Eugénie de Montijo
Doña María Eugenia Ignacia Augustina de Palafox-Portocarrero de Guzmán y Kirkpatrick, poznatija kao Eugénie de Montijo (Granada, 5. svibnja 1826. – Madrid, 11. srpnja 1920.) je bila supruga Louisa-Napoléona Bonapartea i carica Francuza od 1853. godine do kraha Drugog Carstva, značajna po tome što je imala znatan utjecaj na vanjsku politiku svoga supruga.
| Eugénie de Montijo | |
|---|---|
| |
 Carica Francuza
| |
| Vladavina | 30. siječnja 1853. – 4. rujna 1870. |
| Prethodnik | Druga Francuska Republika |
| Nasljednik | Carstvo ukinuto |
| Suprug | Napoleon III |
| Djeca | Napoléon Eugène Louis Bonaparte |
| Puno ime | |
| María Eugenia Ignacia Augustina de Palafox Portocarrero de Guzmán y Kirkpatrick | |
| Dinastija | Bonaparte |
| Otac | Cipriano de Palafox y Portocarrero |
| Majka | María Manuela Kirkpatrick |
| Rođenje | 5. svibnja 1826. Granada, Španjolska
|
| Smrt | 11. srpnja 1920. Madrid, Španjolska
|
| Pokop | St Michael's Abbey Farnborough, Ujedinjeno Kraljevstvo
|
| Potpis | 
|
| Vjera | katolicizam |
Rođena je u Granadi kao kći španjolskog plemića koji se borio za Napoleona tokom Poluotočkog rata. Školovana je većinom u Parizu, a budućeg supruga prvi puta je upoznala 12. travnja 1849. dok je ovaj držao govor kao "Princ-Predsjednik". Dana 22. siječnja 1853. car Napoleon III službeno je objavio svoje zaruke s Eugénie, a brak je formalno sklopljen 29. siječnja u palači Tuileries (građanska ceremonija), dok je 30. siječnja održano crkveno vjenčanje u katedrali Notre Dame. Dana 16. ožujka 1856., carica je rodila sina Eugènea.
Zabrinuta za budućnost svoje obitelji, carica je s vremenom počela preuzimati sve veću ulogu u političkom životu. U barem tri navrata (1859., 1865. i 1870.) vladala je kao regentica za vrijeme muževa odsustva i bila je znatno više od političke figure. Kao pobožna katolkinja, pružala je snažnu podršku papinoj svjetovnoj vlasti te se oštro protivila Napoleonovoj politici u Italiji koja je išla u smjeru ograničavanja papine svjetovne vlasti. Danas se mahom smatra kako je upravo ona imala posljednju riječ u formiranju profrancuske monarhije u Meksiku.
Posebno osjetljiva zbog svoga porijekla, Eugénie je podržala francusko protivljenje pruskom kandidatu za upražnjeno španjolsko prijestolje, što će biti jedan od uzroka za pokretanje Francusko-pruskog rata. Nakon suprugova poraza u ratu, otišla je sa suprugom i sinom u egzil u Englesku. Nakon suprugove smrti, nastavila je igrati dominantnu ulogu u bonapartističkim krugovima.
Umrla je 11. srpnja 1920. u Madridu.