Wikipedija

Staljinova nagrada

Staljinova nagrada (ruski: Пре́мия имени Ста́лина), je bila visoka sovjetska godišnja nagrada, za dostignuća u nauci i umjetnosti koja se dodjeljivala od 1941. do 1954.

Staljinova nagrada
Пре́мия имени Ста́лина
Osnovne informacije
Država SSSR
Vrsta civilna nagrada
Dodjeljuje se za
(zasluge) 		godišnji doprinos u nauci i umjetnosti
Dodjeljuje se
(nositelji) 		sovjetski i strani državljani
Status Ne dodjeljuje se više
Statistike
Zadnje odlikovanje 1954.
Povezano Privredna nagrada Sovjetskog Saveza

Historija nagrade

Staljinova nagrada osnovana je dekretom Sovjeta narodnih komesara Sovjetskog Saveza - 20. decembra 1939. formalno u povodu 60 rođendana druga Josifa Visarionoviča Staljina.[1] Na samom početku ustanovljeno je 16 nagrada u visini od 100 000 rubalja, koje se dodjeljivane jednom godišnje za doprinos u slijedećim kategorijama za doprinos u nauci i umjetnosti:[2]

Istim dekretom ustanovljena je i nagrada za najbolji izum, i to 10 prvih u iznosu od 100.000, 20 drugih u iznosu od 50.000 i 30 trećih od 25.000 rubalja, kao i nagrada za doprinos vojsci, 3 prve od 100.000 rubalja, 5 drugih od 50.000 rubalja, i 10 trećih od 25.000 rubalja.[1]

Dva mjeseca kasnije 1. februara 1940., dodane su još četiri nagrade za doprinos u književnosti u iznosu od 100.000 rubalja, u kategorijama;

Prve nagrade dodjeljivane 1941. davane su za doprinos u posljednjih 5 godina (od 1935. do 1940.) nakon tog za doprinos u protekloj kalendarskoj godini. Prijedlozi za nagradu dostavljali su se do 15. oktobra, nakon rasprava po odborima i žiriranja odluke o nagradi se objavljivale 1. decembra.[2]

Stvarni cilj dodjeljivanja nagrade bila je motivacija ljudi za proizvodnju što veće (i kvalitetnije) količine ratnog materijala, tako je 1942. nagradu dobio tadašnji predsjednik Akademije nauka - Vladimir Komarov, koji je na čelu tima eksperata ispitao mogućnosti Urala za smještaj i razvoj ratne industrije.[1]

 
Marka iz 1946., sa motivom Staljinove nagrade

Pored novčanog iznosa dobijala se i plaketa i medalja.

Nepotpuna lista dobitnika Staljinove nagrade

Prvih nekoliko godina rata, najviše nagrada podobijali su konstruktori oružja, pa je apsolutni rekorder projektant aviona - Sergej Vladimirovič Iljušin koji je dobio nagradu 7 puta. Ali što se tiče tog ni umjetnici nisu stajali loše, - Sergej Prokofjev dobio je nagradu 6 puta, a Dmitrij Šostakovič 4 (1941., 1942., 1950. i 1952.[1])

1941
1942
1943
1945
1946
  • Leo Arnštam: filmski redatelj, za film Glinka
  • Emil Giljels: klavirist
  • Samuil Fajnberg: Koncert za klavir br. 2
  • Rejngold Glier: Koncert za sopran i orkestar
  • Dmitri Kabalevski: Gudački kvartet br. 2
  • Kara Karajev (sa Gadžijevim): opera Domovina
  • Aram Hačaturijan: Simfonija br. 2 u e-molu
  • Tihon Črenikov: muzika za film U 6 nakon rata
  • Boris Ljatošinski: Ukrajinski kvartet
  • Vano Muradeli: Simfonija br. 2
  • Nikolaj Mjaskovski: Gudački kvartet br. 9 d-molu op.62
  • Gavril Popov: Simfonija br. 2
  • Sergej Prokofjev: 5. Simfonija – Klavirska sonata br. 8 – Balet Pepeljuga
  • Jurij Šaporin: za oratorij Legenda o boju za rusku zemlju
  • Andrej Štogarenko: Simfonija Moja Ukrajina
  • Georgij Sviridov: za Klavirski trio
  • Vera Panova: književnost, za roman Drugovi
  • Samuil Maršak: književnost, za roman Dvanaest mjeseci
  • Perec Markiš: književnost, za roman Rat
  • Ivan Obreimov: za fiziku
  • Nikolaj Rakov: Violinski koncert br.1 e-molu
  • Dmitrij Maksutoj: za astronomsku optiku
1947
  • Leo Arnstam: filmski redatelj
  • Simon Džanašia: za Gruzijsku historiju
  • Sergej Prokofjev: Sonata br.1 u f-molu opus 80 za violinu i klavir
  • Visarion Šebalin: za kantatu Moskva
  • Sergej Vasilenko: opera Mirandolina
  • Vera Panova: književnost, za roman Ljudi iz Krušilike
1948
  • Boris Asafjev: za monografiju Glinka
  • Boris Barnet: filmski redatelj i glumac
  • Ilja Erenburg: književnost
  • Rajnhold Glier: Gudački kvartet br. 4
  • Kara Karajev: za simfonijsku poemu Lejli i Majnun
  • Anatolij Ribakov: književnost, za roman Mornarski bodež
  • Nikolaj Bernštajn: za naučni rad O strukturi pokreta
  • Tihon Sjomuškin: književnost, za roman Plamen u polarnoj noći
1949
  • Fikret Amirov: Simfonijske mugame br. 1 i 2
  • Aleksandar Arutjunjan: Kantate za domovinu
  • Dmitrij Kabalevski:Violinski koncert u C-Dur op.48
  • Fjodor Gladkov: književnost, za roman Moje djetinstvo
  • Vera Panova: književnost, za roman Jasna obala
  • Vasilij Ašajev: književnost, za roman Daleko od Moskve
  • Mihail Kalašnjikov: za konstrukciju jurišne puške AK-47
  • Nonna Mordjukova: glumica, za ulogu u filmu Mlada garda
  • Anatol Ivanov-Smolenski: za naučni rad Osnove patofiziologije nervnog sistema
1950
  • Grigorij Aleksandrov: za film Susret na Elbi
  • Rajnhold Glier: Bročani konjanik
  • Nikolaj Mjaskovski: Sonata za violončelo br. 2 u a-molu opus 81
  • Dmitrij Šostakovič: Pjesme šumâ, muzika za film Pad Berlina
  • Aleksandar Čajkovski, za roman Kod nas je već jutro
  • Vladimir Obručev: za geologiju
  • Viktor Ambarcumjan i Venjamin Markarjan: za astronomiju
1951
  • Arno Babadžanjan: Herojske balade
  • Heinz Barwich: fizika, za suradnju u konstrukciji atomske bombe
  • Isaak Dunajevski: muzika za film Kubanski Kozaci
  • German Galjnin: Epske pjesme
  • Nikolaj Gricenko: za glumu u filmu Vitezi zlatne zvijezde
  • Dmitrij Kabalevski: za operu Taras Buljba
  • Berdi Kerbabajev: književnost, za roman Iz zemlje bijelog zlata
  • Nikolai Mjaskovski: Simfonija br. 27 u c-molu opus 85 – Gudački kvartet br. 13 u a-molu opus 86
  • Sergej Prokofjev: oratorij Čuvari mira
  • Otar Taktakišvili: Simfonija br. 1 u a-molu
  • Anatolij Ribakov: književnost, za roman Vođe
  • Jurij Trifonov: književnost, za roman Studenti
  • Vladimir Beljajev: književnost, za trilogiju Stara utvrda
  • Aleksi Mačavariani: muzika
  • Ding Ling: književnost, za roman Sunce iznad Sangana
  • Nikolaj Baranski: za ekonomski atlas SSSR-a
  • Galina Nikolajeva: za roman Žetva
  • Rostislav Aleksejev: za konstrukciju ekranoplana
  • Nikolaj Astrov: za konstrukciju tenka
1952
  • Muktar Ašhrafi
  • Jurij Šaporin: Romanse za glas i klavir
  • Dmitrij Šostakovič: Deset poema prema pjesmama revolucije za zbor - opus 88
  • Andrej Štogarenko: muzika, za simfonijsku svitu Sjećanja Ukrajinke Lese
  • Otar Taktakišvili: Koncert za klavir br. 1 u c-molu
  • Lev Teremin: fizika
1953
  • Manfred Ardenne: fizika, za suradnju u konstrukciji atomske bombe
  • Anatolij Aleksandrov: za nuklearnu fiziku
  • Pablo Neruda: književnost, za mir
1954

Kraj Staljinove nagrade

Nakon smrti Staljina, počela je demotaža njegovog kuta ličnosti, pa je njegova nagrada ukinuta. Umjesto nje je 1966. uvedena Privredna nagrada Sovjetskog Saveza.

Nakon pada u nemilost nagrade su oduzete Lavrentiju Beriji, ali i njegovom sinu Sеrgu Beriji (dobio za konstrukciju raketa) i poznatom fizičaru i disidentu Andreju Saharovu.

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 „Ионина Н. 100 великих наград” (ruski). Библиотека Гумер. Pristupljeno 07. 12. 2012. 
  2. ↑ 2,0 2,1 2,2 „Сталинская премия ” (ruski). Надо Знать. Arhivirano iz originala na datum 2017-02-22. Pristupljeno 07. 12. 2012. 

Vanjske veze

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Staljinova_nagrada&oldid=42022923
  NODES