Grgur Veliki
„Sveti Grgur” preusmjerava ovdje. Za ostala značenja, v. Sveti Grgur (razvrstavanje).Sveti Grgur I. Veliki bio je papa i crkveni naučitelj. Otac mu je bio Gordijan, a majka Sveta Silvija. Najprije je bio prefekt (od 572.-573.), a potom osniva 6 samostana na Siciliji i samostan svetog Andrije u Rimu. Od 579. do 585. godine bio je legat pape Pelagija II. na carigradskom dvoru, a izabran je za papu 590. godine.
| Grgur I. Gregorius I | |
|---|---|
 | |
| Pravo ime | Gregorius Anicius |
| Papinstvo počelo | 3. rujna 590. |
| Papinstvo završilo | 12. ožujka 604. |
| Prethodnik | Pelagije II. ( 579. - 590.) |
| Nasljednik | Sabinijan (604. - 606.) |
| Rođen | oko 540. Rim, Italija |
| Umro | 604. Rim |
| Ostali pape imena Grgur | |
Kao papa reorganizirao je upravu nad papinskim teritorijem i crkvenim dobrima po pokrajinama. Također je poticao širenje benediktinskog reda, pokretao misionarsku djelatnost (pokrštenje Angla), reformirao crkvene ceremonije i crkveno pjevanje. Spretnom politikom prema Langobardima postavio je temelje kasnijoj političkoj moći papinstva. Prvi je upotrijebio izraz „servus servorum Dei“ (latinski: sluga slugu Božjih) kao titulu rimskih papa.
Iz njegovih djela crpe se podaci o kulturnoj povijesti ranog srednjeg vijeka. Bio je prvi latinski pisac koji je spomenuo Slavene u Istri i Dalmaciji. Njegova djela su:
