Newcastle United F.C.
Newcastle United engleski je nogometni klub iz grada Newcastle upon Tyne. Klub igra u Premier ligi, po uspješnosti osmi klub u Engleskoj.
Newcastle United | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Newcastle United Football Club | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Nema grba ? Postavite ga sami. | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Općenito | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Liga | FA Premier liga | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Osnivanje | 9. decembra 1892. | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Nadimci | The Magpies (Svrake), The Toon | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Stadion | St James' Park, Newcastle upon Tyne (52.387 gledatelja) | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Ličnosti | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Predsjednik | Yasir Al-Rumayyan | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Trener | Eddie Howe | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Dresovi | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
uredi |
Klub je osnovan 1892. nakon spajanja dva lokalna kluba, Newcastle East Enda i Newcastle West Enda. Od kada postoje domaće utakmice igraju na St James' Parku koji prima 52.387 gledatelja.
Do sada su bili prvaci engleske četiri puta, ali kao najveći uspjeh kluba smatra se osvajanje Kupa velesajamskih gradova 1969. godine. Zaštitne boje kluba su crna i bijela. Navijači kluba nazivaju se Toon Army. Najveći rival im je Sunderland s kojim igraju Tyne-Wear derby još od davne 1898. godine.
Povijest
urediKlub je osnovan 1892. spajanjem dva lokalna kluba Newcastle East Enda i Newcastle West Enda koji su do tada igrali u Northern League, ali kada je West End upao u financijske probleme dolazi do spajanja ovih dvaju klubova. Stadion St. James Park je preuzet od West Enda, a za ime su se dugo dogovarali, prijedlozi su bili Newcastle Rangers, Newcastle City i Newcastle United, ali je na koncu donesena odluka, i klub je dobio ime Newcastle United. Nije puno trebalo čekati do prvog naslova, malo više od deset godina. U sezoni 1897-1898. prelazi po prvi su put iz Second Division u First Division, kojom su u to vrijeme vladali Aston Villa, Sheffield United, Derby County i Sunderland.
Newcastle je doživio svoju prvu zlatnu eru između 1904. i 1910. godine, osvojivši tri titule prvaka na račun rivala liverpoolskog Evertona sa timom u kojem su bili vratar Jimmy Lawrence, branič Bill McCracken, veznik Colin Veitch, a u napadu je mogao da računa na Jocka Rutherforda, Jamesa Howiea, Alberta Shepherda. Prvi naslov su osvojili 1903, da bi u sljedeće četiri godine osvojili još dva (1907, 1908). Osim u prvenstvu briljirali su i u FA Kupu. FA Kup su osvojili čak pet puta u šest godina (1905., 1906., 1908., 1910. i 1911. godine). Početak 20. stoljeća je bilo najsjajnije doba Newcastlea, ali u tom razdoblju doživljavaju i jednu veliku bruku od svog rivala Sunderlanda, kada su 5. decembra 1908. poraženi rezultatom 9-1 pred 56.000 gledalaca u St. James Parku.
Uslijedilo je dugo razdoblje pada u kojem je momčad više sezona jedrila u sredini ljestvice, padajući u prosječnost. Tȋm je imao nekoliko kratkih trenutaka sjaja 1920-ih, kada su predvođeni Tommyjem McDonaldom uspjeli osvojiti FA kup 1923-1924. pobijedivši u finalu pobijedili Aston Villu 2-0 sa golovima u posljednjim minutama Neila Harrisa i Stana Seymoura. Nekoliko godina kasnije (sezona 1926-1927.) Magpies su se po četvrti put okrunili prvacima Engleske, njihovo posljednje osvojeno prvenstvo, završivši sezonu sa 96 postignutih golova i sa 56 bodova ispred Huddersfield Towna, tada favorit za naslov, i ispred njihovih vječitih rivala iz Sunderlanda. Isticao je se kapetan, Škot Hughie Gallacher, koji je bio robustan i mišićav igrač krepke građe, talentiran pa nerijetko i arogantan i svadljiv. Godine 1932. osvojili su svoj treći FA kup, u utakmici odigranoj u Londonu 23. aprila 1932. u kojoj su pobijedili Arsenal 2-1 uspjevši preokrenuti početni 1-0 pomoć dva gola Jacka Allena. I to je bilo sve do Drugog svjetskog rata. U sljedećoj sezoni (1933-1934.) završava na pretposljednjem mjestu na tablici i ispada u Second Division po prvi put, nakon trideset i sedam godina u Prvoj ligi.
Newcastle je se vratio u Prvu englesku ligu 1948. predvođen Georgeom Martinom, vrlo kritizirani trener zbog nekih odluka o transferima, koji je ipak uspio vratiti momčad nekoliko sezona blizu vrha lige, te je uspio osvojiti i dvaput FA kup (1951, 1952). Na nekoliko godina nasljedit će ga Doug Livingstone (1954-1956), koji unatoč blagom padu – momčad se spušta negdje na sredini ljestvice – uspijeva osvojiti šesti FA kup (1955). U 1960-ima klub ponovo zapada u krizu, ispada u Drugu diviziju je (1961.) i vraća se opet u Prvu tek u 1964. godini, da bi sve 1970-e i 1980-e proveo skupljajući osrednje rezultate, ponekad ispadajući, ponekad vraćajući se među prvoredne.
Postoje neke iznimke u tom opadanju. Svoj prvi nastup u euro-natjecanjima bilježe 1968. godine, a ujedno u svom debiju osvajaju i trofej. Osvojili su Kup velesajamskih gradova (preteča Kupa UEFA-e). Na svom putu izbacili su Feyenoord, Sporting Lisabon, mukotrpno su nadmašili Real Zaragozu i zatim se riješili Vitorije Setúbal i Glasgow Rangersa. U finalu su pobijedili mađarskog Újpesti Dózsa u kojem je igrao Ferenc Bene. Prva utakmica je odigrana 29. maja 1969. na St. James Parku sa pobjedom 3-0 za Newcastlea uz dva gola od Moncura i jednog od J. Scotta Povratna utakmica je odigrana na Megyeri úti Stadiumu u Budimpešti 11. juna 1969. Újpesti je poveo u 31. minuti sa Beneom i udvostručio rezultat u 44. minuti sa Jánosom Göröcs. No, u drugom poluvremenu Newcastle je preokrenuo rezultat na 2-3 sa golovima Moncura, Prebena Arentofta i Alana Foggona.
To razdoblje inače navijači Newcastlea pamte i po legendi kluba Malcomu Macdonaldu kojemu su dali nadimak Supermac. Tada (točnije 1974. godine Newcastle United osvaja i svoj prvi i jedini Liga kup. U sezoni 1976-1977. završili su peti, ali su sljedeće godine ispali. Dakle u 80-im slijedi veliki pad, upadaju u Drugu ligu iz koje izlaze tek početkom 90-ih.
Na kraju duge i slavne karijere u Liverpoolu, Hamburgu i Southamptonu, Keegan je došao u Newcastle 1982. i u roku od dvije godine pomogao timu da se popne natrag u Prvu ligu. Karijeru je potom završio 1985. u Blacktown Cityju a momčad je ponovno pala u krizu i ispala 1989. godine. No, Keegan je se vratio – ovaj put kao trener – 1992. godine i s njim je započela druga zlatna era Newcastlea. Već 1993. godine klub se vraća u Prvu ligu. U 1994. završili su na trećem mjestu lige, 1995. je išlo nešto lošije i završili su šesti, no u sezonama 1995-1996. i 1996-1997. dolaze dvaput zaredom na drugom mjestu, ne uspjevši svladati Fergusonov Manchester United. Drugi jaki protivnik u tim posljednjim godinama je svakako bio Blackburn Rovers Alana Shearera, iznenada engleski prvak u sezoni 1994-1995. Keegan je u svome sastavu mogao računati na vratara Srníčeka, u pozadini na snažne Alberta (1,93 m) i Peacocka, u sredini na Leea i u napadu na Ferdinanda, Beardsleyja, Ginolu.
U sezoni 1995-96 bili su dakle vrlo blizu osvajanja Premiershipa. Te sezone su čak imali 12 bodova prednosti, ali se to konačno pokazalo kao ne dovoljno. Na ljeto 1996. kupuju najveću legendu i najboljeg strijelca u povijesti kluba Alana Shearera za tada rekordnih 15.000.000 funta.[1] Sljedeću sezonu su također završili kao drugi, a prvi je bio opet Manchester United.
Dolasku Shearera je slijedio odlazak Keegana sa trenerske pozicije, te nakon njega su se mjenjali mnogi treneri i nešto je nestalo očito, kao da je jedna era završila s Keeganom. Stari su se promijenile kada došao Bobby Robson, trener koji je već imao solidnu trenersku karijeru sa dobrim rezultatima u momčadima na europskoj razini. Pod vodstvom Robsona sezonu 2001-2002. završavaju kao četvrtoplasirani. Sa tako visokom pozicijom izborili su pravo nastupa u Ligi Prvaka u sezoni 2002-2003. U pretkolu eliminišu Željezničara a potom prvo kolo prolaze zajedno s Juventusom, protiv Dinamo Kijeva i Feyenoorda. No, njihov put staje u drugoj grupnoj fazi, kada zajedno s Bayer Leverkusenom ispadaju u korist Barcelone i milanskog Intera. Vrlo dobre su se pokazale i tri sezone između 2001. i 2004. Crno-bijeli Givena, Speeda i Shearera izborili su svakako dobar plasman u ligi kojom su dominirali Manchester United, Liverpool i Arsenal. Nakon što je Robson odstupio sa mjesta trenera, na klupi su se mijenjali brojni treneri, redom: Graeme Souness, Glenn Roeder, Sam Allardyce, povratak Kevina Keegana i Joe Kinnear. Zajedno sa trenerima mijenjali su se i predsjednici/vlasnici kluba.
U tom razdoblju Newcastle United je nije baš postizao najbolje rezultate, jedino treba izdvojiti polufinale Kupa UEFA 2004., kada je u poufinalu bio poražen od strane Marseillea. Nakon sramotnog ispadanja iz Premier lige u sezoni 2008./09., klub je pod vodstvom Chrisa Hughtona uvjerljivo osvojio prvo mjesto u Football League Championshipu i vratio se u elitni razred za sezonu 2010./11.
Vlasnik kluba je od 2007. do 2021. bio tajkun Mike Ashley, koji ga je kupio za 133 miliona funti nasljeđujući Freddya Shepherda.[2]
U aprilu 2020. konzorcij koji čine Public Investment Fund[α 1], PCP Capital Partners[α 2] i RB Sports & Media[α 3] ponudio je otkup Newcastle Uniteda. Prodaja je izazvala snažne kritike, poput toga da se radi o akciji saudijske sportske propagande naspram stanju ljudskih prava u Saudijskoj Arabiji i o mutnom slučaju sportskog piratstva[4][5][6][7] povezanom sa mrežama beIN Sports i saudijskom beoutQ.[8][9] Prodaji Saudijcima je se suprostvio direktor FA Lige Richard Masters.[10] U maju 2020. dva su konzervativna zastupnika pozvala vladu da razmotri aspekte dogovora, pri čemu je Karl McCartney (CP) pozvao na obustavu prodaje[11], a Giles Watling (CP) zatražio je službenu istragu britanskih vlasti.[9] U julu 2020. odluka Saudijske Arabije da zabrani emitiranje beIN Sportsa na svom teritoriju dodatno je zakomplicirala dogovor sa Newcastle Unitedom, dovodeći Saudijsku Arabiju na rub povlačenja iz pregovora.[12] No, neuspjeh preuzimanja bio je teško kritiziran od strane navijača Newcastlea, dok je kontroverza se nastavila, uključujući povratak na sceni Richarda Mastersa, Newcastle Uniteda i praćen sudskim istragama. Newcastle je 9. septembra 2020. optužio Mastersa da nije «primjereno postupio» u vezi s blokiranjem od strane Premier lige postupka preuzimanja kluba.[10] Međutim 7. oktobra 2021. konzorcij Public Investment Funda je iznenada izjavio da su pregovori okončani i da je fond otkupio Newcastle Uniteda za iznos od 305 milijuna funti odnosno 415 milijuna dolara[13][14] Navijači Magpiesa su na trgu dolazak novog vlasnika na čelu kluba.[15]
List The Guardian navodi u istrazi iz maja 2022. da je britanska vlada Borisa Johnsona umiješana u operaciji preuzimanja Newcastle Uniteda od strane Saudijaca.[16] U aprilu 2021. otkriveno je da je saudijski prijestolonasljednik Muhamed ibn Salman upozorio Johnsona u tekstualnoj poruci, rekavši da će «pogrešna» odluka Premier lige utjecati na diplomatske odnose između Ujedinjenog Kraljevstva i Saudijske Arabije. Nakon upozorenja, Johnson je zadužio svog posebnog izaslanika za Zaljev, Edwarda Listera, da se pozabavi slučajem.[17] Umješan u opuštanju englesko-saudijskih odnosa je također ministar ulaganja Gerry Grimstone, koji je vodio razgovore sa predsjednikom Premier lige Garyjem Hoffmanom i saudijskim predstavnicima.[18] Međutim, britanska vlada i Johnson su izjavili da nisu uključeni u saudijsko preuzimanje.[19] Nakon odobrenja Premier lige, Hoffman je obavijestio dvadeset engleskih nogometnih klubova da vlada vrši veliki pritisak ali da on nije utjecao na odluke o prodaji.[16]
Sa pravne strane, kritike su ukazale da je konzorcij faktički mimoišao tzv. Owners’ and Directors’ Test[α 4], unatoč otkriću Sjedinjenih Država da je ubojstvo Džamala Kašogija[20][21] izravno naručio saudijski princ Muhamed.[22] Human Rights Watch (HRW) optužio je saudijsku vladu da koristi nogomet, moto utrke i golf za ispiranje sporta, kao što piše Josh Noble, sportski urednik u Financial Timesa. Human Rights Watch definira «ispiranje sporta» (sportswashing) kao postupak kojim se «pokušava odvratiti pozornost od teških kršenja ljudskih prava preuzimanjem događaja koji slave ljudska postignuća».[23]
Boje kluba
urediGlavne boje Newcastle Uniteda su crna i bijela, okomito poredane. U početku nogometaši Uniteda su nosili crvene dresove, ali kako s vremenom sve više momčadi iz Engleske počinju nositi crvene dresove kao npr. Liverpool F.C. i Arsenal, mijenjaju boju dresova u crno-bijelu. Od tada pa sve do danas igrači Newcastle Uniteda nose crno-bijele dresove na domaćim utakmicama. Dresovi za gostujuće utakmice su se s vremenom mijenjale, u početku su bili plavi, a kasnije žuti, sivi, crni, zeleni, a trenutno gostujući dresovi su ljubičaste boje.
Navijači
urediGlavna navijačka grupa je Toon Army, a drugi nadimci navijača Newcastle Uniteda su Geordies ili the Magpies. Geordies zbog toga jer se tako nazivaju ljudi koji žive u Newcastle-u, a the Magpies (svrake) zbog toga što su boje kluba iste kao boje perja te ptice. Mnogi engleski mediji kažu da je Toon Army jedna od najboljih navijačkih grupa u Engleskoj, jedan dokaz točnosti te tvrdnje je činjenica da je stadion St James' Park jedan od najispunjenijih za vrijeme utakmica u Engleskoj. Osim u Engleskoj, Newcastle United ima navijačke skupine i u drugim dijelovima svijeta, kao npr.: Skandinavija, Island, Australija, SAD, Italija itd. Poznati navijači Newcastle United su: bivši premijer Velike Britanije Tony Blair, gitarist Iron Maidena Janick Gers, te frontman AC/DC-a Brian Johnson.
Rivali
urediRivali Newcastle United su Sunderland s kojim igraju tzv. Tyne-Wear derby i Middlesbrough s kojim igraju Tyne-Tees derby.
Fudbalski derbi je posljedica historijskog rivalstva gradova Sunderlanda i Newcastlea, koji su jedan od drugog udaljeni svega sedamnaest kilometara. Prvu utakmicu odigrali su 1883., a prva takmičarska utakmica u FA kupu 1888. završila se pobjedom Sunderlanda 2–1. Oba kluba pobijedila su po 53 utakmice, dok je 49 završeno neriješenim ishodom. Sunderland je dominirao u derbiju zadnjih sezona, a trenutno su 7 uzastopnih utakmica bez poraza.
Rekordi
urediZa Newcastle United najviše nastupa čak 496 je sakupio Jimmy Lawrence koji je za Svrake igrao od 1904 do 1921 godine. Iz njega slijedi Frank Hudspeth sa 472 nastupa. Alan Shearer je najbolji klupski strijelac svih vremena sa postignutih 206 pogodaka. Rekordan broj gledatelja na domaćim utakmicama Newcastle Uniteda je 68,386, a to je bilo na utakmici protiv Chelsea F.C. 3. rujna 1930. godine. U novijoj povijesti kluba najviše gledatelja na domaćoj utakmici Newcastlea se okupilo protiv Manchester Uniteda 28. kolovoza 2005., bilo je 52,327 gledatelja.
Trenutačna momčad
uredi- Od 14. septembra 2022.[24]
Note: Zastave označavaju nacionalnost prema pravilima FIFA-e. Igrači mogu imati nacionalnost izvan FIFA pravila.
|
|
Treneri Newcastle Uniteda
urediIme i prezime | Nacionalnost | Od | Do |
---|---|---|---|
nepoznato | (n/a) | 1892. | 1929. |
Andy Cunningham | 1930. | 1935. | |
Tom Mather | 1935. | 1939. | |
Stan Seymour | 1939. | 1958. | |
George Martin | 1947. | 1950. | |
Doug Livingstone | 1954. | 1956. | |
Charlie Mitten | 1958. | 1961. | |
Norman Smith | 1961. | 1962. | |
Joe Harvey | 1962. | 1975. | |
Gordon Lee | 1975. | 1977. | |
Richard Dinnis | 1977. | ||
Bill McGarry | 1977. | 1980. | |
Arthur Cox | 1980. | 1984. | |
Jack Charlton | 1984. | 1985. | |
Willie McFaul | 1985. | 1988. | |
Jim Smith | 1988. | 1991. | |
Osvaldo Ardiles | 1991. | 1992. | |
Kevin Keegan | 1992. | 1997. | |
Kenny Dalglish | 1997. | 1998. | |
Ruud Gullit | 1998. | 1999. | |
Sir Bobby Robson | 1999. | 2004. | |
Graeme Souness | 2004. | 2006. | |
Glenn Roeder | 2006. | 2007. | |
Sam Allardyce | 2007. | 2008. | |
Kevin Keegan | 2008. | ||
Joe Kinnear | 2008. | 2009. | |
Alan Shearer | 2009. | ||
Chris Hughton | 2009. | 2010. | |
Alan Pardew | 2010. | 2015. | |
John Carver | 2015. | ||
Steve McClaren | 2015. | 2016. | |
Rafael Benítez | 2016. | 2019. | |
Steve Bruce | 2019. | 2021. | |
Graeme Jones | 2021. | ||
Eddie Howe | 2021. | (2023.) |
Dosadašnji sponzori
urediRazdoblje | Športska oprema | Sponzor |
---|---|---|
1976.–1979. | Bukta | Nije bilo sponzora |
1980.–1986. | Umbro | Scottish & Newcastle |
1986.–1991. | Greenall's | |
1991.–1993. | Scottish & Newcastle / McEwan's | |
1993.–1995. | Asics | |
1995.–2000. | Adidas | Newcastle Brown Ale (Scottish & Newcastle) |
2000.–2003. | NTL | |
2003.–2010. | Northern Rock | |
2010.–12. | Puma | |
2012.–14. |
Trofeji
urediNewcastle United osvojio je sljedeće naslove:[25]
- Prva liga i FA Premier Liga naslovi: 4
- Prvaci: 1904./05., 1906./07., 1908./09., 1926./27.
- Viceprvaci: 1995./96., 1996./97.
- Druga liga: 2
- Prvaci: 1964./65., 1992./93., 2009./10., 2016./17.
- Viceprvaci: 1897./98,. 1947./48.
- FA kup: 6
- 1910., 1924., 1932., 1951., 1952., 1955.
- Charity Shield: 1
- 1909.
- Sheriff of London Charity Shield: 1
- 1907.
- Kup velesajamskih gradova: 1
- 1969.
- Intertoto kup: 1
- 2006.
- Texaco kup: 2
- 1974., 1975.
- Anglo-Italian kup: 1
- 1973.
- Kirin kup: 1
- 1983.
Poznati igrači
urediLista poznatih igrača Newcastle Uniteda:
- Ivor Allchurch
- Jack Allen
- Shola Ameobi
- Faustino Asprilla
- Demba Ba
- Celestine Babayaro
- John Barnes
- Joey Barton
- Sébastien Bassong
- David Batty
- Peter Beardsley
- Emre Belözoğlu
- Craig Bellamy
- Hatem Ben Arfa
- Olivier Bernard
- Lee Bowyer
- Titus Bramble
- Frank Brennan
- John Burridge
- Nicky Butt
- Yohan Cabaye
- Caçapa
- Sol Campbell
- Stephen Carr
- Andy Carroll
- Tommy Casey
- Papiss Cissé
- Frank Clark
- Andy Cole
- Fabricio Coloccini
- Nikos Dabizas
- Luuk de Jong
- Siem de Jong
- Didier Domi
- Damien Duff
- Kieron Dyer
- Les Ferdinand
- Duncan Ferguson
- Hughie Gallacher
- Kevin Gallacher
- Paul Gascoigne
- Keith Gillespie
- David Ginola
- Shay Given
- Bruno Guimarães
- Alain Goma
- Stéphane Guivarc'h
- Jonás Gutiérrez
- Steve Harper
- Neil Harris
- Joe Harvey
- Shaka Hislop
- Darren Huckerby
- Frank Hudspeth
- Aaron Hughes
- Jermaine Jenas
- Kevin Keegan
- Alan Kennedy
- Temur Ketsbaia
- Paul Kitson
- Patrick Kluivert
- Tim Krul
- Shefki Kuqi
- Jimmy Lawrence
- Peter Løvenkrands
- Lomana Lualua
- Albert Luque
- Malcolm Macdonald
- Marcelino Elena
- Silvio Marić
- Obafemi Martins
- Bill McCracken
- Tommy McDonald
- Jackie Milburn
- David Mills
- James Milner
- Mirandinha
- Bobby Mitchell
- Aleksandar Mitrović
- Bobby Moncur
- Charles N'Zogbia
- Andy O'Brien
- Oguchi Onyewu
- Gavin Peacock
- Stuart Pearce
- Jack Peddie
- Alessandro Pistone
- Laurent Robert
- Bobby Robson
- Pop Robson
- Salomón Rondón
- Jock Rutherford
- Ian Rush
- Kenny Sansom
- Fabian Schär
- Len Shackleton
- Alan Shearer
- Moussa Sissoko
- Alan Smith
- Robert Smyth McColl
- Nolberto Solano
- Gary Speed
- Pavel Srníček
- Jon Dahl Tomasson
- Cheick Tioté
- Colin Veitch
- Hugo Viana
- Mark Viduka
- Haris Vučkić
- Chris Waddle
- Steve Watson
- Charlie Wayman
- Len White
- Georginio Wijnaldum
- Peter Withe
- Jonathan Woodgate
- Xisco
Bilješke
uredi- ↑ Public Investment Fund (PIF, arap.: صندوق الإستثمارات العامة), u prijevodu Javni investicijski fond, osnovan 1971. sa sjedištem u Rijadu, kojim predsjedava saudijski prijestolonasljednik Muhamed ibn Salman. Sadašnji guverner PIF-a je Yasir Al-Rumayyan, časnik princa bin Salmana.
- ↑ PCP Capital Partners LLP, londonska firma osnovana 2005. Vlasnik de jure je Amanda Staveley (r. 1973) iza kojeg stoji šeik Mansour bin Zayed Al Nahyan (r. 1970), član vladajuće dinastije Abu Dabija i već vlasnik Manchester Cityja od 2008. Šeik Mansour al-Nahyan je danas vlasnik u klubova Al Jazira (nogomet, košarka, odbojka, rukomet), New York City F.C., Melbourne City F.C., Yokohama F. Marinos, Montevideo City Torque, Girona F.C., Sichuan Jiuniu F.C., Mumbai City F.C., Lommel S.K., Troyes, Palermo F.C., E.C. Bahia.
- ↑ RB Sports & Media, investicioni fond braće Reuben i prvenstveno Jamesa Reubena, sina tajkuna Davida Reubena. Reubeni su treća najbogatija porodica u Ujedinjenom Kraljevstvu.[3]
- ↑ Premier liga ima svoj tzv. Owners’ and Directors’ Test (test vlasnika i direktora), koji ima za cilj uspostaviti objektivne kriterije za procjenu je li pojedinac sposoban rukovoditi nogometnim klubom. Test uključuje popis «diskvalificirajućih događaja» koji bi mogli isključiti potencijalnog vlasnika ili direktora.
Izvori
uredi- ↑ (en) Nixon, Alan (29. 07. 1996). „Shearer goes home for pounds 15m”. Shearer goes home for pounds 15m. Pristupljeno 13. 01. 2023.
- ↑ (en) „Newcastle get £133m buyout offer”. Newcastle get £133m buyout offer. 23. 05. 2007. Pristupljeno 13. 01. 2023.
- ↑ (en) „The Sunday Times Rich List 2022”. The Sunday Times. Pristupljeno 13. 01. 2023.
- ↑ (en) Vivarelli, Nick (16. 06. 2020). „World Trade Organization Rules There is Evidence Saudi Arabia Supported Pirate Broadcaster beoutQ”. Variety. Pristupljeno 13. 01. 2023.
- ↑ (en) „WTO piracy ruling casts fresh doubt over Newcastle's Saudi takeover”. SportsPro Media. 16. 06. 2020. Pristupljeno 13. 01. 2023.
- ↑ (en) Ingle, Sean (26. 05. 2020). „Newcastle takeover in serious doubt as WTO rules pirate TV channel is Saudi”. The Guardian. Pristupljeno 13. 01. 2023.
- ↑ (en) Magowan, Alistair (april 2019). „beoutQ Investigation”. UEFA. Pristupljeno 13. 01. 2023.
- ↑ (en) Panja, Tariq (30. 04. 2020). „As Premier League Weighs Saudi Bid for Newcastle, It Criticized Kingdom”. The New York Times. ISSN 0362-4331. Arhivirano iz originala na datum 04. 05. 2020. Pristupljeno 04. 05. 2020.
- ↑ 9,0 9,1 (en) Ziegler, Martyn (15. 05. 2020). „Opposition grows to Newcastle United’s potential Saudi takeover”. The Times. Pristupljeno 13. 01. 2023.
- ↑ 10,0 10,1 (en) Ingle, Sean (30. 06. 2020). „Newcastle takeover saga close to resolution, Richard Masters tells Mps”. The Guardian. Pristupljeno 13. 01. 2023.
- ↑ (en) „Now even the vicar from Bread is trying to stop the Newcastle United takeover – Anybody else?”. themag.co.uk. 14. 05. 2020. Pristupljeno 13. 01. 2023.
- ↑ (fr) „Le rachat de Newcastle par un consortium saoudien compromis”. L'Équipe. 21. 07. 2020. Pristupljeno 13. 01. 2023.
- ↑ (en) „Why do authoritarian regimes like to buy English football clubs?”. The Economist. 08. 10. 2021. Pristupljeno 13. 01. 2023.
- ↑ (en) „Newcastle United: Saudi Arabian-backed takeover completed”. BBC. 07. 10. 2021. Pristupljeno 13. 01. 2023.
- ↑ (en) „Newcastle United fans celebrate wildly outside St James's Park after Saudi-led takeover confirmed”. The Independent. 07. 10. 2021. Arhivirano iz originala na datum 18. 06. 2022. Pristupljeno 13. 01. 2023.
- ↑ 16,0 16,1 (en) Conn, David (24. 05. 2022). „Revealed: government did encourage Premier League to approve Newcastle takeover”. The Guardian. Pristupljeno 13. 01. 2023.
- ↑ (en) Wintour, Patrick (15. 04. 2021). „Saudi crown prince asked Boris Johnson to intervene in Newcastle United bid”. The Guardian. Pristupljeno 13. 01. 2023.
- ↑ (en) Amin, Lucas; Conn, David (26. 09. 2022). „Revealed: How Tory minister aided Saudi takeover of Newcastle United”. www.opendemocracy.net. Pristupljeno 13. 01. 2023.
- ↑ (en) Smith, Mikey (15. 04. 2021). „Government denies Boris Johnson intervened in Saudi bid to buy Newcastle United”. The Mirror. Pristupljeno 13. 01. 2023.
- ↑ (en) „Jamal Khashoggi: All you need to know about Saudi journalist's death”. BBC. 24. 02. 2021. Pristupljeno 13. 01. 2023.
- ↑ (en) „Jamal Khashoggi: Turkey says journalist was murdered in Saudi consulate”. BBC. 07. 10. 2018. Pristupljeno 13. 01. 2023.
- ↑ (en) Klein, Noah (29. 09. 2021). „The Premier League's Owners' and Directors' Test Just Failed!”. The Columbia Journal of Law and the Arts. Pristupljeno 13. 01. 2023.
- ↑ (en) Noble, Josh (10. 10. 2022). „Saudi Arabia wealth fund commits $2.3bn to football sponsorships”. Financial Times. Pristupljeno 13. 01. 2023.
- ↑ (en) „First Team”. nufc.co.uk. Pristupljeno 13. listopada 2020.
- ↑ (en) „Honours and Records”. Newcastle United F.C.. Arhivirano iz originala na datum 21. 03. 2017. Pristupljeno 13. 01. 2023.
Spoljašne veze
uredi- NUFC.co.uk Službena stranica kluba
- Newcastle United Supporters Trust
- Toontastic Supporters Website
- Newcastle-online Fan Forum