Estonska radnička komuna
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||
Estonska radnička komuna (estonski: Eesti Töörahva Kommuun, izvorno Eesti Töörahwa Kommuuna; ruski: Эстляндская трудовая коммуна Estlandskaja trudovaja komuna) bio je naziv za međunarodno nepriznatu komunističku vladu u Estoniji, koja je polagala prava na teritorije pod kontrolom boljševika za vrijeme Estonskog rata za nezavisnost i Ruskog građanskog rata.[1] Komuna je formalno proglašena 29. studenog 1918. godine uz podršku Crvene armije. Na njezinom čelu nalazio se Jaan Anvelt. Ukinuta je 1919. godine.
Po završetku Prvog svjetskog rata, situacija u Estoniji bila je kompleksna. S jedne strane, domaći političari proglasili su nezavisnost Republike Estonije i njezinog teritorija od bilo kakvih vanjskih utjecaja, dok su, s druge strane, nove sovjetske vlasti, ali i preostali Baltički Nijemci, polagali prava na teritorij Estonije. To će dovesti do rata u Estoniji. Estonski su se komunisti, naravno, stavili na stranu sovjetskih vlasti te je već krajem studenog 1918. godine na dijelu Estonije proglašena Radnička komuna. Estonska radnička komuna bila je organizirana po sovjetskom modelu, a članovi komune (vlade) bili su:
| Članovi Estonske radničke komune | ||
|---|---|---|
| SLUŽBA | IME | MANDAT |
| Predsjedavajući | Jaan Anvelt | 1918. – 1919. |
| Izvršni sekretar | Johannes Käspert | 1918. – 1919. |
| Narodni komesar za vanjske poslove | Johannes Mägi | 1918. |
| Max-Alfred Trakmann | 1918. – 1919. | |
| Komesar za narodno gospodarstvo | Hans Pöögelmann | 1918. – 1979. |
| Narodni komesar za unutarnje poslove | Viktor Kingissepp1 | 1918. – 1919. |
| Johannes Käspert (v.d.) | 1918. – 1919. | |
| Narodni komesar za obranu | Jaan Anvelt | 1918. – 1919. |
| Narodni komesar državnu upravu | Johannes Mägi | 1918. – 1919. |
| Karl Mühlberg | 1919. | |
| Narodni komesar za socijalnu sigurnost | Rudolf Vakman | 1918. – 1919. |
| Otto Rästas (v.d.) | 1918. – 1919. | |
| Narodni komesar za kulturu i javno obrazovanje | Artur Vallner | 1918. – 1919. |
| 1 Za vrijeme trajanja komune, Viktor Kingissepp skrivao se u Estoniji, tako da nikada nije preuzeo dužnost. | ||
Vlast je bila organizirana po sovjetskom modelu i imala je tijesne veze s Moskvom. Na područjima pod kontrolom komune došlo je do zatvaranja crkvi, nacionalizacije industrije i banaka[2] te zabrane djelovanja pripadnicima Privremene vlade Estonije.[3] Jedina zemlja koja je formalno priznala Estonsku radničku komunu bila je Ruska SFSR, koja je to učinila 7. prosinca 1918. godine.[4] Od studenog 1918. do siječnja 1919. godine došlo je do provođenja sustavnog režimskog terora od strane komunara.[5][6] Značajan broj osoba uhapšen je u Tartuu tokom prosinca 1918. godine, a određen broj njemačkih zemljoposjednika je 9. siječnja 1919. godine pogubljen na smrznutoj rijeci Narvi.[6] Istoga mjeseca, u okolici Luge uspostavljen je i kamp za žrtve terora.[7] Netom prije oslobođenja Tartua, komunisti su u podrumu gradske banke pogubili pripadnike klera i druge zarobljenike.[6] Prema procjenama, Estonska radnička komuna pogubila je oko 500 ljudi.[8]
Komuna je u početnim fazama rata uživala prilično dobar položaj, s obzirom na činjenicu da je Crvena armija došla na samo 30-ak kilometara od Tallinna. Međutim, kada su Estonci u siječnju 1919. godine pokrenuli kontranapad, trupe pod vodstvom Johana Laidonera i uz značajnu britansku pomoć, uspjele su protjerati Crvenu armiju izvan granica Estonije, što je ujedno bio i početak kraja radničke komune. Komuna je faktički izgubila svu kontrolu, ali je formalno polagala pravo na Estoniju kroz "vlade u egzilu", isprva iz Pskova i Luge, a kasnije iz Staraje Ruse.
Formalno je raspuštena u lipnju 1919. godine. Zanimljivo je primijetiti kako su kasnije sovjetske vlasti pogubile većinu komunara tokom Velike čistke.[9]
Reference
uredi- ↑ Eesti ajalugu, a textbook for grade 11 by Küllo Arjakas, Mati Laur, Tõnis Lukas and Ain Mäesalu; Koolibri, Tallinn 1991; p. 261.
- ↑ Miljan, Toivo (2004). Historical Dictionary of Estonia. Scarecrow Press. str. 226. ISBN 9780810865716.
- ↑ Brüggemann, Karsten (29 August 2008). „"Foreign Rule" during the Estonian War of Independence 1918–1920: The Bolshevik Experiment of the "Estonian Worker's Commune"”. Journal of Baltic Studies (Routledge) 37 (2): 210–226. DOI:10.1080/01629770608628880.
- ↑ Eesti ajalugu, a textbook for grade 11 by Küllo Arjakas, Mati Laur, Tõnis Lukas and Ain Mäesalu; Koolibri, Tallinn 1991; p. 263.
- ↑ Miljan, Toivo (2004). Historical Dictionary of Estonia. European Historical Dictionaries. 43. The Scarecrow Press. str. 226. ISBN 0810849046.
- ↑ 6,0 6,1 6,2 Von Rauch, Georg (2006). The Baltic States - The Years of independence 1917 - 1940. Hurst & Company. str. 58–59. ISBN 1850652333.
- ↑ AMMELA, MARI-LEEN. „Estonian Workers' Commune”. estonica.org. Arhivirano iz originala na datum 2020-01-21. Pristupljeno 3 September 2019.
- ↑ Tannberg, Tonu; Maesalu, Ain; Lukas, Tonis; Mati Laur; Ago Pajur (1997). History of Estonia (2nd izd.). Avita. str. 212. ISBN 9985206061.
- ↑ Kaljuvee, Ardo (22 September 2007). „Hea kommunist on surnud kommunist” (Estonian). Eesti Päevaleht. Pristupljeno 7 March 2013.[mrtav link]
Literatura
uredi- Szajkowski, Bogdan. The Establishment of Marxist Regimes. London: Butterworths, 1982. p. 21-22. (ISBN 0-408-10834-7)
- „The Baltic States from 1914 to 1923: The First World War and the Wars of Independence”. Arhivirano iz originala na datum 16 June 2007. (1.24 MiB) in Baltic Defence Review, No.8, Volume 2/2002.
Vanjske veze
uredi- Jaan Anvelt at arhiiv.ee.
- Jaan Anvelt at postimees.ee.
