Peti lateranski koncil
Peti lateranski koncil bio je osamnaesti ekumenski koncil održan od 1512. - 1517. za pontifikata pape Julija II.[1]
| Peti lateranski koncil | |
|---|---|
 | |
| Grad | Rim |
| Mjesto | Bazilika sv. Ivana Lateranskog |
Karakteristike i historija
urediKad je izabran za papu Julije II. se zakleo da će vrlo brzo sazvati ekumenski koncil, ali kako je vrijeme prolazilo od obećanja nije bilo ništa. Zbog tog su neki nezadovoljni kardinali, uz pomoć svetorimskog cara Maksimilijana I i Louisa XII od Francuske, organizirali koncil u Pisi. On je počeo sa radom u oktobru 1511., ali se na njega odazvalo svega 4 kardinala (3 su poslala akreditirane predstavnike), ambasador francuskog kralja uz nešto biskupa. I u tako krnjem sastavu održano je sedam ili osam sjednica, sve dok daljni rad nije zabranio Julije II., pa su se sudionici povukli u Lyon.[2]
Razljućeni Julije tad je poslao - bulu sa pozivom za koncil u aprilu 1512. u Lateranskoj bazilici, sa objašnjenjem zašto on nije dotad organiziran.[2]
Bulu je potpisalo 21 njemu odanih kardinala, to je istovremeno bio kanonski i polemički dokument. U njemu je papa diskreditirao sve razloge za održavanje pizanskog koncila. Naročito je naglasio da mu prioritetni zadatak - postići mir među kršćanskim vladarima, ali da se on nije mogao postići u tako kratkom roku i u tako malom gradu kao Pisa. Nakraju opominje buntovne kardinale zbog samovolje i drskosti, što su mimo njega sazvali koncil, kog proglašava ilegalnim.[2]
Koncil je započeo sa radom u Lateranskoj bazilici 3. maja 1512. uz prisustvo 15 kardinala, 2 patrijarha, 10 nadbiskupa, 56 biskupa i brojne opate, redovničke generale i ambasadore. Koncilom je predsjedao papa Julije II. dok je bio živ a nakon njega Lav X. koji je predsjedavao dvanaestom i posljednjom sjednicom 16. marta 1517.[2]
Julije je doista uspio izmiriti kršćanske vladare, i izgladiti nesuglasice sa Louisom XII, sa kojim je dogovorio novi konkordat.[1] Što se tiče dogmatskih pitanja koncil je potvrdio besmrtnost duše i odbacio deklaracije koncila iz Konstanza i Basela, koje su proglasile odluke koncila obavezujućim i za papu, odnosno da je koncil iznad pape.[1]
Koncil je donio četiri dekreta, od kojih je bio najvažniji posljednji - u kom se najavljuje rat protiv Turaka, za čije financiranje se ima u naredne tri godine po svim kršćanskim zemljama prikupljati porez od 10 %.[2]
Izvori
uredi- ↑ 1,0 1,1 1,2 „Lateran Council” (engleski). Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 20.3. 2018.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 „Fifth Lateran Council (1512-17)” (engleski). New Advent. Pristupljeno 21.3. 2018.