Babun
Babuni su afrički i arabijski majmuni Starog sveta koji pripadaju rodu Papio, delu potfamilije Cercopithecinae. Njihovih pet vrsta su među najvećim nehominoidnim članovima reda primata; jedino su mandril i dril veći. Ranije su, blisko srodni gelada (rod Theropithecus) i te dve vrste (mandril i dril) roda Mandrillus grupisani u isti rod, te se ti majumuni Starog sveta se još uvek često nazivaju babunima u svakodnevnom govoru. Oni variraju po veličini i težini u zavisnosti od vrste. Gvinejski pavijan je 50 cm (20 in) visok i težak je samo 14 kg (30 lb), dok najveći kapski pavijan može da ima 120 cm (47 in) i teži 40 kg (90 lb).
| Babun | |
|---|---|
| |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Mammalia |
| Red: | Primates |
| Porodica: | Cercopithecidae |
| Potporodica: | Cercopithecinae |
| Tribus: | Papionini |
| Rod: | Papio |
Taksonomija i filogenija
Pet Papio vrsta se obično prepoznaju, mada postoje izvesna neslaganja po pitanju toga da li su one zaista pune vrste ili podvrste. Vrste su P. ursinus (kapski pavijan, prisutan u južnoj Africi), P. papio (zapadni, crveni, ili gvinejski pavijan, prisutan u zapadnoj Africi), P. hamadryas (grivasti pavijan, prisutan na Rogu Afrike i jugozapadnoj Arabiji), P. anubis (maslinasti pavijan, rasprostranjen u severno-centralnim afričkim savanama) i P. cynocephalus (žiti pavijan, koji obitava u južno-centralnoj i istočnoj Africi). Mnogi autori navode P. hamadryas kao punu vrstu, dok smatraju sve ostale kao podvrste P. cynocephalus i kolektivno ih oslovljavaju kao „savanski pavijani“. To je bazirano na argumentu da su grivasti pavijani bihevioralno i fizički distinktni od ostalih vrsta babuna, te se tvrdi da to odražava zasebnu evolucionarnu istoriju. Međutim, nedavne morfološke i genetičke Papio studije su pokazale da su P. hamadryas babuni bliže srodni sa severnim vrstama (gvinejski i maslinastim pavijanima), nego sa južnim (žutim i kapskim pavijanima).[1][2][3]
Tradicionalna petoformna klasifikacija verovatno nedovoljno odražava varijacije unutar roda Papio. Neki komentatori[4] smatraju da bi bar još dve dodatne forme trebalo prepoznati, uključujući malog kinda babuna (P. cynocephalus kindae) iz Zambije, DR Konga i Angole, i babuna sa sivim stopalima (P. ursinus griseipes) koji obitava u Zambiji, Botsvani, Zimbabveu, Mozambiku, i severnoj Južnoj Africi. Međutim, trenutno poznavanje morfološke, genetičke i bihevioralne raznovrsnosti unutar roda Papio je nedovljno da bi se donela finalna, sveobuhvatna presuda po tom pitanju.
Pet vrsta babuna roda Papio su:[5]
- Genus Papio
- Hamadryas baboon, Papio hamadryas
- Guinea baboon, Papio papio
- Olive baboon, Papio anubis
- Yellow baboon, Papio cynocephalus
- Central yellow baboon, Papio cynocephalus cynocephalus
- Ibean baboon, Papio cynocephalus ibeanus
- Kinda baboon, Papio cynocephalus kindae
- Chacma baboon, Papio ursinus
- Cape chacma, Papio ursinus ursinus
- Gray-footed chacma, Papio ursinus griseipes
- Ruacana chacma, Papio ursinus raucana
Anatomija i fiziologija
Svi babuni imaju dugačke njuške, poput psećih, teške, moćne vilice sa oštrim očnjacima, blisko smeštene oči, debelo krzno izuzev na njihovim njuškama, kratke repove, i zadebljanja na njihovim isturenim zadnjicama. Ta zadebljanja su delovi kože bez nerva i dlake, koja služe za sedenje.
Sve babunske vrste ispoljavaju naglašeni seksualni dimorfizam, obično u vidu veličine, mada ponekad i u pogledu boje ili razvijenosti očnjaka. Mužjaci vrste grivastih pavijana takođe imaju velike bele linije.
Reference
- ↑ Newman TK, Jolly CJ, Rogers J (2004). „Mitochondrial phylogeny and systematics of baboons (Papio)”. American Journal of Physical Anthropology 124 (1): 17–27. DOI:10.1002/ajpa.10340. PMID 15085544.
- ↑ Frost SR, Marcus LF, Bookstein FL, Reddy DP, Delson E (2003). „Cranial allometry, phylogeography, and systematics of large-bodied papionins (Primates:Cercopithecinae) inferred from geometric morphometric analysis of landmark data”. Anatomical Record 275 (2): 1048–1072. DOI:10.1002/ar.a.10112. PMID 14613306.
- ↑ Wildman DE, Bergman TJ, al-Aghbari A, Sterner KN, Newman TK, Phillips-Conroy JE, Jolly CJ, Disotell TR (2004). „Mitochondrial evidence for the origin of hamadryas baboons.”. Molecular Phylogenetics and Evolution 32 (1): 287–296. DOI:10.1016/j.ympev.2003.12.014. PMID 15186814.
- ↑ Jolly, CJ (1993). „Species, subspecies, and baboon systematics”. u: WH Kimbel and LB Martin, eds.. Species, Species Concepts, and Primate Evolution. New York: Plenum Press.
- ↑ Greška u referenci: Nevaljana oznaka
<ref>; nije zadan tekst za reference po imenuMSW3
Literatura
- Cheney, Dorothy L.; Seyfarth, Robert M. (2007). Baboon Metaphysics: The Evolution of a Social Mind. Chicago: University of Chicago Press. ISBN 9780226102436.
- Zinner, Dietmar; Groeneveld, Linn F.; Keller, Christina; Roos, Christian (2009). „Mitochondrial phylogeography of baboons (Papio spp.) – Indication for introgressive hybridization?”. BMC Evolutionary Biology 9 (83). DOI:10.1186/1471-2148-9-83.
- Thomas Geissmann: Vergleichende Primatologie. Springer-Verlag, Berlin u. a. 2003, ISBN 3-540-43645-6.
- Colin Groves: Primate Taxonomy. Smithsonian Institute Press, Washington DC u. a. 2001, ISBN 1-56098-872-X (Smithsonian Series in comparative evolutionary Biology).
- Robert M. Sapolsky: Mein Leben als Pavian. Erinnerungen eines Primaten. Claassen, München 2001, ISBN 3-546-00249-0.
- Shirley C. Strum: Leben unter Pavianen. Fünfzehn Jahre in Kenia. Hanser, München 1997, ISBN 3-446-04241-5.
Vanjske veze
- Baboons: Wildlife summary from the African Wildlife Foundation
- Primate Info Net Papio Factsheets
- Stress and Coping What baboons can teach us[mrtav link] Lecture by Robert Sapolsky at Stanford University (via iTunes)