Samuel Eto'o
Samuel Eto'o Fils (Douala, 10. ožujka 1981.), poznatiji kao Samuel Eto'o, je kamerunski nogometaš koji trenutačno igra za Antalyaspor na mjestu napadača.[1] Igrao je također i za kamerunsku nogometnu reprezentaciju čiji je najbolji strijelac u povijesti. Eto'o je trenirao na Kadji Sports Academy, a također posjeduje i španjolsku putovnicu.
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Napomene | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima |
U pet sezona koliko je proveo u Barceloni postigao je preko 100 pogodaka, a također je i rekorder po broju nastupa bilo kojeg afričkog igrača u španjolskoj nogometnoj ligi. 2010. godine postao je prvi nogometaš koji je osvojio trostruku krunu (ligu, kup i Ligu prvaka) s dva različita kluba - Barcelonom i Interom. Postao je drugi igrač u povijesti koji je postigao pogodak u dva različita finala Lige prvaka i četvrti igrač u povijesti (nakon Marcela Desaillyja, Paula Souse i Gerarda Piquea) koji je osvojio Ligu prvaka dvije godine zaredom s različitim klubovima. Najodlikovaniji je afrički igrač u povijesti osvojivši nagradu za afričkog nogometaša godine rekordnih četiri puta (2003., 2004., 2005. i 2010. godine). 29. kolovoza 2013. Samuel prelazi iz ruskog Anžia u engleski Chelsea u kojemu se zadržao tek jednu sezonu.[2] Nakon Chelsea, Samuel je još odigrao sezonu i pol u Evertonu, odnosno u Sampdoriji.
S kamerunskom nogometnom reprezentacijom osvojio je Olimpijske igre 2000. godine. Nastupio je na tri Svjetska nogometna prvenstva i šest Afričkih kupova nacija (dva je osvojio) čiji je najbolji strijelac svih vremena s 18 postignutih pogodaka.
Izvori
uredi- ↑ Samuel potpisao za Antalyaspor, sport.sme.sk, preuzeto 24. lipnja 2015.
- ↑ Samuel u Chelsea Arhivirano 2014-07-14 na Wayback Machine-u, hrsport.net, preuzeto 29. kolovoza 2013.