Historija drevnog Izraela i Judeje

Za prahistoriju regije, vidite članak Prahistorija Južnog Levanta.

Za historiju moderne države Izrael, vidite članak Historija Izraela.

Za pregled historije regije zvane Palestina, vidite članak Historija Palestine.

Za pregled historije cijele regije, vidite članak Historija Levanta.

Historija drevnog Izraela i Judeje je poznata iz nekoliko klasičnih izvora kao što su judaistički Tanakh ili Hebrejska Biblija (u kršćanstvu poznat kao Stari Zavjet), Talmud, etiopski Kebra Nagast, spisi Nikolaja Damskog, Artapana, Fila iz Aleksandrije i Josephusa, a uz koje idu od od strane arheologa otkriveni egipatski, moabitski, asirski, babilonski, izraelitski i judejski natpisi.

Historija regije na kojima će kasnije nastati države Judeja i Izrael postavlja posebne probleme pred suvremenog historičara. S obzirom na to da je ta oblast povezana s pričama i legendama zapisanim u Bibliji, postoji tendencija da se cijela historija južnog Levanta prati gotovo isključivo iz biblijske perspektive nauštrb post-biblijskog perioda. Arheološki nalazi iz područja se također često gledaju gotovo isključivo kroz biblijsku prizmu, što ponekad otežava razumijevanje ove važne oblasti u modernom arheološkom kontekstu Drevnog Bliskog Istoka kao zaokružene cjeline.

Neki smatraju da su ta dva glavna izvora historijskih podataka u sukobu (v. Biblija i historija za dalje informacije). U pitanju je prilično kontroverzna tema, vezana uz religiju, politiku i diplomaciju.

Priroda i precizni datumi određenih dogašaja, kao i preciznost s kojom se mogu odrediti su predmet stalnih rasprava. Ne postoji biblijski događaj čija se godina može može potvrditi eksternim izvorima prije 9. vijeka pne. (uspon Omrija, kralja Izraela). Svi raniji datumi su, stoga, ekstrapolacije. Nadalje, sama Biblija ne daje lak materijal za izračunavanje: uglavnom se ne spominje nijedan period duži od nečijeg životnog vijeka, pa se kronologija mora posredno ustanoviti iz neizbježne pogreške koje donosi zaokruživanje.

Civilizacije Izraela

Knjiga postanka početak Izraela pripusuje trojici patrijarha židovskog, kao i susjednih arapskog, edomitskog, moabitskog i amonitskog naroda, Abrahamu, Izaku i Jakovu, od kojih je posljednji bio poznat i pod imenom Izrael po kome je poslije dobila ime i zemlja. Jakob, poznat i kao "lutajući Aramejac" (Ponovljeni zakon 26:5), unuk Abrahamov, putovao je u Harran, dom svojih predaka, kako bi uzeo ženu. Dok se vraćao iz Harana u Kanaan, prešao je Jabok, pritoku na arapskoj strani rijeke Jordan (Knjiga postanka 32:22-33). Pošto je od sebe poslao porodicu i sluge, te se noći hrvao s čudnim čovjekom na mjestu zvanom Peniel te ga pitao za ime. Kao rezultat nazvan je "Izrael", jer se "hrvao s Bogom." Jakov je postao otac dvanaest sinova s Leah i Rahelom (kćerima Laban), i njenim sluškinjama Bilhom i Zilpom. Njih dvanaest su se smatrali "Djecom Izraelovom." Te priče o porijeklu Izraelita ih prvo smještaju na istočnu obalu Jordana. Priče o Izraelu se kasnije premještaju na zapadnu obalu započevši s pričom o pustošenju Šekema (Knjiga postanka 34:1-33), nakon čega se brdovito područje Kanaana počelo smatrati historijskom jezgrom područja Izraela.

William F. Albright, Nelson Glueck i E. A. Speiser su te priče iz Knjige postanka smjestili na kraj srednjeg brončanog doba I i početak srednjeg brončanog doba II na temelju tri točke: osobna imena, načina života i običaja . Ostali naučnici su, međutim, sugerirali kasnije datume za Doba patrijarha jer sje sve to dugo vremena bila karakteristika života na Drevnom Bliskom Istoku. Cyrus Gordon navodi svoj argument o usponu nomadskog pastoralizma i montoeizma na kraju doba Amane i sugerira kako bi se prije trebao smjestiti u kasno brončano doba. John Van Seters, na temelju širokog korištenja kamila od strane filistejskih kraljeva u Geraru, novčanoj privredi i kupovini zemljišta, sugerira kako ta priča pripada Željeznom dobu. Ostali naučnici (posebno Martin Noth i njegovi studenti) smatraju da je teško utvrditi vremenski okvir za Doba patrijarha. Oni sugeriraju da važnost biblijskih tekstova sama po sebi ne povlači njihovu historijsku utemeljenost, nego da su oni važniji za opis izraelitskog društva u Željeznom dobu.

U posljednje vrijeme su studije analize aktivacije neutrona na brdskim naseljima Jan Gunneweg a koje je izveo Hebrejski univerzitet iz Jeruzalema, pokazale da su ta naselja povezana s Željeznim dobom I i II, ali i dokaze o dolasku naseljenika u tu oblast sa sjeveroistoka u skladu s ranijim pričama

Vanjske veze

Historija drevnog Izraela i Judeje na Wikimedijinoj ostavi

• Biblical History The Jewish History Resource Center - Project of the Dinur Center for Research in Jewish History, The Hebrew University of Jerusalem
• Catholic Encyclopedia: Jerusalem (Before A.D. 71)
• Holy land Maps Arhivirano 2009-08-22 na Wayback Machine-u