Pasja ruža
Pasja ruža (lat. Rosa canina L.; u narodu poznata i kao divlja ruža) je grmolika je biljka iz roda Rosa i porodice Rosaceae. Drugi nazivi pod kojima je poznata jesu: šipak, divlji šipak, ščipak, šibek, šip, šipkovina, šipurika, šipurina, pasja drača, pasja roža i drugi.
Pasja ruža | |
---|---|
Cvijet ruže Rosa canina | |
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | Plantae |
Divizija: | Magnoliophyta |
Razred: | Magnoliopsida |
Red: | Rosales |
Porodica: | Rosaceae |
Potporodica: | Rosoideae |
Rod: | Rosa |
Podrod: | R. subg. Rosa |
Sekcija: | Rosa sect. Caninae |
Vrsta: | R. canina |
Dvojni naziv | |
Rosa canina L. |
Opis biljke
urediIzraste u 2 do 3 metra razgranjeni i prema dolje obraslim bodljikama grm. Tanke se grane savijaju u luku, a listovi su naizmjenični i neparno perasti, sastavljeni od 5 do 7 jajastih, oštro nazubljenih listića. Cvate od maja do jula, u nižim predjelima cvate obično u proljeće, u višim kasnije. Cvjetovi se sastoje od 5 latica ružičastobijele boje ugodnog mirisa. Plodovi (šipak) su oko 1,5 cm jajasti i crvene ili crvenonarančaste boje, slatko-kiseli s velikim brojem tvrdih i uglastih dlačicama obraslih plodića koji se pogrešno nazvaju sjemenkama, a dozrijevaju većim dijelom od sredine septembra.
Rasprostranjenost
urediRaste po sunčanim rubovima šuma, po živicama, na pašnjacima nizinskog i brdskog područja, među grmljem, uz ograde. Uspijeva i na kamenjarima, ali je u tom slučaju plod biljke znatno manji. Rasprostranjena je po cijeloj Evropi i dijelu Azije gdje vlada umjerena klima.
Ljekoviti dijelovi biljke
urediLatice cvijeta pasje ruže sabiru se u vrijeme cvatnje i dodaju jelima ili ukuhavaju sa šećerom. Od izraslina koje se katkad pojavljuju na granama izazvane ubodom šipkove ose šiškarice priprema se tinktura, a mladi listovi (koji su vrijedan izvor vitamina C) služe za pripremu čajeva. Ovisno o staništu, već se od kolovoza sabiru mesnati plodovi pasje ruže prije nego potpuno sazriju, potamne i omekšaju, a najviše vitamina C ima u zrelom šipku koji još nije omekšao i počeo gubiti boju, a uz zeleno usplođe oraha predstavlja najbogatiji prirodni izvor tog vitamina. Službena uporaba razlikuje plodove bez sjemena i sjemenke, a sami tvrdi plodići (sjemenke) mogu se rabiti kao začin ili također čaj vrlo ugodna mirisa. Plodovi se iskorištavaju za jelo, dodaju u salate, juhe, kompote, te se pripremaju čajevi, marmelade, pekmezi, šipkovo vino, šipkov liker.
Poštanska marka
urediHrvatska pošta je 5. 6. 2004. godine u sklopu prigodnih poštanskih maraka posvećenih hrvatskoj flori, povodom Svjetskog dana zaštite okoliša u promet stavila niz od tri marke posvećene ljekovitom bilju. Nominalne vrijednosti maraka niza su 2,30, 2,80 i 3,50 kuna, a prikazuju pasju ružu, mirisnu ljubicu i paprenu metvicu[1].
Izvori
uredi- ↑ „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2008-10-06. Pristupljeno 2015-01-06.
Vanjske veze
uredi- Flora Europaea: Rosa canina
- Blamey, M. & Grey-Wilson, C. (1989). Flora of Britain and Northern Europe. Hodder & Stoughton. ISBN 0-340-40170-2.
- Ostali projekti
U Wikimedijinoj ostavi nalazi se članak na temu: Pasja ruža | |
U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Pasja ruža | |
Wikivrste imaju podatke o: Pasja ruža |