Hilduin
Hilduin (775 – 22. novembar 840) bio je biskup Pariza i kapelan franačkog kralja Louisa I Pobožnog, poznat po tome što je obnovio opatiju St. Denis i napisao hagiografske i historijske tekstove.
Odrastao je u franačkoj plemićkoj porodici i obrazovao se kod Alcuina. Godine 815. je imenovan opatom st. Denisa. Godine 824. je Louisovog sina Lotara I pratio na putu u Rim, gdje je potom sudjelovao u sukobima vezanim uz izbor pape Eugena II. Kada se godine 830. kralj Louis sukobio sa svojim sinovima, Hilduin je stao na njihovu stranu. Zbog toga ga je Louis protjerao iz opatije St. Denis. Međutim, već sljedeće godine se pomirio sa kraljem i dobio svoju opatiju nazad.
Godine 835. je po Louisovoj narudžbi napisao hagiografiju sv. Dionizija od Pariza, u kojoj je utvrdio da je riječ o istoj ličnosti kao i Dionisije Areopagita - stav koji su tek nakon nekoliko vijekova uspjeli osporilti kasniji historičari. Poznat je i po tome što je dovršio karolinške ljetopise Reichsannalen.
Izvori
urediLiteratura
uredi- Calmette, J. (1904). „Les Abbés Hilduin au IXe Siècle” (French). Bibliothèque de l'École des Chartes: revue d'érudition consacrée spécialement au moyen âge 65: 530–536.
- Dümmler, Ernest (1862) (njemački). Geschichte des Ostfränkischen Reiches. Duncker & Humblot.
- Ebert, Adolf (1874) (njemački). Allgemeine Geschichte der Literatur des Mittelalters im Abendlande. Akademische Druck.
- Foss, R. (1886) (njemački). Ueber den Abt Hilduin von St. Denis und Dionysius Areopagita.
- Monod, G. (1896) (francuski). Hilduin et les Annales Einhardi. Paris: Mélanges Julien Havet.
- Wattenbach, W. (1885) (njemački). Deutschlands Geschichtsquellen im Mittelalter bis zur Mitte des Dreizehnten Jahrhunderts. Berlin: W. Hertz.