Halkida
- Ovo je članak o drevnom grčkom gradu. Za istoimeni grad u Siriji, v. Halkida (Sirija).
Halkida (grčki: Χαλκίδα, prije zvana Halkis po pravilima katarevuse: Χαλκίς) je najveći grad na grčkom otoku Eubeji i administrativno sjedište istoimene prefekture Eubeja, na najužem dijelu Euriposova kanala.
Χαλκίδα | |
|---|---|
 | |
| Osnovni podaci | |
| Država |  Grčka
|
| Periferija | Središnja Grčka |
| Prefektura | Eubeja |
| Stanovništvo | 53584 (2001) |
| Površina | 30.8 km² |
| Visina | 0, 5 m |
| Koordinate | 38°28′N 23°36′E / 38.467°N 23.600°E |
| Poštanski broj | 341 00 |
| Pozivni broj | 22210 |
| Registarska oznaka | ΧΑ |
| Službena stranica | www.chalkida.gr |
| Karta | |
  Halkida | |
Ime dolazi od grčke riječi χαλκός (bakar, bronza), iako u samom području nema tragova rudnika.
Geografske karakteristike
urediHalkida se razvila na strateški važnom mjestu, gde je najlakša veza sa kopnom - na zapadnoj obali otoka Eubeja, na mjestu koje je najbliže kopnu, a to je Euriposov kanal, koji je na pojedinim mjestima širok samo 35 m. Danas je kanal premošćen sa dva mosta, pa se grad proširio i na kopno, odnosno u drugu prefekturu Beotiju.
Historijja
urediHalkida u vrijeme antike
urediPrvi zapisi o Halkidi, tadašnjem Halkisu nalaze se u Ilijadi gdje se spominjenje kao rival susjednom otočkom gradu Eretriji. Arheološkim iskapanjima iz 1910. iskopane su mikenske grobnice na lokalitetima Tripa i Vromosa. Tijekom VIII i VII st. pne. kolonisti iz Halkisa osnovali su trinaest kolonija na poluotoku Halkidiki i nekoliko važnih gradova na Siciliji
Proizvodi Halkisa ( keramika, metalni predmeti) mogli su se naći po cijelom Sredozemlju.
Uz pomoć svojih saveznika Halkis je osnovao savez protiv svojeg riavlskog grada Eretrije u takozvanom Lelantinskom ratu, u kojem je osvojio najbolju otočku zemlju i tako postao najmoćniji otočki grad. Na početku VI st. pne. razvoj grada je stao zbog razornog rata s Atenom, koja je raselila lokalnu vladajuću aristokraciju i naselila svoje ljude. Odmah nakon toga Halkis je postao član Delskog saveza.
U helenističkom razdoblju Halkis je bio značajna utvrda preko koje su makedonski vladari kontrolirali središnju Grčku. Halkis je poslužio kraljevima Antiohu III. Sirijskom (192. pne.) i Mitradatu VI. Pontskom (88. pne.) kao polazišno uporište za invaziju na Grčku.
Pod rimskom vlašću
urediPod rimskom vlašću, Halkis se nastavio razvijati i to je trajalo sve do VI st. n. e., tad se vratila njegova uloga moćne utvrde za zaštitu središnje Grčke od prodora sa sjevera. Od 1209. godine Halkis je pod mletačkom vlašću, a od 1470. godine potpao je pod vlast Otomanskog carstva koja je u Halkidi smjestilo pašu. Utvrda Halkida izdržala je 1688. godine snažni mletački napad i opsadu.
Halkida u novom dobu
urediModerni grad Halkida počeo se ubrzano razvijati nakon izgradnje željezničke pruge do Atene i Pireja 1904. Na početku XX st. grad je imao još jasno vidljiva dva dijela grada, stari dio okružen gradskim zidinama uz Euriposov kanal, zvan Castro (Utvrda ili Kara-Baba "Crni tata" na turskom), gdje su mahom obitavali Židovi i Turci. I novi moderni dio grada građen van zidina u kojem su se većinom nastanjivali Grci.
Dobar dio gradskih zidina, kao i dosta kuća srušen je za potresa 1894. godine. Dio kuća porušen je radi proširivanja Euriposova kanala.
Najljepši i najznačajniji objekti u gradu su crkva Sv. Paraskeva ( građena pod venecijanskim utjecajem na temeljima bizantske crkve) i stara gradska vijećnica građena u neoklasicističkom stilu krajem XIX st. Od 1899. godine Halkida je sjedište prefekture Eubeja.
Na početku XXI st. Halkida sa okolnim naseljima ima već gotovo 100 000 stanovnika. Od nekad velike židovske zajednice u Halkidi ostalo je vrlo malo, jer je dobar dio nastradao za holokausta.
Mostovi Halkide
urediDanas je Halkida a i čitav otok Eubeja povezana s dva mosta preko Euriposova kanala. Stariji most je pokretni i izgrađen je na najužem dijelu kanala u centru grada, a noviji je viseći most izvan grada. Prvi most preko Euriposova kanala izgrađen je još 411. pne. tadašnjim drvenim mostom. U vrijeme Justinijana most je promjenjen u pokretni, da bi mogao propuštati veće brodove. Turci su negdje oko 1453. godine promjenili konstrukciju mosta u statični most, taj je ponovno izmjenjen u željezni pokretni 1896. godine, a on je moderniziran 1962. u današnji oblik. Novi viseći most izvan grada izgrađen je 1993. godine.
