Pronija

Pronija (grčki: πρόνοια = njega, timar) bio je bizantski oblik feudalizma koji se bazirao na dodjeli carske zemlje i prihoda od nje - istaknutim pojedincima u zamjenu za zasluge u interesu carstva, to su najčešće bile vojne.

Pronija πρόνοια
Bizantski vojnici su najčešće bili pronoiariosi Bizantski vojnici su najčešće bili pronoiariosi
Država	Bizantsko carstvoa

Taj sistem nagrađivanja pokrenut je za vrijeme vladavine bizantskog cara Konstantina IX Monomaha (1042. - 1055.)

Historija

U početku se pronija je dodjeljivala na uživanje doživotno, ali se nije mogla prodavati, nasljeđivati niti prenositi na druge. Teritorij pronija kretao se od velikih područja, koja su uključivala po nekoliko sela, do vrlo malih posjeda dovoljnih za uzdržavanje jedne porodice.

Nositelj pronije - pronoiarios bio je apsolutni gospodar nad seljacima (paroikoi) koji su živjeli na njegovoj zemlji, on je skupljao porez od njih i odmjeravao im pravdu.

Tokom 11. vijeka - pronija je postala materijalna baza vojničkog sistema carstva, jer je korisnik pronije bio dužan služiti vojsku, dati i opremiti vojnike u odnosu na vrijednost svoje pronije. Za vrijeme vladavine Dinastije Komnina (1081. -1185.), zapljenjena su monaška imanja, kako bi se mogla podijeliti kao pronije, da se time poveća broj zemljoposjednika i vojnika za vojsku.

Od kraja 13. vijeka - pronija se mogla prenijeti na nasljednike, pa je i obaveza služenja u vojsci prebačena na dobro. U vrijeme vladavine Dinastije Paleologa (1261. - 1453.), počeo se raspadati sistem pronija, jer je feudalno plemstvo počelo odbijati ispunjavanje svojih vojničkih obaveza prema carstvu, ali je usput zadržalo svoje dobijene pronije.

Vanjske veze

• Pronoia: The institution Arhivirano 2016-03-04 na Wayback Machine-u (en)
• Pronoia system na portalu Encyclopædia Britannica (en)