Jean-Auguste-Dominique Ingres
Jean Auguste Dominique Ingres (29. kolovoza 1780. - 14. siječnja 1867.) francuski slikar , predstavnik neoklasicizma , sljedbenik J.-L.Davida i izvrstan portretist .Premda je stremio postati slikarom povijesnih scena u tradiciji N.Poussina i J.-L.Davida,njegovi portreti su priznati kao njegova najuspjelija ostavština.Osobito se ističu oni u crtačkim tehnikama,zbog vitalnosti i skoro fotografske preciznosti linije.
| Jean-Auguste-Dominique Ingres | |
|---|---|
| neoklasicizam | |
 Autoportret u dobi od 24 godine, 1804 (revidiran cca. 1850), ulje na platnu, 78 x 61 cm, Musée Condé. | |
| Biografske informacije | |
| Rođenje | Jean-Auguste-Dominique Ingres 29. 8. 1780. Montauban, Tarn-et-Garonne, Francuska |
| Smrt | 14. 1. 1867. (dob: 86) Pariz, Francuska |
| Opus | |
| Polje | slikanje, crtanje |
| Znamenita djela | |
Louis-François Bertin, 1832 Turska kupelj, 1862 | |
Životopis
urediRođen je 29.kolovoza 1780.godine u Montobanu i već u mladosti je primio svoje prve lekcije iz slikarstva i sviranja violine od oca koji je bio svestrani umjetnik (kipar,štukater,slikar minijatura).God.1791.,počeo je pohađati Likovnu akademiju u Toulouseu ,a u kolovozu 1796.otputovao je u Pariz gdje je primljen u Likovnu akademiju (École des Beaux Arts) u klasu J.-L.Davida.God.1801.,dobio je nagradu Prix de Rome koja je studentima bila preporuka za dobivanje stipendije te je 1806. otpočeo svoj četvorogodišnij stipendirani boravak na Francuskoj akademiji u vili Medici u Rimu .U Rimu je studirao i kopirao stare majstore i zarađivao portretiranjem guvernera i drugih osoba iz javnog života.Godine 1813.oženio se svojom prijateljicom Madlenom Hapele s kojom je dugo imao uspješan i uzoran brak.
Poslije 1824.godine Ingres doživljaha uspjeh i postaje profesorom na Likovnoj akademiji u Parizu gdje osniva atelje u kojemu je školovao mnogo učenika i dobivao je i sve veći broj slikarskih narudžbi.Po svom povratku u Rim postao je i tamo profesorom, te direktorom Pariške škole.Godine 1841.ponovo se vraća u Pariz,da bi 1849. god. umrla njegova žena i on je ožalošćen krenuo na brojna putovanja.Kao vitalan sedamdesetogodišnjak ženi se po drugi put.Za parišku Svjetsku izložbu 1855.godine,veliki izložbeni prostor posvećen je za retrospektivu njegovih i djela Eugenea Delacroixa .Ova izložba je predstavljala dva nepomirljiva pravca u tadašnjoj francuskoj umjetnosti - umjetnosti neoklasicizma i romantizma ,čija su se djela tijekom vremena snažno udaljavala i postajala sve različitja,kako u shvaćanjima umjetnosti tako i po samom izgledu.
Kao osamdesetogodišnjak još uvijek je vitalan i aktivan,te postaje rektorom u Likovnoj akademiji u Parizu.Umro je u Parizu 1867.godine,ostavivši iza sebe više od 4.000 crteža.
Djela
urediIngresova djela dugo nisu bila cijenjena i poštovana.U početku je slikao u pseudo-klasicističkom stilu Jacques-Louisa Davida, a kasnije preovladava utjecaj Rafaela .Ingres je gajio jedan strogi stil klasicizma u kome se oslanjao na antičke uzore i koji se karakterizira preciznim linijama i obrisima.Ingres posvećuje veću pozornost crtežu i modulaciji nego boji.Tako se javlja veliki jaz između njegovih i djela Eugenea Delacroixa koji koristi već skoro impresionističku palete.Posljednjih se godina vraća antičkim uzorima i crpi iz etrurskog slikarstva ,te slika akvarele s velikom vještinom i preciznošću.
