Codex Theodosianus

Codex Theodosianus ili Teodozijev zakonik je naziv za veliku zbirku edikata koji su činili izvor rimskog prava, a koje je dao sastaviti i godine 438. objavio istočnorimski car Teodozije II. Sadržavale je sve zakone Rimskog Carstva donesene od godine 313. do 437. godine, odnosno u doba kada je kršćanstvo bilo službeno prihvaćeno kao jedna od religija, odnosno državna religija Carstva. Teodozije je istočnorimskom Senatu 26. marta 429. objavio kako započinje rad na Codexu, koga su sljedećih osam godina sastavljala 22 vodeća pravna stručnjaka u dvije grupe. Rezultat njihovih napora je bila zbirka od preko 2500 različitih pravnih propisa raspoređenih u 16 knjiga. Ona je službeno objavljena 15. februara 438. a 1. januara 439. je zapadnorimski car Valentinijan III objavio kako važi i za zapadni dio Carstva.

Codex Theodosianus je predstavljao najopsežniju kodifikaciju rimskog prava od vremena Zakona dvanaest tablica, kao i nastojanje da se rimsko pravo primijeni ekonomskim, političkim i kulturnim okolnostima kasne antike rimskog Dominat, gdje je autoritet cara morao biti što potpunije potkrijepljen pisanom riječi. Teodozije je, također, kao gorljivi kršćanin, nastojao učvrstiti kršćanski karakter Carstva, odnosno suzbiti herezu, pa veliki dio sadržaja čine i edikti kanonskog prava.

Codex Theodosianus je poslije propasti Zapadnog Carstva 476. poslužio novonastalim barbarskim državama i njihovim vladarima kao podloga za njihove vlastite zakonike. Na Istoku je, pak, u 6. vijeku postao temelj mnogo opsežnije i uticajnije Justinijanove kodifikacije rimskog prava poznate kao Corpus iuris civilis.

Vanjske veze

uredi
  NODES