Santa Maria delle Grazie

Crkva i dominikanski konvikt Svete Marije Milostive u Milanu s "Posljednjom večerom" Leonarda da Vincia
Crkva i dominikanski konvikt Svete Marije Milostive u Milanu s "Posljednjom večerom" Leonarda da Vincia
Svjetska baština – UNESCO
	Italija
Registriran:	1980. (4. zasjedanje)
Vrsta:	Kulturno dobro
Mjerilo:	i, ii
Ugroženost:	no
Referenca:	UNESCO

Crkva Svete Marije Milostive (talijanski: Santa Maria delle Grazie) je slavna crkva dominikanskog samostana u Milanu, koja je upisana na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi. Crkva je slavna zbog murala (zidne slike) Posljednje večere Leonarda da Vincija, koja se nalazi na zidu samostanskog refektorija.

45°27′57″N 9°10′16″E / 45.46583°N 9.17111°E / 45.46583; 9.17111

Povijest

Milanski vojvoda Francesco I. Sforza je naručio izgradnju dominikanskog konvikta i crkve na mjestu malene kapele posvećene sv. Mariji Milostivoj. Guiniforte Solari je bio glavni arhitekt i samostan je završen 1469. godine, dok je gradnja crkve još potrajala. Novi vojvoda, Ludovico Sforza, je odlučio da će crkva biti grobno mjesto obitelji Sforza, te je za tu svrhu dao da se obnovi klaustar i apsida koji su bili dovršeni 1490. godine. Njegova žena, Beatrice, bila je prva koja je sahranjena u crkvi, 1497. godine.

Posljednja večera (Leonardo)
fotografija iz 1875. god.

Apsida je djelo D. Bramantea, no ne postoje čvrsti dokazi za to, iako je Bramante u vrijeme njezine gradnje doista živio u Milanu i na jednoj crkvenoj narudžbi mramora iz 1494. godine navodi se njegovo ime. Ona je građena najprije u gotičkom stilu, a potom u miješovito gotičko-renesansnom, a njena iznimna visina je bila kritizirana tijekom renesanse

U noći na 15. kolovoza 1943. godine, Savezničke bombe su pogodile samostan i crkvu "Santa Maria delle Grazie", prilikom čega je većina refektorija bila uništena, a slučajem je preživio zid sa slavnom Leonardovom slikom, zaštićen vrećama s pijeskom.

Povezano

Literatura

Milano, Italian Touring Club, 2003., ISBN 88-365-2766-3
Guido Lòpez, I Signori di Milano, Newton & Compton, Rim, 2002., ISBN 88-8289-951-9

Vanjske veze

Službene stranice Arhivirano 2007-06-30 na Wayback Machine-u (engl.)
Leonardova Posljednja večera
Interijer crkve 360º

Ostali projekti

U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Sveta Marija Milostiva u Milanu