Martin u oblacima
Martin u oblacima je jugoslavenska crno-bijela filmska komedija snimljena 1961. godine u režiji Branka Bauera, danas poznata kao jedno od najboljih djela hrvatske kinematografije.
Martin u oblacima | |
---|---|
Režija | Branko Bauer |
Scenario | Fedor Vidas |
Uloge | Boris Dvornik Ljubica Jović Joža Šeb Braco Reiss Antun Nalis Nela Eržišnik Ljerka Prekratić |
Muzika | Aleksandar Bubanović |
Fotografija | Branko Blažina |
Montaža | Blaženka Jenčik |
Studio | Jadran film |
Datum(i) premijere | 7. 4. 1961(Zagreb)
|
Trajanje | 111 min. |
Zemlja | SFR Jugoslavija |
Jezik | srpskohrvatski |
Film je premijerno prikazan u petak 7. travnja 1961. godine isprva je naišao na relativno nepovoljne reakcije kritike (Negativne kritike objavljene su u, između ostaloga, u Vjesniku (Mira Boglić), Filmskoj kulturi (Hrvoje Lisinski), Slobodnoj Dalmaciji (Duško Kečkemet) i Studentskom listu (Petar Krelja)) no publika je film zavoljela (imao je samo u Zagrebu više od 100 tisuća gledatelja Arhivirano 2013-10-29 na Wayback Machine-u[1]), a s vremenom se recepcija filma potpuno promijenila i danas slovi za jednu od najboljih hrvatskih komedija svih vremena[2]. U anketi filmskog časopisa Hollywood provedenoj među kritičarima 1999. godine Martin u oblacima bio je na 15. mjestu Arhivirano 2017-06-28 na Wayback Machine-u najboljih domaćih filmova svih vremena[3].
Sadržaj
urediU središtu filmske priče je student prava Marin Barić (Boris Dvornik) koji živi kao podstanar u prostranom stanu bračnog para Solar na Marulićevom trgu u Zagrebu. Kad se Solarovi upute na četiri mjeseca na more gdje će se gospodin Solar baviti arheološkim istraživanjima, dok će se gospođa Solar (Lila Andres) kupati, Martin ostaje sam u stanu s obavezom da čuva psa Cezara. Martin i njegova djevojka Zorica (Ljubica Jović), također studentica, koja živi preko puta dvorišta u iznajmljenoj sobi, fantaziraju o kupnji zajedničkog stana. Saznavši za njihovu želju da dođu do vlastite nekretnine Martinov naivni, brbljavi i smušeni stric Vjenceslav Barić (Joža Šeb), izumitelj, dođe na ideju da se prazni stan Solarovih iznajmi talijanskom biznismenu Carmineu (Antun Nalis) koji u Zagreb dolazi sa svojom kćerkom Marcellom (Ljerka Prekratić), a da tako zarađeni novac postane polog za stan. Usput bi stric pokušao Talijanu prodati neki od svojih izuma. Stric pronađe i preprodavača stana Richarda Eugena Mrazeka (Braco Reiss) pa Martina, koji se nećka, nagovori da se na brzinu odluči na kupnju nakon što pogledaju stan u jednoj novogradnji. No, nakon što primi novce, Mrazek nikako da dostavi dokumente za stan, a ubrzo ga postaje nemoguće pronaći. Čitav plan Zorici se nikako ne sviđa, a simpatična i mlada Talijanka Marcella kod nje izaziva još i ljubomoru. Sve se dodatno zakomplicira kad Solarovi najave svoj rani povratak zbog lošeg vremena u Dalmaciji, a Martin otkrije da ih je Mrazek prevario, kao i mnoge druge, prodavši im stan na sedmom katu zgrade koja ima samo šest katova....
Analiza
urediRiječ je o ležernoj komediji ispripovijedanoj klasičnim fabularnim stilom i slovi za posljednji film tzv. zlatnog razdoblja u Bauerovom opusu. Razigravajući sukob junakovih snova i žudnji s realnošću, Bauer je režirao jednu od najuspjelijih hrvatskih komedija uopće, ostavljajući većinu mračnijih i ciničnijih socijalnih i psiholoških značenja u suptilnim konotacijama[4]. Martin u oblacima osobito karakterizira tematiziranje potrošačkog društva u nastajanju. Osim u filmu općeprisutne teme stana, potrošačka kultura obuhvaćena je nizom motiva poput Zagrebačkog velesajma, diskretnog ali uočljivog Zoričinog interesa za modu, te samim likovima Talijana, oca i kćeri, Carminea i Marcelle kao utjelovljenja zapadnjačkih manira i životnog stila. Prodor popularne kulture označava angažman Ive Robića, velike zvijezde onoga vremena, koji je otpjevao naslovnu pjesmu, Baladu o Martinu. Smatra se da je Bauera, između ostaloga, na snimanje filma s temom stambenog pitanja ponukao uspjeh komedije Zajednički stan Marijana Vajde, snimljen godinu dana prije, 1960. u beogradskom Avala filmu, a koji je slovio za jedan od "domaćih blockbustera"[5]. Najpoznatija je analiza Martina u oblacima kao metafore neostvarenog seksualnog odnosa[5]. "U Martinu u oblacima težnja za nepostojećom garsonijerom nije ništa drugo nego težnja za neostvarenim seksualnim odnosom"[5]. Martin u oblacima nadahnut je holivudskim komedijama jer je Bauer "u Vidasovoj priči vidio mogućnost strukturiranja slojevite komike, vidio je prostor koji je moguće organizirati metodom srodnom klasičnoj holivudskoj dramaturgiji"[5].
Izvori
uredi- ↑ Polimac, Nenad, Kako se 60-ih slavilo potrošačko društvo, Jutarnji list, 03. 07. 2010. http://www.jutarnji.hr/kako-se-60-ih-slavilo-potrosacko-drustvo--jovanka-je-voljela-flm-u-kojem-gabi-pjeva--a-beba-juri-na-vespi/843782/?pageNumber=2#page_2 Arhivirano 2013-10-29 na Wayback Machine-u
- ↑ Krelja, Petar, Kao na filmu, ogledi 1965-2008, Zagreb, Hrvatski filmski savez, 2009.
- ↑ „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2017-06-28. Pristupljeno 2016-09-23.
- ↑ Filmski leksikon, Zagreb, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2003., http://film.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1026 Arhivirano 2016-03-05 na Wayback Machine-u
- ↑ 5,0 5,1 5,2 5,3 � Pajkić, Nebojša, Martin u oblacima, Šnajder, Slobodan, Polimac Nenad, ur, Branko Bauer, Zagreb, Cekade, 1985.