René Coty

Jules Gustave René Coty (Le Havre, 20. ožujka 1882. – Le Havre, 22. studenog 1962.) je bio francuski političar koji je od 1954. do 1959. bio predsjednik Francuske, posljednji iz perioda Četvrte Republike.

René Coty
17. predsjednik Francuske 2. predsjednik Četvrte Republike Ko-knez Andore
Mandat 16. siječnja 1954. – 8. siječnja 1959.
Prethodnik	Vincent Auriol
Nasljednik	Charles de Gaulle
Rođenje	20. ožujka 1882. Le Havre, Francuska
Smrt	22. studenog 1962. Le Havre, Francuska
Supružnik	Germaine Corblet
Zanimanje	advokat
Vjera	katolicizam

Nakon što je 1902. u Caenu diplomirao pravo i filozofiju, radio je u rodnom Le Havreu kao advokat specijaliziran za pomorsko i trgovačko pravo. Pridružuje se radikalima, nakon čega se posvetio lokalnoj politici. Tokom Prvog svjetskog rata je bio volonter te se borio kod Verduna. Coty je 1923. godine izabran u Zastupnički dom. U donjem domu parlamenta je sjedio zajedno s republikancima, specijalizirajući se za pitanja pomorstva i reformi.

U prosincu 1930. je kratko bio podtajnik za unutarnje poslove, nakon čega se "preselio" u Senat. Tokom 1940. je glasovao za dodjeljivanje punih ovlasti Philippeu Pétainu, čime je podržao osnivanje kolaboracionističke Višijevske Francuske. Ipak, tokom rata je bio neaktivan te je kasnije rehabilitiran.

Nakon vrata se vratio u politiku te je tokom Četvrte Republike bio ministar obnove i urbanizma u vladama Roberta Schumana i Andréa Mariea. Nakon toga se ponovo vratio u Senat, čiji je potpredsjednik bio do 23. prosinca 1953., kada je nakon 13 krugova glasovanja izabran za predsjednika. Coty je naslijedio Vincenta Auriola, koji je odbio kandidirati se za drugi mandat. Služio je časno, ali i osjetno pasivnije od svog prethodnika, ne želeći pretjerano utjecati na državnu politiku.

Kada je u svibnju 1958. izbila kriza, Coty je zaprijetio ostavkom, što je ubrzalo izbor Charlesa de Gaullea za premijera. Coty se povukao 8. siječnja 1959., kada ga je na mjestu predsjednika naslijedio de Gaulle. Nastavio je služiti u Ustavom savjetu do kobnog srčanog udara 1962. godine.

U popularnoj kulturi

Fotografija predsjednika Cotyja se nekoliko puta pojavljuje u francuskoj špijunskoj filmskoj komediji OSS 17: Kairo, gnijezdo špijuna iz 2006. godine, pri čemu protagonist koristi svaku priliku da prema njemu iskaže divljenje kao mudrom, sposobnom, odlučnom i efikasnom državniku.