Predacija
„Predator” preusmjerava ovdje. Za ostala značenja, v. Predator (razvrstavanje). „Plijen” preusmjerava ovdje. Za ostala značenja, v. Plijen (razvrstavanje).Predacija u ekologiji opisuje jedan od oblika interakcije između dva bića u datom ekosistemu. Predator napada i jede svoj plijen.
u Nacionalnom parku Mudumalai.
Predatori mogu, ali ne moraju ubiti svoj plijen prije nego što ga pojedu. Ali čin predatora uvijek, u krajnjoj liniji, izaziva smrt žrtve, a uzimajući plijen i u dijelovima tijela, on se unosi u tijelo predatora. Pravim predatorom se može smatrati ona životinja koja ubija i jede i druge životinje, ali mnoge životinje se ponašaju i kao predatori i kao lešinari.[1][2]
Prema tome, predator je životinja koja lovi plijen i jede druge životinje. Na primjer, pauk jede muhu koju je uhvatio u svoju mrežui ili grupa lavova jede bizona. Životinje koje predator lovi se nazivaju plijen, a apeks predator (alfa predator) je ona koja nije žrtva drugih predatora.[3][4][5][6]
Predatori su obično mesojedi ili svaštojedi (jedu biljke i druge životinje), loveći druge životinje za hranu. Primjeri predatora su mačke (Felidae), krokodili, zmije, vukovi, kitovi ubice, jastozi i ajkule.[7][8]
Predatori iz zasjede
uredi
Predatori iz zasjede ili siti čekajući predatori su životinje mesojedi ili drugi organizmi, kao što su neke biljke mesožderke. Oni potajno postavljaju ili u lovu imaju (instinktivnu) strategiju, a uspješnost u lovu ne zavisi samo od brzine ili snage. Ovi organizmi obično sakrivaju i mirno čekaju plijen da se pojavi na uočljuvoj udaljenosti. Često su zaštitno obojeni, a mogu biti i usamljenici. To može biti sigurnije za predatora, jer dok vreba manje se svojim predatorima.
Kada predator ne može kretati brže od svojih žrtava, preferira sporiji plijen i/ili čeka u „zasjedi“, što mu daje veću šansu da bude efikasniji nego da je u potrazi. U suprotnom, aktivni lov obično je efikasniji. Međutim, postoje mnoge srednje strategije, kao što je , primjerice; slučaj kada je teži predator od mogućeg plijena na maloj udaljenosti, ali ne u dugoj potjeri, onda su, u sklopu strategije, potrebna ili uhođenja ili i zasjede.
-
Mladi crvenorepi jastreb jede voluharicu -
Lavica sa plijenom
Povezano
urediReference
uredi- ↑ Mučibabić S. (1960): Osnovi ekologije. Univerzitetu Sarajevu, Sarajevo.
- ↑ Škrijelj R., Đug S. (2009): Uvod u ekologiju životinja. Prirodno-matematički fakultet Sarajevo, Sarajevo, ISBN 978 9958-592-03-4.
- ↑ Hadžiselimović R., Maslić E. (1999): Osnovi etologije – Biologija ponašanja životinja i ljudi. Sarajevo Publishing, Sarajevo, ISBN 9958-21-091-6.
- ↑ Mayr E. (1970): Populatiomns, species, and evolution – An abridgment of Animal species and evolution. The Belknap Press of Harvard University Press, Cambridge, Massachussets and London, England, ISBN 0-674-69013-3.
- ↑ Mayr E. (2000): The growth of biological thought – Diversity, evolution, and inheritance, 11th printing, first: Copyright © 1982. The Belknap Press of Harvard University Press Cambridge (Mass.), London (England) , ISBN 0-674-36445-7; ISBN 0-674-36446-5.
- ↑ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (1996): Biologija 1, Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-686-8.
- ↑ Begon M., Townsend C., Harper J. (1996): Ecology: Individuals, populations and communities. 3rd ed. Blackwell Science, London, ISBN 0-86542-845-X, ISBN 0-632-03801-2, ISBN 0-632-04393-8
- ↑ http://www.britannica.com/search?query=predation Encyclopedia Britannica: "predation"