.
4	Naohiro Takahara	Japan	9	TBC	2000. / 2007.
	Ali Mabhut	Ujedinjeni Arapski Emirati		TBC	2015. / 2019. / 2023.
	Akram Afif	Katar		TBC	2019. / 2023.
7	Džasim al-Huvajdi	Kuvajt	8	TBC	1996. / 2000.
	Junus Mahmud	Irak		TBC	2004. / 2007. / 2011. / 2015.
	Sardar Azmun	Iran		TBC	2015. / 2019. / 2023.
10	Husein Kalani	Iran	7	TBC	1968. / 1972.
	Fejsal al-Duhail	Kuvajt		TBC	1976. / 1980. / 1984.
	Behtaš Fariba	Iran		TBC	1980.
	Choe Sun-ho	Južna Koreja		TBC	1980.
	Son Heung-min	Južna Koreja		TBC	2011. / 2015. / 2019. / 2023.
15	Jasir al-Kahtani	Saudijska Arabija	6	TBC	2004. / 2007. / 2011.
	Aleksandr Geynrix	Uzbekistan		TBC	2004. / 2007. / 2011.
	Tim Cahill	Australija		TBC	2007. / 2011. / 2015.
	Ahmed Halil	Ujedinjeni Arapski Emirati		TBC	2011. / 2015. / 2019.
	Ajman Husein	Irak		TBC	2019. / 2023.
	Mehdi Taremi	Iran		TBC	2019. / 2023.
22	U Sang-gwon	Južna Koreja	5	TBC	1956. / 1960.
	Nahum Šelmah	Izrael		TBC	1956. / 1960. / 1964.
	Ali Džabari	Iran		TBC	1968. / 1972.
	Jeong Hae-won	Južna Koreja		TBC	1980. / 1988.
	Hwang Seon-hong	Južna Koreja		TBC	1988. / 1996.
	Akinori Nishizawa	Japan		TBC	2000.
	Shao Jiayi	Kina		TBC	2000. / 2004. / 2007.
	Ali Karimi	Iran		TBC	2000. / 2004. / 2007.
	Ala Hubajl	Bahrein		TBC	2004. / 2007.
	Ismail Abdullatif	Bahrein		TBC	2007. / 2011. / 2015.
	Gu Ja-cheol	Južna Koreja		TBC	2011. / 2015. / 2019.
	Hasan al-Hajdos	Katar		TBC	2011. / 2015. / 2019. / 2023.

Najbrži golovi

Vrijeme^[33] (u sekundama)	Igrač	Reprezentacija	Protivnik	Prvenstvo
14	Ali Mabhut	Ujedinjeni Arapski Emirati	Bahrein	Australija – 2015.
20	Fathi Kamil	Kuvajt	Kina	Iran – 1976.
20	Xie Yuxin	Kina	Japan	Japan – 1992.

Kapetani i izbornici reprezentacija azijskih prvaka

Godina	Kapetan	Izbornik	Reprezentacija
1956.	TBC	Gim Seong-gan	Južna Koreja
1960.	TBC	Gim Yong-sik	Južna Koreja
1964.	TBC	Josef Merimovič	Izrael
1968.	TBC	Mahmud Bajati	Iran
1972.	TBC	Mohamad Rančbar	Iran
1976.	Parviz Gelič-Hani	Hešmat Mohačerani	Iran
1980.	Saad al-Hauti	Carlos Alberto Parreira	Kuvajt
1984.	TBC	Halil al-Zajani	Saudijska Arabija
1988.	Saleh Nuejmeh	Carlos Alberto Parreira	Saudijska Arabija
1992.	Tetsuji Hashiratani	Hans Ooft	Japan
1996.	TBC	Nelo Vingada	Saudijska Arabija
2000.	Ryūzō Morioka	Philippe Troussier	Japan
2004.	Tsuneyasu Miyamoto	Zico	Japan
2007.	Junus Mahmud	Jorvan Vieira	Irak
2011.	Makoto Hasebe	Alberto Zaccheroni	Japan
2015.	Mile Jedinak	Ange Postecoglou	Australija
2019.	Hasan al-Hajdos	Félix Sánchez	Katar
2023.	Hasan al-Hajdos	Tintín Márquez	Katar
2027.

Reference

↑ „Asian Cup: Know Your History - Part One (1956-1988)”. Goal.com. 2011-01-07. Pristupljeno 2015-05-06.
↑ „Asian Cup: Know Your History - Part Two (1992-2007)”. Goal.com. 2011-01-07. Arhivirano iz originala na datum 2018-06-29. Pristupljeno 2015-05-06.
↑ „Australia play for the first time”. Asiancup.com.au. Pristupljeno 2015-05-03.
↑ Lampen, Jerry. „Iraq ride wave of support to lift Asian Cup”. Reuters. Arhivirano iz originala na datum 2015-04-04. Pristupljeno 13 September 2014.
↑ „AFC Asian Cup History Book”. March 2019.
↑ RSSSF
↑ RSSSF
↑ RSSSF
↑ RSSSF
↑ RSSSF
↑ RSSSF
↑ RSSSF
↑ ^13,0 ^13,1 RSSSF
↑ RSSSF
↑ RSSSF
↑ ^16,0 ^16,1 weltfussball.de
↑ ^17,0 ^17,1 weltfussball.de
↑ ^18,0 ^18,1 weltfussball.de
↑ ^19,0 ^19,1 weltfussball.de
↑ ^20,0 ^20,1 weltfussball.de
↑ ^21,0 ^21,1 weltfussball.de
↑ ^22,0 ^22,1 weltfussball.de
↑ ^23,0 ^23,1 weltfussball.de
↑ „Chin Aun gets the vote too”. New Straits Times. 2 October 1980. Arhivirano iz originala na datum 23 July 2020. Pristupljeno 23 July 2020.
↑ Jovanovic, Bojan; King, Ian; Morrison, Neil; Panahi, Majeed; Veroeveren, Pieter (16 December 2010). „Asian Nations Cup 1988”. RSSSF. Arhivirano iz originala na datum 29 November 2022. Pristupljeno 12 February 2020.
↑ „كأس آسيا 1996.. عندما انتزع المنتخب السعودي اللقب من الإمارات صاحب الأرض” (ar). Sport 360. 8 December 2018. Arhivirano iz originala na datum 15 June 2020. Pristupljeno 15 June 2020.
↑ „Error: no |title= specified when using {{Cite web}}” (ja). WorldCup's world. Arhivirano iz originala na datum 15 June 2020. Pristupljeno 15 June 2020.
↑ „Asian Cup 2004 All-Star team named”. AFC Asian Cup. 7 August 2004. Arhivirano iz originala na datum 19 January 2007. Pristupljeno 12 February 2020.
↑ „Fanzone”. AFC Asian Cup. Arhivirano iz originala na datum 11 October 2007. Pristupljeno 12 February 2020.
„Official All-Star XI”. BigSoccer. 18 August 2007. Arhivirano iz originala na datum 15 September 2023. Pristupljeno 4 September 2020.
↑ „AC2015 DREAM TEAM”. AFC Asian Cup official twitter. 1 February 2015. Arhivirano iz originala na datum 31 January 2016. Pristupljeno 8 July 2015.
↑ „AFC Asian Cup UAE 2019 Technical Report and Statistics”. AFC. 29 May 2019. Arhivirano iz originala na datum 22 July 2021. Pristupljeno 1 January 2020.
↑ „AFC Asian Cup Qatar 2023 Technical Report”. AFC. 2024-08-12. str. 69. Pristupljeno 2024-08-13.
↑ „Asian Football Trivia Returns”. 12 July 2018. Arhivirano iz originala na datum 30 September 2018. Pristupljeno 11 October 2018.

Vanjske veze

[1] „Asian Cup: Know Your History - Part One (1956-1988)”. Goal.com. 2011-01-07. Pristupljeno 2015-05-06.

[2] „Asian Cup: Know Your History - Part Two (1992-2007)”. Goal.com. 2011-01-07. Arhivirano iz originala na datum 2018-06-29. Pristupljeno 2015-05-06.

[3] „Australia play for the first time”. Asiancup.com.au. Pristupljeno 2015-05-03.

[reuters-4] Lampen, Jerry. „Iraq ride wave of support to lift Asian Cup”. Reuters. Arhivirano iz originala na datum 2015-04-04. Pristupljeno 13 September 2014.

[history-5] „AFC Asian Cup History Book”. March 2019.

[AC1956-6] RSSSF

[AC1960-7] RSSSF

[AC1964-8] RSSSF

[AC1968-9] RSSSF

[AC1972-10] RSSSF

[AC1976-11] RSSSF

[AC1980-12] RSSSF

[AC1984-13] 13,0 ^13,1 RSSSF

[AC1988-14] RSSSF

[AC1992-15] RSSSF

[AC1996-16] 16,0 ^16,1 weltfussball.de

[AC2000-17] 17,0 ^17,1 weltfussball.de

[AC2004-18] 18,0 ^18,1 weltfussball.de

[AC2007-19] 19,0 ^19,1 weltfussball.de

[AC2011-20] 20,0 ^20,1 weltfussball.de

[AC2015-21] 21,0 ^21,1 weltfussball.de

[AC2019-22] 22,0 ^22,1 weltfussball.de

[AC2023-23] 23,0 ^23,1 weltfussball.de

[24] „Chin Aun gets the vote too”. New Straits Times. 2 October 1980. Arhivirano iz originala na datum 23 July 2020. Pristupljeno 23 July 2020.

[Awards-25] Jovanovic, Bojan; King, Ian; Morrison, Neil; Panahi, Majeed; Veroeveren, Pieter (16 December 2010). „Asian Nations Cup 1988”. RSSSF. Arhivirano iz originala na datum 29 November 2022. Pristupljeno 12 February 2020.

[26] „كأس آسيا 1996.. عندما انتزع المنتخب السعودي اللقب من الإمارات صاحب الأرض” (ar). Sport 360. 8 December 2018. Arhivirano iz originala na datum 15 June 2020. Pristupljeno 15 June 2020.

[27] „Error: no |title= specified when using {{Cite web}}” (ja). WorldCup's world. Arhivirano iz originala na datum 15 June 2020. Pristupljeno 15 June 2020.

[28] „Asian Cup 2004 All-Star team named”. AFC Asian Cup. 7 August 2004. Arhivirano iz originala na datum 19 January 2007. Pristupljeno 12 February 2020.

[29] „Fanzone”. AFC Asian Cup. Arhivirano iz originala na datum 11 October 2007. Pristupljeno 12 February 2020.
„Official All-Star XI”. BigSoccer. 18 August 2007. Arhivirano iz originala na datum 15 September 2023. Pristupljeno 4 September 2020.

[30] „AC2015 DREAM TEAM”. AFC Asian Cup official twitter. 1 February 2015. Arhivirano iz originala na datum 31 January 2016. Pristupljeno 8 July 2015.

[31] „AFC Asian Cup UAE 2019 Technical Report and Statistics”. AFC. 29 May 2019. Arhivirano iz originala na datum 22 July 2021. Pristupljeno 1 January 2020.

[32] „AFC Asian Cup Qatar 2023 Technical Report”. AFC. 2024-08-12. str. 69. Pristupljeno 2024-08-13.

[33] „Asian Football Trivia Returns”. 12 July 2018. Arhivirano iz originala na datum 30 September 2018. Pristupljeno 11 October 2018.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]

[10]

[11]

[12]

[13]

[14]

[15]

[16]

[17]

[18]

[19]

[20]

[21]

[22]

[23]

[24]

[25]

[26]

[27]

[28]

[29]

[30]

[31]

[32]

[33]

AFC Azijski kup
AFC Asian Cup
Općenito
Utemeljeno	1956.
Regija	Azija (AFC)
Broj momčadi	24 (završnica)
Aktualni prvak	Katar (drugi naslov)
Najuspješnija momčad	Japan (četiri naslova)