Dvorsko ratno vijeće

Dvorsko ratno vijeće (njem. Hofkriegsrat) osnovano je 1556. u Beču kao središnje vojno nadleštvo za sve habsburške zemlje. Njemu su se protivili ugarski i hrvatski staleži, jer su palatin u Ugarskoj i ban u Hrvatskoj time ustvari izgubili vrhovno vojno zapovjedništvo. Oni su 1715. na zajedničkom saboru u Požunu priznali da se država ne može braniti samo insurekcijskom vojskom, nego da je za to potrebna i stalna stajaća vojska. Time su se staleži podredili Dvorskom ratnom vijeću, jer je ono bilo nadležno za stajaću vojsku.

Dvorsko ratno vijeće imalo je tri odjela:

• militare iudiciale (pravosudni poslovi),
• militare publico-politicum (opća uprava) i
• militare oeconomicum (financijska uprava).

Rudolf II. povjerio je 1578. Hrvatsko-slavonsku vojnu krajinu u upravu svome stricu nadvojvodi Karlu, vladaru unutrašnjoaustrijskih zemalja i osnovao Dvorsko ratno vijeće u Grazu. Ono je na tom području preuzelo vojnu, financijsku i sudsku upravu, čime je to područje izuzeto od vlasti bana i Sabora. Dvorsko ratno vijeće u Grazu ukinuo je Josip I. 1705. na nagovor princa Eugena Savojskog, ali je carsko rješenje provedeno tek 1709. Sve vojne poslove Habsburške Monarhije ponovo je preuzelo Dvorsko ratno vijeće u Beču. Ono je ukinuto 1848. kada je u Beču osnovano vojno ministarstvo.

Predsjednici

Predsjednici Vijeća su bili:

1. Ritter Ehrenreich von Königsberg 1556. – 1560.
2. Gebhard Freiherr von Welzer 1560.–1566.
3. Georg Teufel, Freiherr von Guntersdorf 1566.–1578.
4. Wilhelm Freiherr von Hofkirchen 1578.–1584.
5. David Ungnad, Freiherr von Weißenwolf 1584.–1599.
6. Melchior Freiherr von Redern 1599.–1600.
7. Karl Ludwig Graf Sulz 1600.–1610.
8. Hans Freiherr von Mollard 1610.–1619.
9. Ritter Johann Kaspar von Stadion 1619.–1624.
10. Rambold XIII. von Collalto 1624.–1630.
11. Hans Christoph Freiherr von Löbel 1630.–1632.
12. Heinrich Graf Schlick 1649.–1665.
13. Wenzel Fürst Lobkowitz, Herzog von Sagan 1649.–1665.
14. Annibale (Hannibal) Fürst Gonzaga 1665.–1668.
15. Raimondo Montecuccoli 1668.–1681.
16. Herrmann Markgraf von Baden 1681.–1691.
17. Ernst Rüdiger von Starhemberg 1692.–1701.
18. Heinrich Graf Mansfeld, Fürst von Fondi 1701.–1703.
19. Eugen Savojski 1703.–1736.
20. Dominik von Königsegg-Rothenfels 1736.–1738.
21. Johann Philipp Graf Harrach 1738.–1761.
22. Leopold Graf Daun 1762.–1766.
23. Franz Moritz Graf Lacy 1766.–1774.
24. Andreas Graf Hadik von Futak 1774.–1790.
25. Michael Joseph Graf Wallis 1791.–1796.
26. Ferdinand Graf Tige 1796.–1801.
27. Erzherzog Carl von Österreich 1801.–1809.
28. Heinrich Graf Bellegarde 1809.–1813.
29. Karl Philipp Fürst zu Schwarzenberg 1814.–1820.
30. Heinrich von Bellegarde 1820.–1825.
31. Friedrich Prinz von Hohenzollern-Hechingen 1825.–1830.
32. Ignaz Graf Gyulay 1830.–1831.
33. Ignaz Graf Hardegg 1831.–1848.

Literatura

• Ivan Beuc, Povijest državne vlasti u Hrvatskoj (1527.-1918.), Zagreb 1969., str. 178.
• Ferdo Šišić, Politika Habsburgovaca spram Hrvata do Leopolda I., Zagreb 1938., str. 123. - 124.