Antoine Henri Becquerel
Antoine Henri Becquerel (Pariz, 15. prosinca 1852. - Le Croisic, 25. kolovoza 1908.), francuski fizičar, nobelovac i jedan od otkirvača radioaktivnosti
 Antoine Henri Becquerel
| |
 | |
| Rođenje | 15. prosinca 1852. Pariz, Francuska
|
|---|---|
| Smrt | 25. kolovoza 1908. Le Croisic, Francuska
|
| Polje | fizika, kemija |
| Institucija | Conservatoire des Arts et Metiers École Polytechnique Muséum National d'Histoire Naturelle |
| Alma mater | École Polytechnique École des Ponts et Chaussées |
| Istaknuti studenti | Marie Curie |
| Poznat po | otkriće radioaktivnosti |
| Istaknute nagrade | Nobelova nagrada za fiziku (1903.) |
Becquerel je se rodio u Parizu u znanstvenoj obitelji, koja je zajedno sa njim i njegovim sinom dala četiri generacije znanstvenika. Znanost je studiro u École Polytechnique, a inženjering u École des Ponts et Chaussées. Muséum National d'Histoire Naturelle postavio ga je 1892. na mjesto fizike kao trećeg člana obitelji Becquerel koji je u tom muzeju. Inženjer mostova i autocesta postao je 1894.
Radioaktivnost je slučajno otkrio proučavajući uranijevu sol 1896. Proučavajući rad Wilhelma Conrada Röntgena, Becquerel je spakirao flurescentni mineral, potassium uranyl sulfate, fotografske zdjelice i crni materijal za eksperimnet sa suncem. No, prije odluke za eksperiment otkrio je da su zdjelice potpuno izložene suncu. Nakon nekoliko dana ponovio je eksperiment, i otkrio da na fotografskim zdjelicama ponovo ostaju tragovi, iako nije bio sunčan dan.Nobelovu nagradu koju je dobio 1903. podijelio je sa Pierrom i Marie Curie zbog:
"Zbog izvanrednih usluga koje je napravio sa otkrićem radioaktivnosti".
Académie des Sciences ga je izabrala za privremenog tajnika 1908., godine njegove smrti. Umro je u Le Croisicu u 55. godini života.
Mjerna jedinica za radioaktivnost, bekerel (Bq) nazvana je po njemu; a tu su još i Becquerelovi krateri na Mjesecu i Marsu.