Joseph Brodsky
Joseph Brodsky ruski: Ио́сиф Алекса́ндрович Бро́дский (Lenjingrad, 24. maj 1940. - New York, 28. januar 1996.), rusko (židovsko) - američki pjesnik i esejist. Kao sovjetski emigrant od 1972. živeo je u Sjedinjenim Američkim Državama.[1]
| Joseph Brodsky | |
|---|---|
 | |
| Biografske informacije | |
| Rođenje | 24. maj 1940. Lenjingrad, (SSSR) |
| Smrt | 28. januar 1996. New York (Sjedinjene Američke Države) |
| Nacionalnost | naturalizirani Amerikanac |
| Obrazovanje | |
| Zanimanje | pjesnik, književnik |
| Opus | |
| Nagrade | |
Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1987. za svoj cjelokupni književni rad.[1]
Biografija
urediBrodsky je napustio školovanje u dobi od 15 godina, nakon tog je radio kojekakve poslove i počeo pisati poeziju. Čak je stekao i ugled u lenjingradskim književnim krugovima, ali ga je njegov buntovnički nezavisni duh i rad na crno, doveo u neprilike, jer su ga sovjetske vlasti optužile za društveni parazitizam i 1964. osudile na pet godina robije. Nakon protesta brojnih sovjetskih utjecajnih književnika kazna mu je smanjena 1965., ali je iza tog 1972. protjeran iz Sovjetskog Saveza.[1]
Nakon tog Brodsky živi u Sjedinjenim Američkim Državama, - 1977. dobija američko državljanstvo. Uzdržava se radeći kao predavač na univerzitetu u Michiganu (Ann Arbor), od 1972. do 1980. Zatim radi kao profesor književnosti na koledžu - Mount Holyoke (South Hadley, Massachusetts) od 1981. do 1996. U to vrijeme radi i kao gostujući profesor i na brojnim drugim školama i univerzitetima.[1]
Brodsky je 1981. dobio stipendiju od Fondacije MacArthur, a 1991. - 1992. je dobio nagradu kao najbolji pjesnik Sjedinjenih Američkih Država.[1]
Brodsky se kao poet bavio intimistističkim temama i univerzalnim pitanjima o životu, smrti i smislu egzistencije, koje oslikava na snažan, meditativan način. Njegovo pisanje nije bilo otvoreno političko, ali je ljutilo sovjetske funkcionere zbog sveobuhvatnih teme kao što je antimaterialistički stav i veličanja individualne slobode, čak ni u emigraciji nije nikad krenuo u politizirane teme. Svoje rane pjesme pisao je na ruskom, kao Стихотворения и поэмы (Stihovi i pjesme) 1965. i Остановка в пустыне ((Zastoj u pustoši) 1970. . Te i ostale pjesme preveveo mu je na engleski George Kline i objavio 1973. u zbirci - Selected Poems (Odabrane pjesme), među njima je i Elegy for John Donne. [1]
Njegova glavna djela, na ruskom i engleskom, su zbirke poezije A Part of Speech / Dio govora (1980), History of the Twentieth Century / Historija dvadesetog vijeka (1986.), To Urania / Prema Uraniji (1988) i esej Less Than One / Manje od jednog (1986).
Posmrtno su mu izdane zbirke So Forth (1996.), Nativity Poems (2001.) i poema za djecu Discovery (1999.).[1]
