Prosvjedi u Surinamu 1999.

Prosvjedi u Surinamu 1999. godine bili su niz javnih demonstracija kojima se tražio pad vlade Julesa Wijdenboscha uslijed velike ekonomske krize i političke stagnacije u zemlji. Radilo se tu o nizu nenasilnih oblika prosjedovanja poput festivala, karnevala, okupljanja, živih lanaca, javnih govora i drugih mirnih oblika iskazivanja građanskog neposluha. Prosvjedi velikih razmjera dogodili su se jer je narod u Surinamu živio u siromaštvu i lošim uvjetima, zbog čega su zahtijevali trenutačnu ostavku vlade. Problemi su bili zajednički, a prosvjednici su dijelili svoje nezadovoljstvo vladom, tražeći istovremeno da ona dostupi zbog lošeg vođenja ekonomske krize koja je pogodila zemlju. U dva mjeseca, koliko je narod prosvjedovao, primarno u Paramaribu, ali i drugim gradovima, na prosvjedima se okupilo ukupno između 10 i 50 tisuća ljudi, a glavni zahtjevi bili su povećanje plaća i smanjenje cijena hrane. Sindikalisti, studenti, radnici i učitelji organizirali su i provodili masovne štrajkove i demonstracije tokom svibnja, lipnja i srpnja 1999. godine pod vodstvom opozicije, međutim prosvjedi su iznenada obustavljeni u srpnju 1999. godine na zahtjev te iste opozicije, koja je javno objavila kako će odustati od borbe i pustiti Wijdenboscha da odradi mandat to kraja.