Antipapa
Antipapa (lat.), ili protupapa, osoba koja tvrdi da je papa kao suparnik već postojećem papi i koji u tome ima relevantnog uspjeha (od 14. stoljeća često uz podršku određenog broja kardinala). Od početka Crkve bilo ih je mnogo, a na prelasku iz 14. u 15. stoljeće došlo je do zapadne šizme odnosno do velikog raskola u Crkvi koji je završio 1418. izborom pape Martina V.
Prvi poznati protupapa bio je Hipolit Rimski koji je izabran nasuprot papi Kalistu I. od strane rimskih nezadovoljnika u 3. stoljeću. Život je završio pomiren s Katoličkom crkvom, u izgnanstvu, u rudnicima Sardinije, za vrijeme rimskih progona kršćana. Zajedno s njime život je okončao i Kalistov nasljednik papa Poncijan.
Krajem 14. i početkom 15. stoljeća pojavio se čitav niz suprotstavljenih papa, od kojih su onda slijedile različite nasljedne linije. Jednu je od njih Katolička crkva priznavala službenom, dok su ostale mogle izabirati samo protupape. Znalo se dogoditi da istovremeno budu dvojica ili trojica papa, od kojih je svaki tvrdio da je pravi papa, te izopćavao ostale.
U tom su se razdoblju razvile dvije linije papa i protupapa: rimska i avinjonska, prema gradovima u kojima su oni stolovali. Njihov utjecaj uglavnom je ovisio o moći svjetovnih vladara koji su ih podržavali. Kasnije je pridodana i pizanska linija protupapa.
Takvo okruženje dovelo je do gubitka autoriteta institucije pape i protupapinskog raspoloženja, što je u konačnici bio i jedan od razloga za pojavu Protestantizma, odnosno reformacije u 16. stoljeću.
Izraz "antipapa" se nakon toga prilično rijetko koristi, uglavnom za tzv. alternativne pape izabrane od strane vjerskih zajednica čiji su se članovi odmetnuli od Rimokatoličke crkve. S obzirom da u pravilu imaju malen broj sljedbenika, rijetko ili nikada se ne navode u istim popisima sa "pravim" antipapama u historijskom smislu.