Vardar
Vardar (makedonski: Вардар, grčki: Αξιός [Aksiós], latinski: Axius) je najveća rijeka Republike Makedonije i jedna od većih na Balkanu. Dužina rijeke iznosi 388 km, a njeno porječje pokriva površinu od oko 20.500 km².
| Vardar Axios | |
|---|---|
 | |
| Lokacija | |
| Države |  Severna Makedonija,  Grčka |
| Gradovi | Gostivar, Skopje, Veles, Gevgelija, Polikastro i Axioupoli |
| Hidrografija | |
| Izvor – aps. visina | Vrutok, kod Gostivara, Šar Planina 683 m |
| Ušće – aps. visina | zapadno od Soluna 0 m |
| Dužina | 388 km |
| Pritoke | Treska, Pčinja, Crna Reka, Bregalnica, Gorgopis, Platanopotamos |
| Hidrologija | |
| Protok – srednji | 100 do 225 m³/s |
| Sliv – površina | 20.500 km² |
| Ulijeva se u | Egejsko more |
| Karta | |
 | |
Geografske karakteristike
uredi
Vardar izvire kod mjesta Vrutok, nekoliko kilometara sjeverno od Gostivara u Republici Makedoniji, zatim teče na sjever kroz Pološku kotlinu, zatim mjenja smjer naglo zaokreće na istok i teče tako do Skoplja. Od Skoplja nadalje rijeka teče relativno ravnomjerno u pravcu jugoistoka kao mirna nizinska rijeka sve do Grčke. Nakon Velesa Vardar prolazi kroz Tikvešku kotlinu gdje se u nju ulivaju njene najveće pritoke Crna Reka sa lijeve i Bregalnica sa desne strane. Potom teče kroz Demirkapijsku klisuru (kod Demir Kapije) i zatim kod Gevgelije ulazi u Grčku. Tu rijeka malo mijenja smjer i teče ravnomjerno na jug kroz Solunsko polje gdje se u Solunskom zaljevu ulijeva u Egejsko more. U svom donjem dijelu Vardar ima brojne riječne otoke, a na ušću veliku deltu.
Makedoniji pripada 80% riječnog toka Vardara (301 km), zbog čega je današnja Makedonija i nosila ime Vardarska banovina u vrijeme Kraljevine Jugoslavije.
Etimologija
uredi- Najprihvaćenija teorija o porijeklu imena Vardar je ona da ime potječe od tračke riječi Bardários ( 'crna voda').[1] Postoji i teorija da ime potječe od germanske riječi Vordol (crn, prljav) iz vremena Ostrogota, kad su oni boravili u tim krajevima.
Ime Bardários (Βαρδάριος) koristili su i stari Grci u 3. vijeku pne., a koristilo se i za Bizanta.
- Grčko ime za rijeku Axios (Αξιός) spominje već Homer (Il. 21.141, Il. 2.849[2]) kao dom Pajonaca (Paeonians), saveznika Troje.
Izvori
uredi- ↑ Orel, Vladimir. A Handbook of Germanic Etymology. Leiden, Netherlands: Brill, 2003: 392.
- ↑ Axios, Georg Autenrieth, A Homeric Dictionary, at Perseus
Vanjske veze
uredi- Proceedings of the 1st Axios Catchment Consortium Meeting Arhivirano 2011-07-22 na Wayback Machine-u (en)
