Palau
Palau /pəˈlaʊ/, službeno Republika Palau (palauanski: Beluu er a Belau, engleski: Republic of Palau), je otočna država u Tihom Oceanu, smještena 800 km (500 milja) istočno od Filipina i 3200 km (2000 milja) južno od Tokija. Nakon što je prestala biti pod starateljstvom Ujedinjenih Nacija godine 1994, postala je jednom od najmlađih i najmanjih suverenih država na svijetu. Jedna je od država potpisnica Sporazuma o slobodnom udruživanju.
Republika Palau Beluu er a Belau Republic of Palau | |
|---|---|
 | |
| Himna: "Belau loba klisiich er a kelulul" | |
 | |
| Glavni grad | Melekeok1 |
| Najveći grad | Koror |
| Službeni jezici | Engleski, palauanski |
| regionalni jezici | Japaneski Angaurski (na Angauru) Sonsoroleški (na Sonsoralu) Tobijanski (na Hatohobeiu) karolinški, Filipinski, kineski |
| Demonim(i) | Palauanci |
| Vlada | Demokratska predsjednička republika |
| Johnson Toribiong | |
| Kerai Mariur | |
| Površina | |
• Ukupno | 459 km2 (195..) |
| Stanovništvo | |
• Procjena za jul 2007. | 20.842 (211..) |
• Gustoća | 43 /km2 (155..) |
| BDP (PPP) | procjena za 2006 |
• Ukupno | 157,7 mil. $2 (nerangiran.) |
• Per capita | $10,000 (nerangiran.) |
| HDI (2003) | 0,864 Greška: Pogrešan unos (n/a.) |
| Valuta | Američki dolar (USD) |
| Vremenska zona | UTC+9 |
| Pozivni broj | 680 |
| Veb-domena | .pw |
Historija
urediPrvi stanovnici Palaua, bili su vjerojatno s područja današnje Indonezije, a nastanili su otoke oko 1000-te godine pr. Kr. Španjolski istraživač Ruy López de Villalobos, (između ostalog zaslužan za imenovanje Filipina po španjolskom kralju Filipu II.), otkrio je ove otoke 1543. godine te ih je priključio Španjolskom kolonijalnom Carstvu. Pokrštavanje stanovništva otočja započelo je 1710. Godine, a proces pokrštavanja započeo je misionar Padilla. Prvi Europljani (Englezi) počeli su se trajno nastanjivati na otocima tek u 18. stoljeću, gdje su počeli trgovat. Španjolska je kolonizirala otoke tek krajem 19. stoljeća, a 1899. godine prodala ih je Njemačkoj, zajedno s ostatkom Karolinških otoka.
Japan je zauzeo otoke tijekom Prvog svjetskog rata, a službeno su mu dodijeljeni Versajskim ugovorom 1919. godine. Japanska uprava trajala je sve do 1944. godine. Od 1947. Godine Palau je, zajedno s Karolinškim otocima, bi pod starateljstvom UN-a, a starateljstvo su u njegovo ime vršile SAD.
Godine 1979. stanovništvo Palaua je na referendumu odbilo ulazak u sastav Savezne Države Mikronezije, već su 1981. godine izabrali put ka nezavisnosti. Prvi predsjednik bio je Haruo Remeliik, na kojeg je 1985. godine izvršen atenta, dok je drugi predsjednik, Lazarus Salii, izvršio samoubojstvo 1988. godine. 1994. godine Palau je postao samostalna i nezavisna država, a iste je godine primljen u članstvo UN-a.
Državno uređenje
urediPalau je demokratska republika, s predsjedničkim tipom vlade. Šef države je predsjednik, koji je ujedno i šef izvršne vlasti (vlade). Parlament (Olbiil Era Kelulau) je dvodoman.
Administrativna podjela
uredi
Prema Ustavu Palaua, šesnaest tradicionalnih općina imaju status država. Svaka država donosi svoju ustavnu konvenciju te ima pravo birati svoj parlament, kao i šefa države. Ustavi pojedinih država određuju ulogu tradicionalnih vođa (poglavica). Ovisno o ustavu pojedine države, svaka ima svoju lokalnu vlast koja uključuje poglavice, starješine, te druge starije članove plemena.
Država Palaua su:
Nenastanjeni Rock Islands (Kameni Otoci) povijesno su bili dio države Koror, međutim danas službeno nisu dio niti jedne države.
Stanovništvo
urediPalau ima, prema procjeni 2006. godine, 20.000 stanovnika s pet različitih etničkih skupina. Većinu čine Palauanci (preko 17.000, od kojih 3.400 govori engleski, ostali palauanski). Od drugih naroda tu nalazimo i Angloamerikance (500); Tagalogi (filipinski narod; 2.000), Sonsorol sa istoimenog otoka (600) i Tobian, tek 20 pripadnika 2006., oni su srodni Trukcima, i naseljeni na otoku Tobi (Hatobohei). Nekada je bilo i Japanaca na otoku Angaur, koji su se bavili eksploatacijom fosfata, međutim danas ih više nema na popisu.
