Ljiljani

Ljiljan (lat. Lilium) je rod jednosupnica iz porodice Liliaceae koji potječe iz Azije, Europe, Sjeverne Amerike. Postoji oko 90 vrsta. Podzemna stabiljka je crepasta lukovica iz koje izlazi izbojak s pojedinačnim cvjetovima u grozdastom cvatu. Naraste u visinu 50-190 cm. Boje ljiljana su: bijela, žuta, ružičasta, narandžasta, crvena, a na Balkanu još smedja, ljubičasta i crna. Plod je tobolac s oko 500 sjemenki.

Ljiljan
Bijeli, gospin ili marijin ljiljan (Lilium candidum )
Naučna klasifikacija
Carstvo:	Plantae
Divizija:	Magnoliophyta
Razred:	Liliopsida
Red:	Liliales
Porodica:	Liliaceae
Rod:	Lilium L.

Gorski ili lukovičasti ljiljan (Lilium bulbiferum)

Kranjski ljiljan (Lilium carniolicum)

Ljiljan zlatan (Lilium martagon)

Cvjetovi i listovi

Cvjetovi su krupni, ljevkasti ili zvonoliki. Listići cvijeća su srasli ili djelomično slobodni, više ili manje savijeni unatrag.
Listovi su linearni, lancetasti, ovalni na stapkama ili sjedeći. Na gornjem dijelu stapke nema listova.

Cvijet ljiljana

• Po obliku cvijeta ljiljane dijelimo na dvije skupine:

1. Skupina:

• trubasti cvjetovi ljevkastog oblika zašiljenih ili zaobljenih latica.
• skupina martagon - cvjetovi su viseći s unatrag savijenim cvjetnim laticama. Ima 6 prašnika na dugačkim drškama izvan cvijeta. Cvjetovi su u grozdu od 2-12 cvjetova.

2. Skupina: uključuje ostale karakteristike u 7 odjela:

• Azijske vrste i hibridi
• Lilium martagon i hibridi
• Marijin ljiljan (lat. Lilium candidum)
• Američke vrste i hibridi
• Dugocvjetni ljljan (lat. Lilium longiflorum)
• Trubasti ljiljan i hibridi
• Orijentalne vrste i hibridi

Vrste ljiljana

Najviše raznih samoniklih ljiljana raste u jugoistočnoj Aziji i srednjoj Americi, a u Evropi je raznovrsnim divljim ljiljanima najbogatiji Balkan.

Domaći endemski ljiljani

Balkan je u Evropi najbogatiji raznovrsnim samoniklim ljiljanima sa 12 divljih oblika, pa tu raste čak 7 posebnih vrsta, od kojih su njih 4 naši endemi ograničeni na Dinarski krš (dolje popis: Literatura). Ovi se kao egzoti dosta uzgajaju u zapadnim vrtovima, ali su kod nas jedva poznati jer naši radije sade strane uvozne križance, premda su ti domaći endemi superiorni po visini rasta i jakim bojama (zlatnožuta, vatrena, ljubičasta, crna itd). Za uzgoj domaćih kraških ljiljana potrebno je suho vapnenasto tlo i mnogo sunca (inače ne cvatu).

• Žuti ljiljan (Lilium jankae) se ističe svjetlim pjegavim krem-žućkastim cvjetovima i velikom lukovicom, a raste od Žumberka preko Bosne do Srbije.
• Bosanski ljiljan (L. bosniacum) je sitnog rasta s izrazitim zlatnožutim cvjetovima i raste na planinskim livadama Bosne i Like.
• Albanski ljiljan (L. albanicum) ima samo po jedan vatreno-narančasti cvijet i raste na planinskim livadama od Crne Gore do Makedonije.
• Dalmatinski crni ljiljan (L. dalmaticum ili L. cattaniae): To je najveći evropski ljiljan visok do 190 cm i ujedno najmračniji od svih ljiljana u svijetu, jer su mu cvjetovi crnosmedji do crnoljubičasti i debeli mesnato-dlakavi, a lukovica bijela. Raste iz vapnenastih stijena na Orjenu, Biokovu, Mosoru, Svilaji i južnom Velebitu. U vrtnoj kulturi se umjesto njega češće sadi slični prelazni križanac, plavi ljiljan (Lilium X sanguineo-purpureum = L. martagon X dalmaticum) jer taj u uzgoju bolje podnosi vlažnu zasjenu bez vapnastog tla, ali je nižeg rasta tek do 1m, cvjetovi su pjegavi i svjetliji lila-ljubičasti do sivosmedji (nisu dlakavi), a lukovica žutokrem.

Azijske vrste i hibridi

To su snažne biljke krupnih cvjetova i intenzivnih boja. Cvjetovi su uspravni, u svim tonovima. Uspijevaju u svim tlima.

Turban ljiljan (lat. Lilium martagon)

Lilium martagon

Naraste u visinu do 150 cm. Cvjetovi su ružičaste boje, dolaze u grozdovima 30-40 komada. Latice su uvijene unazad, oblik turbana. Listovi su krupni. Cvate u lipnju i srpnju, a miris mu je težak i neugodan.

Marijin ljiljan (lat. Lilium candidum)

Naraste u visinu 100-150 cm, a potječe sa Sredozemlja. Cvijet je krupan, ljevkast, bijele boje, na stapci se drži vodoravno, do 30 cvjetova. U pazuhu listova nalazi se zračna lukovica, a listovi su linearni. Cvate u lipnju i srpnju.

Dugocvjetni ljiljan (lat. Lilium longiflorum)

Naraste do 90 cm. Cvijet je dug 13-18 cm, bijele boje, na jednoj stapci nalazi se nekoliko cvjetova turbastog oblika. Neotporan je na hladnoću. Cvate u prosincu, a koristimo ga samo za rez.

Američke vrste i hibridi

Naraste od 150-180 cm. Ima 25 cvjetova u žutoj, narandžastoj i crvenoj boji sa smeđim ili crnim točkicama.

Trubasti ljiljan i hibridi

Zove se još i kraljevski ljiljan (lat. Lilium regale). Cvjetovi su krupni, snažni i ugodnog mirisa, u cvatu ima do 30 cvjetova. Visina doseže 100 cm, boje hibrida su srebrnobijela, žuta, zlatnožuta, ružičasta, iznutra bijela, a izvana grimizno nijansirana.

Orijentalne vrste i hibridi

To su svi hibridi nastali križanjem vrsta koje potječu iz Japana: zlatni ljiljan, japanski ljiljan i niski ljiljan.

Razmnožavanje

• generativno: sjemenom
• vegetativno:

1. odvajanje mladih od starih lukovica (u rujnu, listopadu i travnju)
2. odvajanjem ovojnih ljusaka (odvajaju se cijele godine)
3. zračne lukovice (skidamo male lukovice sa stapke i sadimo, za tri godine razvijaju se snažne lukovice)

Primjena

Ljiljan je solitarna biljka (zbog svoje ljepote i veličine). Sadi se u kućne vrtove, parkove i koristimo ga kao rezano cvijeće.

Galerija

• 
  Lilium regale, pupoljak
• 
  Lilium distichum
• 
  Lilium kelloggii
• 
  Lilium superbum
• 
  Lilium duchartei
• 
  Lilium regale
• 
  Lilium 'Matrix'

Literatura

• Baranova, M.V. 1990: Konspekt sistemy roda Lilium. Botaničeskij žurnal 73/9: 1319-1329.
• Ikinci, N.& al. 2006: On the origin of European lilies. Willdenowia 36: 647-656.
• Lakušić, R.& Kutleša, L. 1971: Ekologija endemičnih oblika Lilium bosniacum Beck i L. albanicum Grsb. Acta Biol. Jugosl., ser. Ekologija 6/2, Beograd.
• Popova, M. 1966: Some remarks on the lilies of the Balkans. The Lily Year-Book 29: 66-70.
• Rac, M.& al. 1989: Taksonomija i ekologija roda Lilium u Hrvatskoj. Poročila 2. Kongres biosistem. Jugosl. p. 55, Gozd Martuljek.
• Turrill, W.B. 1954: The Lilies of the Balkan Peninsula. Clarendon press, 490 p., Oxford.

Vanjske veze

Ljiljani na Wikimedijinoj ostavi

• Naši endemski ljiljani Dinarskog krša