Haile Selassie
Haile Selasije (Giz: ኃይለ፡ ሥላሴ= Snaga trojstva[1]) rođen kao Tafari Mekonen[2] (Ejersa Goro, Harar, 23. jul 1892. - Adis Abeba 27. august 1975), bio je regent carice Zaudite I od 1916 do 1930, te etiopski car (Neguš Negasti) Etiopije (1930 do 1974).[3]
| Haile Selassie I ቀዳማዊ፡ ኃይለ፡ ሥላሴ | |
|---|---|
| |
 Car Etiopije
| |
| Vladavina | 2. studenog 1930. - 12. rujna 1974. |
| Prethodnik | Zaudita I |
| Nasljednik | Amha Selassie I (de iure) Aman Andom (de facto) |
| Supruga | Carica Menen Asfaw |
| Djeca | Princeza Romanework Princeza Tenagnework Asfaw Wossen Princeza Zenebework Princeza Tsehai Princ Makonnen Princ Sahle Selassie |
| Puno ime | |
| Ras Tafari Makonnen | |
| Dinastija | Solomonska dinastija |
| Otac | Makonnen Wolde Mikael |
| Majka | Weyziro Yeshimebet Ali Abajifar |
| Rođenje | 23. srpnja 1892. Ejersa Goro, Etiopija
|
| Smrt | 27. kolovoza 1975. Addis Abeba, Etiopija
|
| Pokop | Katedrala Svetog trojstva Addis Abeba, Etiopija
|
| Vjera | etiopska pravoslavna crkva |
Haile Selassie I., bio je posljednji etiopski vladar (225. po redu) iz Salamonske dinastije.
Biografija
urediUspon na carski tron
urediOn je 2. novembra 1930 nasljedio na prijestolju, nakon njene smrti caricu Zauditu I i vladao je Etiopijom sve do 1974 kad ga je svrgnuo vojni režim Derg. Čitavo vrijeme aktivnog bavljenja politikom, provodio je važne reforme u cilju modernizacije Etiopije; agrarnu, političku i sudsku. Još dok je bio regent carice Zauditu I (1916-1930) ukinuo je ropstvo i uveo Etiopiju u Ligu naroda. Ustanovio je parlament i sudski sistem, no sve je zapravo bilo formalno jer je prava vlast ostala pri vladaru.
1935. uoči II. svjetskog rata Italija je napala Etiopiju, Selasije se bezuspješno pokušao suprotstaviti Talijanima, - nakon okupacije zemlje, otišao je u egzil u Englesku u maju 1936
Vrijeme provedeno u egzilu, proveo je u planovima za istjerivanje Talijana - koje je radio sa britanskim generalštabom. Uz pomoć britanskih jedinica i etiopskih partizana, Etiopija je oslobođena 1942 i Selasije se vratio na carski tron.
Vrativši se na vlast počeo je obnavljati svoju ratom pogođenu domovinu. Najveća postignuća su mu agrarna reforma (1942 - 1944), emancipacija robova (1942), te uspostava parlamenta.
Selasije 1955. izdaje revidirani Ustav, pokušavajući tako pomaknuti državu u 20. vijek. Parlament je dobio određene, no opet ograničene ovlasti, te je narod osjećao da to nije dovoljno, zbog tog je 1960. nakon neuspjelog pokušaja svrgavanja s prijestolja, obećao povećati napore u cilju bržeg ekonomskog razvoja i brojne socijalne reforme.
Tokom 1960-ih Selasije je postao sve više zaokupiran vanjskim poslovima. 1963 je igrao glavnu ulogu u osnivanju Organizacije Afričkog Jedinstva, i u sporu između Somalije i Etiopije koji su se bili pretvorili u oružane sukobe. U martu 1964 dogovoreno je primirje. Početkom 1970. bio je posrednik u sporu između Senegala i Gvineje, Tanzanije i Ugande, te Južnog i Sjevernog Sudana.
Pad s trona i smrt
urediBaveći se problemima drugih zemalja, ignorirao je probleme vlastite države: velika nejednakost u podjeli dobara, ruralna nerazvijenost, cvjetajuća korupcija na svim razinama vlasti, rastuća inflacija, nezaposlenost i teška suša i glad koja je pogodila sjever zemlje (1972 - 1975) doveli su zemlju do velikih potresa. Sve je otpočelo studentskim, radničkim i vojničkim štrajkovima i demonstracijama 1974 koji su kulminirali 12. septembra 1974 kad je etiopska vojska (Derg) izvela državni udar i svrgnula Selasija s prijestolja. Nakon toga u martu 1975. ukinuta je monarhija, a Etiopija proglašena republikom, ubrzo nakon toga 27. augusta 1975. Haile Selassie I umire, u prilično nerazjašnjenim okolnostima u pritvoru.
1930-ih se na Jamajci javlja rastafarijanizam prema kojem je Haile Selasije utjelovljeni bog, izbavitelj i ujedinitelj afričkih naroda i iseljenih Afrikanaca.
"Moramo postati članovi nove rase, koja će nadići sitničave predrasude, dugujući našu krajnju odanost ne nacijama, već našim bližnjima unutar ljudske zajednice." Haile Selassie I.
Izvori
uredi- ↑ Gates, Henry Louis and Appiah, Anthony. Africana: The Encyclopedia of the African and African American Experience. 1999, str. 902.
- ↑ Melvin Eugene Page, Penny M. Sonnenburg (2003), Colonialism: an international, social, cultural, and political encyclopedia, Volume 1, ABC-CLIO, str. 247, ISBN 978-1-57607-335-3
- ↑ Erlich, Haggai. The Cross and the River: Ethiopia, Egypt, and the Nile. 2002, str. 192.
| Prethodnik: Zaudita I |
Etiopski car (1916.-1974.) |
Nasljednik: ' |
