Livanjsko polje

Livanjsko polje je kraško polje u jugozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine. Obzirom da je polovina ovog polja redovno pod vodom, Livanjsko polje je ustvari kombinacija močvara izvanredne vrijednosti, važnog staništa za ptice, te tresetišta i livada, u kojima su nastanjene endemske i rijetke vrste. Njegova južna granica je urezana bogatim poljoprivrednim područjima, dok se šumoviti predjeli, tipični za umjerenu klimu, nalaze na sjevernoj strani polja.

Pogled na Livanjsko polje

Pogled na Buško blato

Rijeka Sturba

Grad Livno

Položaj

Prostire se između kraških planina Dinare (najviši vrh Troglav 1913 m.n.m) i Kamešnice (1849 m.n.m) na jugozapadu, krečnjačke površine sa Grabovičkom planinom (1008 m.n.m) na jugoistoku, Tušnice na istoku, Krug planine (suhovrh, 1457 m.m.m) i Cincara na sjeveroistoku, Golije na sjeveru, te Šatora (1872m) i Staretine (1892 m.n.m) na zapadu. Polje ima površinu od 405 km² i pretpostavlja se da je najveće kraško polje na svijetu, dinarski je izduženo 64 km (najduže među kraškim poljima kod nas), prosječno široko 6 km (njegova najveća širina iznosi 12 km), te na prosječnoj visini od 720 metara iznad mora.

Hidrografija

Livanjsko polje sadrži impresivnu mrežu površinskih i podzemnih tokova, uključujući rijeke, izvore, ponore i jezera. Najveće je plavno područje u Bosni i Hercegovini i jedno od najvećih u ovom dijelu svijeta. Ispitivanja tla pokazuju da je Livanjsko polje tokom neogena bilo pod vodom. Na samom se polju nalazi nekoliko zaostalih jezera, od kojih je Buško Blato ili Buško jezero najveća umjetna akumulacija u ovom dijelu kontinenta, a valja spomenuti i Brežinsko jezero na sjeverozapadu polja. Kroz Livanjsko polje protiče i nekoliko rijeka-ponornica, koje pripadaju Jadranskom slivu rijeka. Najznačajnije su: Sturba, Žabljak, Bistrica, Brina, Plovuča, Jaruga, Ričina, koje su bogate ribom i rakovima, kao i mnogi ponori, odnosna vrela, omiljeno izletište Livnjaka u ljetnim mjesecima.

Klima

Gradnjom akumulacije Buško Blato tokom 1960-ih godina došlo je do promjene klime na širem području Livna. Duge i hladne zimske mjesece pune snijega, sa karakterističnim sjevernim vjetrom burom, zamijenile su pretežito kišovite zime, sa nešto smanjenom količinom padavina, te duga, topla ljeta.

Naseljena mjesta

Najveće mjesto Livanjskog polja je Livno, po kojemu je polje i dobilo ime, grad i središte općine sa oko 40.000 stanovnika. Livno je smješteno na sjeveroistočnom dijelu polja, pod brdom Bašajkovac. Najveća sela Livanjskog polja su: Veliki Guber, Grborezi, Podhum, Prolog, Čuklić, Zabrišće, Bila, Čelebić, Lusnić, Strupnić, Kovačić, Vrbica, Bojmunte.

Flora i fauna

Livanjsko polje je proglašeno za važno stanište od međunarodnog značaja pod okriljem međunarodne Ramsarke konvencije., sa značajnom populacijom rijetkih ptica uključujući populacije: bukavac (Botaurus stellaris), siva čaplja (Ardea cinerea), čapljica voljak (Ixobrychus minutus), štekavac (Haliaetus albicilla), orao kliktaš (Aquila pomarina), velika ušara (Bubo bubo), ćuk (Otus scops), patka njorka (Aythya nyroca), glavata patka (Aynthya ferina), krunata patka (Aynthya fuligula), zviždara (Anas penelope), patka kreketaljka (Anas strepera), patka lastarka (Anas acuta), patka gogoljica (Netta rufina), mlakuša (Gallinula chloropus), liska (Fulica atra),veliki ronac (Mergus merganser), pčelarice (Merops apiaster), pupavac (Upupa epops), kosac (Crex crex), kokošica (Rallus aquaticus), riđa štijoka (Porzana porzana), siva štijoka (Porzana parva), vivak (Vanellus vanellus) i veliki podzviždač (Numenius arquata). U seobi na Livanjsko polje slijeću jata ždralova (Grus grus) i žličarki (Platalea leucorodia).

Livanjsko polje je istovremeno i tradicionalno područje za uzgoj krava i ovaca, iz čega rezultira i proizvodnja mlijeka, odnosno glasovitog livanjskog sira. Stanovnici polja bave se i proizvodnjom i uzgojem tradicionalnih kontinentalnih povrtnih kultura, među kojima se krompir i kupus ubrajaju u najpopularnije.

Vegetacija ovog područja je posebna mješavina sjevernoevropske flore travnjaka i mediteranskih priobalnih biljaka, dok velike površine polja zauzima šuma hrasta koja je važna za očuvanje tla. Livanjsko polje je kao i sva krška područja Bosne i Hercegovine među najočuvanijim u Europi, ali je i dalje nezaštićeno i direktno ugroženo korištenjem voda i neodrživim korištenjem resursa. Zaštita Livanjskog polja nije samo od vitalnog značaja za održavanje jedinstvenih prirodnih vrijednosti, već je i ključna razlika u odnosu kratkoročnog i trajnog raspolaganja resursima u koristit lokalnog stanovništva (Izvor: Voditeljica slatkovodnog programa u Mediteranskom odjelu WWF-a).

Divlji konji

Obronci planine Cincar koji se spuštaju u ravan polja su dom za oko 350 divljih konja. Susreću se na magistralnim putem M-16, na dionici između Kupresa i Livna, niže prevoja Borova Glava, na visoravni Krug. Tokom zimskih mjeseci mogu se vidjeti desetine, nekada i stotine konja koji ližu so pored puta. Svoje mjesto u divljini dobili su tokom 70-ih godina XX vijeka kada su ih stanovnici livanjskih sela pustili na slobodu. Razlog tome bila je zamjena konja poljoprivrednim mašinama.

Odlikuje ih nevjerovatna čistoća i raznolikost boja ovih konja, te izuzetna mirnoća. Nemirni postaju samo kada se bore za prevlast u krdu, te kada se bore za osvajanje nove ženke. Nazvani su divlji konji ali najljepše ih opisuju rijeći slobodni konji. Konji se instiktivno kriju od ljudi jer, su izloženi su konjokradicama, bilo zbog preprodaje mesa ili zabave. Livanjski divlji konji su zakonom zaštićeni. Od 2010. godine o divljim konjima brine planinarsko-ekološko društvo “Borova Glava” iz Livna, koje je izradilo nove lokve i objekte gdje se za konje skladišti hrana.

Ekološka ugroženost

Prijetnje bogatstvima Livanjskog polja su neprikladno korištenje zemljišta i upravljanja vodama. Nove planirane prijetnje uključuju isušivanje plavnih područja prikupljanjem i zadržavanjem voda u bazenima ili njihovim transferom putem umjetnih kanala i tunela, što može dovesti u opasnost tradicionalne privredne aktivnosti koje se većinom odnose na uzgoj stoke i proizvodnju sira od čega trenutno živi oko 600 obitelji. Najpoznatiji proizvod s ovog područja, Livanjski sir, je dobar razlog za zaštitu tzv. "Umjerenih travnjaka". Održavanje ovakvog tradicionalnog načina korištenja zemljišta je od velikog značaja uzevši u obzir da dalmatinska obala u susjednoj Hrvatskoj prima pitku vodu iz gornjeg Cetinskog sliva s Livanjskim poljem kao najznačajnijim vlažnim staništem.

Ugalj i treset

Eksploatacija uglja i treseta iz otvorenih kopova, se u Livanjskom polju u ovom trenutku provode u jako maloj mjeri. Ako bi došlo do povećanja eksploatacije, iskopane jame bi se punile vodom, što bi smanjilo nivo podzemnih voda. Ukoliko bi se još voda odvodila kanalima, problem bi postao još očigledniji.

Požari

Požari predstavljaju veliku opasnost, jer mijenjaju sastav livadskog tla kao i vegetacije koja se na njemu nalazi. Iako su povremeni prirodni požari korisni, požari koje uzrokuje čovjek mijenjaju sastav vegetacije što dovodi do dezertifikacije u nekim dijelovima polja.

Podzemni požari

Još jedna srodna pojava je nasumično podzemno sagorijevanja treseta i uglja. Kada je nivo vode nizak, požari se šire ispod površine tla, te ih je skoro nemoguće ugasiti, osim u slučaju prirodnog podizanja nivoa podzemnih voda, i/ili površinskog plavljenja. U 2001. godini, nekih 4 kvadratna kilometra treseta u Ždralovcu, na sjevernom dijelu polja, izgorjelo je ispod zemlje za dva mjeseca. Štetu nije bilo moguće izračunati.

Smanjenje uzgoja stoke

Tradicionalna poljoprivreda – uzgoj goveda i ovaca i pravljenje poznatog livanjskog sira od njihovog mlijeka – oduvijek je podupiralo održivost neizmjerno vrijednih prirodnih staništa Livanjskog polja. Intenzivna ispaša je pomogla da se održe prirodni livadski eko-sistemi. Međutim, od perioda 1970-ih godina, te tokom rata iz 1990-ih, mnoge porodice koje su se bavile ovim poslovima napustile su svoja sela, i nikada se više nisu vratile. Kako je stoke sve manje, livade guta šuma. Rat u BiH je prepolovio broj grla stoke tokom relativno kratkog perioda vremena.

Ramsarsko područje

Lokacija se sastoji od sezonski poplavljenog poljoprivrednog zemljišta i aluvijalnih šuma, sezonskih močvara i bazena, stalnih potoka, kraških izvora i vrtača i najvećeg tresetišta na Balkanu. Zajedno sa savskim močvarama, to je najvažnije mjesto zimovanja, migracije i uzgoja ptica močvarica i grabljivica u Bosni i Hercegovini te ključno mjesto centralnoevropskog prevoja. U skladu sa Ramsarskom konvencijom polje je dobilo status zaštićenog područja.

Povezano

• planina Velika Golija