Datulja
Datulja (lat. Phoenix dactilyfera) je jedina vrsta roda Phoenix čiji plodovi imaju komercijalnu upotrebu. Zbog svojih jestivih plodova - datulja koji izgledom i okusom podsjećaju na voće mnogo se, često na velikim plantažama, uzgaja u bliskoistočnim zemljama i naročito u sjevernoj Africi. Jedina plantaža datulja Europi nalazi se kod španjolskog grada Elche a ova palma je također uvezena u Ameriku te se i u južnoj Kaliforniji nalaze plantaže ove vrste.
| Datulja | |
|---|---|
| |
| Datuljina palma, Maroko | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Magnoliophyta |
| Razred: | Liliopsida |
| Red: | Arecales |
| Porodica: | Arecaceae |
| Rod: | Phoenix |
| Vrsta: | P. dactylifera |
| Dvojni naziv | |
| Phoenix dactylifera L. | |
Ova palma srodna je Phoenix canariensisu i dobro trpi niske temperature ali je na našoj obali slabo raširena. Podnosi u suhoj klimi temperature do -10°C, a po nekim izvorima čak i -15C. U Hrvatskoj se u nešto značajnijim količinama nalazi u Splitu i okolici te na Hvaru. Na talijanskoj je obali ova palma jedna od najraširenijih.
Porijeklo
urediSmatra se da ova vrsta potječe iz sjeverne Afrike te je poznata u stotinjak formi i kultivara. Do danas se raširila u svim suptropskim predjelima, prvenstveno iz komercijalnih razloga. Također se uzgaja i u tropskim krajevima ali tamo plodovi ne sazrijevaju dobro zbog visoke vlažnosti.
Stablo joj je uže nego kod Phoenix canariensisa, svake godine stvara bočne izdanke pri osnovi debla ali i na deblu koji je usporavaju u rastu. Ti se izdanci obično skidaju zbog razmnožavanja zakorjenjivanjem pa tako palma doseže svoju punu visinu od 20-30 m. Na deblu ima izražene pravilne usjeke u obliku horizontalnih romboida. Ostaci peteljki su pri vrhu pretvoreni u bodlje koje se nalaze i na bazi samih peteljki. Krošnja joj je rjeđa sa listovima dugim 5-6 m, zelenoplave ili zelenosive boje. Lisni segmenti su poredani u obliku slova V.
Plodovi sadrže mnogo šećera i veoma su važni u prehrani lokalnog stanovništva. Ponegdje se može pročitati da je ova vrsta otpornija od Phoenix canariensisa što treba uzeti s rezervom jer se njena otpornost očituje u uvjetima vrlo suhe klime. Postoji i varijanta Phoenix atlantica koju u zadnje vrijeme izdvajaju kao posebnu vrstu jer se vjeruje da je prirodni hibrid Phoenix dactylifere i Phoenix reclinate (senegalske datulje). Ova vrsta raste na Zelenortskim otocima i na planini Atlas u Maroku te je ova druga varijanta otpornija.
Proizvodnja
uredi| Prvih deset proizvođača urmi u 2007. godini (1000 tona) | |
|---|---|
 Egipat |
1313,69 |
 Iran |
1000,00 |
 Saudijska Arabija |
982,54 |
 Ujedinjeni Arapski Emirati |
755,00 |
 Pakistan |
557,52 |
 Alžir |
526,92 |
 Irak |
440,00 |
 Sudan |
332,00 |
 Kina |
255,87 |
 Libija |
175,00 |
| Ukupno u svijetu | 6338,54 |
| Izvor: UN Organizacija za hranu i poljoprivredu [1] | |
|
Datulja, znanja, vještine, tradicije i običaji | |
|---|---|
 Nematerijalna svjetska baština
| |
| |
Ujedinjeni Arapski Emirati,  Bahrein, Egipat, Irak,  Jordan,  Kuvajt,  Mauritanija,  Maroko,  Oman,  Palestina,  Katar, Saudijska Arabija, Sudan,  Tunis,  Jemen
| |
| Regija: | Azija |
| Godina upisa: | 2022. |
| ID: | 01902 |
| Ugroženost: | |
| Poveznica: | UNESCO |
Nematerijalna svjetska baština
urediDatulja i odgovarajuća znanja, vještine, tradicije i običaji upisani su na UNESCO-vu Reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog naslijeđa čovječanstva kao element nematerijalnog kulturnog naslijeđa Ujedinjinih Arapskih Aparata, Bahreina, Egipta, Iraka, Jordana, Kuvajta, Mauritanije, Maroka, Omana, Palestine, Katara, Saudijske Republike, Sudana, Tunisa i Jemena.[1]
Odluku o upisu donio je Međuvladin komitet za očuvanje nematerijalnog kulturnog nasleđa na 17. zasjedanju koje je održano od 5. do 8. decembra 2023. god. u Rabatu, Maroko.[2]
Vanjske veze
uredi- Ostali projekti
 | U Wikimedijinoj ostavi nalazi se članak na temu: Datulja |
| | U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Datulja |
 | Wikivrste imaju podatke o: Datulja |
