Slovenija (službeno Republika Slovenija) je primorska i podalpska država na jugu Srednje Europe, koja se na zapadu graniči sa Italijom, na sjeveru s Austrijom, na sjeveroistoku s Mađarskom, na istoku i jugu s Hrvatskom, a na jugozapadu ima izlaz na Jadransko more.

Republika Slovenija
Republika Slovenija
Himna: "7. strofa Zdravljice"
Položaj  Slovenija  (zelena) – in Evropa  (bijelo & narančasto) – in Evropska Unija  (bijelo)  —  [Legend]
Glavni gradLjubljana
46°03′0″N14°30′0″E
Najveći gradglavni_grad
Službeni jezicislovenski1
Demonim(i)Slovenci
Government
Nataša Pirc Musar
Robert Golob
nezavisnost 
• proglašena
25. jun 1991
• priznata
1992
Površina
• Ukupno
20,273 km2 (153..)
Stanovništvo
• Popis iz 2002
2,011.036
• Gustoća
99,6 /km2 (80..)
BDP (PPP)procjena za 2008 
• Ukupno
58.151 mrld. $[1] (83..)
• Per capita
$28.894 (29..)
BDP (nominalni)procjena za 2008 
• Ukupno
57,013 mrld. $[1] (67..)
• Per capita
28.328 $ (29..)
HDI (2006)0.923
jako visok (26..)
Valutaeuro ()3 (EUR)
Vremenska zonaUTC+1 (CET)
• Ljeti (DST)
UTC+2 (CEST)
Pozivni broj386
Veb-domena.si4

Slovenija je članica Ujedinjenih nacija (1992)[α 1], Europske Unije (2004)[α 2][3], NATO saveza (2004)[α 3], Schengenskog prostora (2004)[α 4][5] i monetarnog sistema eura (2007)[α 5][6].

Historija

uredi

Slovenski (slavenski) preci današnjih Slovenaca vjerovatno su se doselili na područje Slovenije u 6. veku. U 7. veku je nastala Karantanija, prva država Slovenaca i jedna od prvih slovenskih država. 745. godine Karantanija gubi nezavisnost i pada pod vlast Bavarske, koja opet postaje dio franačke države. Stanovništvo se pokrštava.

Oko 1000. godine napisani su Brižinski spomenici, prvi pisani dokument na slovenačkom jeziku. U 14. veku veći dio današnje Slovenije pada pod vlast Habzburgovaca, koji kasnije postaju Austro-Ugarska. Slovenija se tada deli na tri pokrajine: Kranjsku, Gorišku i Štajersku.

Godine 1848. brojne narode zahvata narodni preporod, pa i Slovenci imaju politički program koji traži ujedinjenu Sloveniju.

Kad se 1918. godine raspala Austro-Ugarska, a Italija zauzela pokrajine Primorsku i Istru, kao i dijelove Dalmacije, osnovana je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, koja se 1929. preimenovala u Kraljevinu Jugoslaviju.

Kraljevina Jugoslavija se raspala u 2. svetskom ratu, a Slovenija je potom postala dio socijalističke Jugoslavije, službeno proglašene 29. novembra 1943.

Današnja Slovenija je na temelju plebiscita proglasila nezavisnost od SFRJ 25. juna 1991, a koja je priznata nekoliko mjeseci nakon kratkotrajnog rata. Kao nezavisna država je 29.3. 2004. postala članicom NATO-a, 1.5. 2004. članicom Evropske Unije.

Politika

uredi

Glavni članak: Institucije Republike Slovenije

Administrativna podjela

uredi
V. glavni članak Upravna podjela Slovenije.

Teritorjalna podjela

uredi
Vidi takođe: Popis slovenskih općina
 
Karta podjele Slovenije na općine (godine 2005)

Prema Ustavu Repubike Slovenije, općina (slovenski občina) je samoupravna lokalna zajednica (tj. jedinica lokalne samouprave), koja obuhvaća područje jednog ili više naselja koja su povezana zajedničkim potrebama i interesima stanovnika. Po slovenskom Zakonu o lokalnoj samoupravi, općina mora imati najmanje 5000 stanovnika, ali ima i onih koje zbog zemljopisnih, pograničnih, nacionalnih, povijesnih ili gospodarskih razloga imaju taj status iako imaju manje od 5000 stanovnika . U djelokrug općine spadaju poslovi lokalnog značaja koje općina može obavljati samostalno i koji se tiču samo stanovnika općine. Grad može dobiti status gradske općine (slovenski mestna občina) ako ima više od 10000 stanovnika te predstavlja zemljopisno, gospodarsko i kulturno središte područja koje mu grvitira. Međutim taj status može dobiti i općina zbog povijesnih razloga. Na gradsku općinu država može prenijeti poslove iz svoje nadležnosti, a koji utječu na razvoj grada.

Slovenija je od sredine 2006. godine podijeljena na 210 općina, među kojima njih 11 ima status gradske općine.

Osim na općine, kao jedinice lokalne samouprave, Slovenija je podjeljena i na 58 upravnih jedinica (koje se mogu usporediti s uredima državne uprave u županijama u Hrvatskoj) koje obavljaju poslove državne uprave i ne zadiru u samoupravne poslove općina.

Statističke regije

uredi
 
Statističke regije

Iako zakonski nigdje nije regulirano, Slovenija je podjeljena i na pokrajine (u zemljopisnom smislu), odnosno na regije.

Tako je za potrebe državne statistike država podjeljena na 12 regija, a one su:

  1. Pomurje
  2. Podravska
  3. Koruška
  4. Savinjska
  5. Zasavlje
  6. Donjoposavska
  7. Jugoistočna Slovenija
  8. Središnja Slovenija
  9. Gorenjska
  10. Notranjsko-kraška
  11. Goriška
  12. Obalno-kraška

Ustav Republike Slovenije dopušta šire samoupravne zajednice, odnosno pokrajine, na koje pak država može prenijeti neke poslove iz svog djelokruga.

Povijesne pokrajine

uredi
 
Povijesne pokrajine
  1. Primorska
    Slovenska Istra
  2. Kranjska
    2a. Gorenjska
    2b. Notranjska
    2c. Dolenjska i Bela krajina (Marca vindica)
  3. Koruška
  4. Štajerska
  5. Prekmurje

Zemljopis

uredi
 
Pogled s Ljubljanskog grada

Slovenija se nalazi Srednjoj Europi na dodiru Alpa, Dinarskog gorja, Panonske nizije i Sredozemlja. Klimu čini mješavina alpskog, sredozemnog i kontinentalnog podneblja. U sjeverozapadnom dijelu države prevladavaju Alpe s najvišim vrhom Triglavom (2864 m)[7][8]. U smjeru prema moru se prostire pokrajina Kras. Njen podzemni svijet skriva najveličanstvenije podzemne galerije u Europi, a to su Postojnska jama i Škocjanske jame koje su isklesale podzemne vode. Potonja se nalaze na Unescovom popisu kulturne i prirodne baštine. Više od polovine površine pokrivaju šume - 1.163.812 ha (u Europi veći postotak šuma imaju samo Finska i Švedska). U Sloveniji je zakonom zaštićeno približno 8 % ozemlja. Najveće područje zauzima Triglavski nacionalni park (83.807 ha). Geološka prošlost, različitosti u reljefu (od morske površine do 2864 m nadmorske visine) te činjenica, da se Slovenija rasprostire na četiri biogeografska područja, omogućili su bogatstvo biljnih i životinjskih vrsta. U Sloveniji uspijeva 3000 papratnjača i cvjetnjača te 50.000 različitih životinjskih vrsta. Brojni su i razni biljni i životinjski endemi.

Klima

uredi

Slovenija se nalazi na širinama tzv. umjerene klime. Na njezinu klimu utječe i raznolikost reljefa, te utjecaj Alpa i Jadranskog mora. Postoje tri tipa klime na području Slovenije: na sjeveru planinska, na jugozapadu sredozemna, a na sjeveroistoku kontinentalna. U Ljubljani se temperatura može popeti od −5 °C zimi do gotovo 30 °C ljeti. Vrhunac oborina je u oktobru, a minimum u martu.

Oborine često dolaze iz Genovskog zaljeva i variraju diljem zemlje, s preko 3500 mm u nekim zapadnim regijama a padaju do 800 mm u Prekmurju. Snijeg je prilično čest zimi, a rekordni snježni pokrivač u Ljubljani zabilježen je 1952. godine sa 146 cm.

U usporedbi sa zapadnom Europom, Slovenija nije jako vjetrovita jer leži u zaljevu Alpa. Prosječna brzina vjetra niža je nego u ravnicama obližnjih zemalja. Zbog razvedenog terena prisutni su lokalni vertikalni vjetrovi s dnevnim razdobljima. Osim njih, tri su vjetra od posebne regionalne važnosti: bura, jugo i fen. Za Primorje su karakteristični jugo i bura. Dok je jugo vlažno i toplo, bura je obično hladna i na udare. Fen je tipičan za alpske krajeve na sjeveru Slovenije. U Sloveniji su uglavnom prisutni sjeveroistočni vjetar, jugoistočni vjetar i sjeverni vjetar.

Prosječna godišnja temperatura na jadranskoj obali je 13,8 °C, s prosjekom od 4,9 °C za najhladniji mjesec, siječanj, i 23,3 °C za najtopliji mjesec (jul). U Ljubljani (400 metara nadmorske visine u središnjem području) temperature su od 9,3 °C za godišnji prosjek, -1,1 °C za januarski prosjek i 19,2 °C za juliski prosjek.

Nacionalni parkovi

uredi

Prirodne znamenitosti

uredi
 
Bledsko jezero

Ostali podaci

uredi
 
Triglav, simbol slovenstva
  • najviši vrh: Triglav (2864 m)
  • najsjevernija točka: 46° 52' 37,52" SGŠ, 16° 14' 18,14" IGD, naselje Budinci u općini Šalovci,
  • najjužnija točka: 45° 25' 18,34" SGŠ, 15° 10' 56,06" IGD, naselje Damelj u općini Črnomelj,
  • najistočnija točka: 46° 28' 33,76" SGŠ, 16° 36' 07,69" IGD, naselje Benica u općini Lendava,
  • najzapadnija točka: 46° 17' 54,05" SGŠ, 13° 23' 47,81" IGD, u naselju Breginj u općini Kobarid.
  • geometrijsko središte Slovenije: 46°07′11.8″ N 14°48′55.2″ E, u naselju Vače, općina Litija;
  • najduža rijeka: Sava (221 km u Sloveniji + 4 km po granici) - najduža rijeka sasvim u Sloveniji: Krka 111 km
  • najveće jezero: Cerkniško jezero
  • najveći grad: Ljubljana

Demografija

uredi
Glavni članak: Demografija Slovenije
 
Gustoća stanovništva

U 2022. godini država Slovenija broji 2.106.215[9] stanovnika sa gustoćom od 103,9 stanovnika/km²[9]. Prosječna starina stanovništva je od 43,8 godina[9] a očekivani životni vijek je od 81,3 godina[10][11]. Stanovništvo od 0 do 14 godina predstavlja 15,1%[9] od cjelokupnog broja, od 15 do 64 godina predstavlja 63,8%[9], te stariji od 65 godina su 21,1%[9].
Procenat tuđih državljana na stanovništvu Slovenije je od 8,3%[9].
Na slovenskim izborima u aprilu 2022. broj osoba s pravom na glasanje je bio 1.695.608.
U 2021. ruralno stanovništvo Slovenije je od 939.156 osoba[12][13].

Prema popisu stanovništva iz 2002. Slovenija je imala 1.964.036 stanovnika. Etnički sastav je bio sljedeći: Slovenci 83.1%, Srbi 2%, Hrvati 1.8%, Bošnjaci 1.1% i drugi. Stoga razvoj etničkog sastava Slovenije je osjetljiva tema i predmet javne polemike.

Sa strane vjerskog sastava, u Sloveniji ima 1.135.626 Katolika (57,82%), 47.488 Muslimana (2,42%), 45.908 Pravoslavaca (2,34%), 14.736 Evangelista, 1.399 ostalih protestanata i 1.877 drugih hrišćanskih vjernika.

Gradovi

uredi

Najstariji grad u Sloveniji je Ptuj, naseljen već u kamenom dobu i procvijetao u Rimskom Carstvu pod latinskim imenom Poetovio. Kasnije će se na njemačkom zvati Pettau. Danas najznačajniji gradovi u Sloveniji (stanovništvo u 2021.):

Gospodarstvo

uredi
 
Izvoz Slovenije po industrijskim granama 2011 godine
Glavni članak: Gospodarstvo Slovenije

Slovenija ima visoko razvijeno gospodarstvo. BDP po stanovniku je 2013. godine iznosio €20265. Slovenija se po ekonomskoj razvijenosti nalazi na drugom mjestu među novim članicama EU, iza Cipra. Najrazvijenija je post-komunistička država. Slovenski BDP po stanovniku iznosi 83% prosjeka EU.[14]

Slovenija je prethodno imala relativno visoku inflaciju koja je 2006. pala na 2.3% (prije prihvaćanja eura), ali je u listopadu 2007. ponovno narasla na 5.1% [15] što jer bilo više od prosjeka eurozone. Slovensko gospodarstvo je iskusilo pojačani rast od 2004. do 2008. godine. 2003. je gospodarski rast iznosio 2.8%. 2004. je skočio na 4.3%, 2005. ponovno 4.3%, 2006. se rast povećao na 5.9%, a 2007. 6.8%. Prije krize, u prvom tromjesečju 2008. godine gospodarsvo je raslo 5% na godišnjoj razini. BDP Slovenije je nakon 5 godina krize na nižoj razini nego 2008.

Unatoč gospodarskom uspjehu, Slovenija se još uvijek suočava s različitim izazovima. Veliki dio ekonomije je ostalo u rukama države, a direktna strana ulaganja su među najmanjima u EU. Porezi su relativno visoki, tržište rada je nefleksibilno te je industrija manje konkurentna. Tijekom posljednjih 10 godina došlo je do privatizacije banaka, telekomunikacija i javnih usluga te se očekuje da će se strana ulaganja povećati. Slovenija je vodeća među novim članicama EU i prva je nova članica koja je prihvatila novu europsku valutu euro 1. siječnja 2007.

Slovensko je gospodarsko vrlo razvijeno, najbolje među tranzicijskim državama, sa starom rudarskom, industrijskom i obrtničkom tradicijom. oprivreda je od manjeg značaja, a obrađeno je samo 12 % površine. U turizmu su značajna primorska ljetovališta (Piran, Portorož, Izola, Koper, Ankaran, Debeli rtič), skijaška središta (Maribor, Kranjska gora, Vogel, Kanin, Rogla) i toplice (Radenci, Moravske Toplice, Terme Čatež, Terme Dobrna, Lendava, Maribor, Ptuj, Šmarješke Toplice).

Glavna poduzeća u Sloveniji su:

Kultura

uredi

Prema 1890-im je osnovan jedinstveni odbor za osnivanje slovenskog sveučilišta na čijem su čelu bili bankar Ivan Hribar, Henrik Tuma i teolog Aleš Ušeničnik. Univerzitet u Ljubljani je nastao 1919. uz trud M. Rostohara i K. Verstovšeka. Ostale visoke akademske ustanove će nastati krajem 20. stoljeća: Univerzitet u Mariboru (1975), Univerzitet u Novoj Gorici (1995), Primorski univerzitet u Kopru (2003). Na izdavačkom tržištu najznačajnije naklade su Mladinska knjiga (osn. 1945), Slovenska matica (osn. 1864), Cankarjeva založba (osn. 1945), Državna založba Slovenije (osn. 1945), Beletrina (1996).

Od slovenskih znanstvenika se ističu nobelovac Fritz Pregl (mikroanaliza organskih supstanci, testosteron, sportska fiziologija), fizičar Joseph Stefan (toplinska vodljivost zraka, Stefan-Boltzmannov zakon), inženjer Herman Potočnik (pionir raketne tehnike, kartograf i planinar Alojz Knafelc, mehaničar i izumitelj Janez Puh, fotografski izumitelj Janez Puhar, pilot Edvard Rusjan, matematičari Jurij Vega i Ivo Lah, liječnik Anton Marko Plenčič, programer Egon Zakrajšek, šahist Milan Vidmar.

Na strani umanistike i spekulativnih disciplina pamte se psiholog i antropolog Anton Trstenjak, sociolog Thomas Luckmann, teolog Anton Strle. Na slovenskom kulturnom prostoru je se razvila jedna solidna lingvistička i filološka škola (počev od Miklošiča, Trstenjaka, Jarnika i Kopitara) pa i tradicija filozofskih studija (M. Komar, M. Dolar, T. Hribar, I. Urbančič). U zadnjim godinama najpoznatiji slovenski autor je filozof Slavoj Žižek.

Književnost

uredi
 
Slovenski nacionalni pjesnik France Prešeren
Vidi takođe: Slovenska književnost

Oko 1000. godine napisani su Brižinski spomenici, prvi pisani dokument na slovenskom jeziku. Slovensku prvu knjigu je tiskao protestantski reformator Primož Trubar (1508-1586). To su u biti bile dvije knjige: Catechismvs i Abecedarivm koje su izdane 1550. u Tübingenu. Središnja pokrajina, Kranjska (koja je postojala kao dio habsburških carskih zemalja pa zatim Austro-Ugarske sve do početka 20. stoljeća), je bila etnografski i povijesno dobro opisana u knjizi Slava vojvodine Kranjske (Die Ehre deß Herzogthums Crain) koju je izdao 1689. J. Valvasor (1641-1693).

Slovenska kultura je jako ukorijenjena u svojoj književnosti i u svome jeziku. Među mnogim valjanim autorima, u 19. stoljeću najznačajniji su France Prešeren, Josip Jurčič, Ivan Cankar, Oton Župančič, Anton Aškerc; u 20. stoljeću Srečko Kosovel, Vladimir Bartol, Prežihov Voranc, Edvard Kocbek, Dane Zajc, Tomaž Šalamun, Alojz Rebula, dok su Drago Jančar, Niko Grafenauer, Svetlana Makarovič, Vinko Möderndorfer, Aleš Debeljak, Feri Lainšček i Aleš Šteger vodeći književnici suvremene slovenske književnosti.

Ako s jedne strane možemo reći da je se slovenski identitet utemeljio između 1848. i 1914. po paradigmi «naroda» i romantične teorije «nacije», stvoreći malu i solidnu srednjoeuropsku državu, s druge strane valja istaknuti da je slovensko društvo oduvijek imalo jednu multikulturalnu komponentu (slično drugim austrougarskim zemljama) koja još uvijek održava suživot i stvara prostore u kojim se prelivaju nijanse identiteta. Stoga mnogi primjeri Slovenaca koji su živjeli i djelovali u drugim državama, pa i «stranaca» koji su sudjelovali i gradili slovensko društvo ili sačuvali čvrste odnose sa Slovenijom: glumac Stevo Žigon, filmski režiser František Čap, književnici Stanko Vraz, Peter Handke, Ivan Tomšić, Maja Haderlap, Florjan Lipuš, Dušan Jovanović, Boris Pahor, Miroslav Košuta, političari Zoran Janković i Mitja Ribičič. Pisac Louis Adamič je jedan primjer autora iz slovenske emigracije. Potom kroz historiju mnogi su se Slovenci školovali i zaposlili u austrijskim (Beč, Klagenfurt, Graz) ili talijanskim gradovima (Trst, Gorica, Venecija).

Arhitektura

uredi

Sa strane arhitekture, građevine u Sloveniji su kroz stoljeća dobile znatan utjecaj od austrijskih uzora. U prvoj polovici 20. stoljeća imamo dva sjajna arhitekta: primorac Maks Fabiani i ljubljančanin Jože Plečnik, obadva obrazovana u Beču pod Ottom Wagnerom, primijenit će stil Bečke secesije i njima dugujemo neke od najljepše objekte u Sloveniji. Njihovim mitteleuropskim stazama će se kretati Ivan Vurnik koji će kroz vrijeme utemeljiti pravac modernističke slovenske arhitekture. Sa Edvardom Ravnikarom ulazimo duboko u arhitekturu Doba ekstrema dakle u građevinskoj estetici Republike Jugoslavije sa naglim procesom urbanizacije i mitom «Novog društva». Među brojnim projektima, Ravnikar je autor i urbanističkog plana za Novu Goricu, jedan od najpoznatijih primjera planiranog grada u Jugoslaviji.

Likovne umjetnosti

uredi

Najvažniji slovenski slikari su Jurij Šubic i Anton Ažbe koji su djelovali krajem 19. stoljeća. Ivana Kobilca, Rihard Jakopič, Ivan Grohar su djelovali početkom 20. stoljeća, a Avgust Černigoj, Lojze Spacal, Anton Gojmir Kos, Riko Debenjak, Marij Pregelj, a posebno Gabrijel Stupica i Janez Bernik obilježili su drugu polovicu 20. stoljeća. Suvremeni slikari su Emerik Bernard, Metka Krašovec, Ivo Prančič, Gustav Gnamuš, grupa IRWIN i Marko Peljhan. Zoran Mušič, koji je radio u Parizu i Veneciji, postao je slavan i diljem svijeta. Neki od važnjijih slovenskih kipara su Fran Berneker, Lojze Dolinar, Zdenko Kalin, Slavko Tihec, Janez Boljka i danas Jakov Brdar i Mirsad Begić. Poznati slovenski arhitekti su Jože Plečnik i Max Fabiani, Edo Ravnikar, Milan Mihelič.

Dramske umjetnosti

uredi
 
Kazalište Cankarjev dom u Ljubljani

Kazalište je jedna manje poznata strana slovenske kulture, mada ona postoji i ima svoju tradiciju. Ako izuzmemo Škofjeloški pasijon (Romuald Štandreški, oko 1715/1727), onda prvog slovenskog dramaturga naći ćemo kod Antona Tomaža Linharta (1756–1795) a prvo kazalište nastaje 1785. u Mariboru i dobit će svoju stalnu zgradu 1851. Stoga slovenska književnost će privilegirati oblike narativne proze i lirske pjesme, ali od J. Stritara, Iv. Cankara i O. Župančiča kazalište počinje se bolje razvijati. Ljubljanska opera je inaugurirana 29. septembra 1892. zajedno sa Slovenskom filharmonijom. Godine 1911. svečano otvara Ljubljanska Drama, odnosno Slovensko narodno kazalište u Ljubljani, a istovremeno (1910) je inauguriran i Stadttheater u Klagenfurtu. U doba vrhunca svoga razvića, grad Trst je imao krepku i živahnu slovensku zajednicu koja je između 1902. i 1907. osnovala svoje stalno pozorište. Predstave su se igrale u Narodnom domu, sve do talijanskog pogroma (13. juli 1920.) kada je zgrada spaljena. Kazalište je jedno vrijeme nastavilo svoj rad ali je 1927. zatvoreno po izravnom naredbom fašističkih gradskih vlasti. U međuvremenu je otvorilo kazalište u Kopru (1930). Najplodniji dramaturg 20. stoljeća je Bratko Kreft (Celjski grofje, 1932; Velika puntarija, 1937) a pored njega imamo nekoliko značajnih autora iz prve polovice vijeka: Slavko Grum, Ferdo Kozak, F. Bevk, Jože Babič, F. S. Finžgar, Pavel Lužan. Poslije rata (1945), Tršćansko kazalište je ponovno otvorilo i dobilo nove ustanove (1977), nastavljajući svoj rad u sklopu slovenske zajednice s druge strane željezne zavjese. U socialističkoj Jugoslaviji dramske prestave su uživale u državnom mecenatizmu (i partijskoj cenzuri) tako da imamo više dobrih autora: Dominik Smole (Antigona, 1960), Gregor Strniša (Žabe ali prilika o ubogem in bogatem Lazarju, 1969), Jože Javoršek, Rudi Šeligo, Dušan Jovanović, Dane Zajc. Novih mah slovenskog kazališta pojavlja se pri kraju 1980-ih i poslije rata za osamostaljenje. Među ostalim ističe se Vinko Möderndorfer (Limonada slovenica, 1999; Mrtve duše, 2005) pa i Boris A. Novak, Ivo Svetina, Tone Partljič, Drago Jančar, Alen Jelen, Matjaž Berger, Tomaž Toporišič, Alojz Rebula, Nejc Gazvoda.

Slovenska kinematografija počinje sredinom 1950-ih. France Štiglic (Na svoji zemlji, Dolina miru) i František Čap (Vesna, Ne čakaj na maj) su pioniri cijelovečernjeg igranog filma na slovenskom jeziku, no ovdje će se deseta umjetnost razviti polako ali stabilno, ponekad sa vrlo dobrim proizvodnjama cijenjenim tako kod publike koliko kod kritike. Značajni režiseri su Karol Grossmann, Janko Ravnik, Ferdo Delak, France Štiglic, Mirko Grobler, Igor Pretnar, France Kosmač, Jože Pogačnik, Matjaž Klopčič, Jane Kavčič, Jože Gale, Boštjan Hladnik i Karpo Godina. Suvremeni filmski redatelji Janez Burger, Jan Cvitkovič, Damjan Kozole, Janez Lapajne i Maja Weiss su najznačajniji predstavnici tzv. renesanse slovenske kinematografije.

Muzika

uredi

U Sloveniji su djelovali brojni glazbenici i skladatelji kao što je renesansni skladatelj Jacobus Gallus (1550-1591), koji je utjecao na tadašnju europsku glazbu, i violinski virtuoso Giuseppe Tartini (1692-1770). Potom među čuvenim skladateljima europske klasične glazbe koji su djelovali tijekom 20. stoljeća naći ćemo Iva Petrića i Lojza Bratuža, muža Ljubke Šorli, izmučenog i ubijenog od talijanskih fašista u decembru 1936.; Blaža Arniča, zatočenog u logoru Dachau, kasnije autor klasičnih komada u tzv. stilu neo-romantičnog realizma; Božidara Kantušera, Cirila Cvetka i Marijana Lipovšeka, čija je kćer Marjana mezzosopran i međunarodno poznata pjevačica. Također poznata klasična pjevačica je Alenka Gotar a među skladateljima mlađe generacije spominje se Nina Šenk. Poznati filmski skladatelj je bio Bojan Adamič, nadahnut jazz muzikom.

Tradicijska muzika ovdje vuče duge korijene, pa narodna pjesma, igra i zvuk još se gaje i miluju u nekim krajevima. Za «folk» muziku najpoznatiji su Lojze Slak i Slavko Avsenik.

Prvi rock and roll dolazi između 1966. i 1971. sa grupama Bele Vrane i Oko mada nešto blaže nego u drugim krajevima Jugoslavije. Znatno dublji trag je ocrtao talas muzike punk i tzv. Novi val: Pankrti i Pero Lovšin, Zoran Predin i Lačni Franz, Niet, potom Videosex, Dejan Knez, Anja Rupel, Buldožer, Borghesia, Avtomobili. Bitnu ulogu je u toj muzičkoj atmosferi odigrao Igor Vidmar a uz pankere, pojavili su se i drugi pravci, na primjer teškogvožđaši (Pomaranča). Slučaj za sebe predstavlja sastav Laibach, povezan uz pokret Neue Slowenische Kunst i ličnosti pored Dejana Kneza i Petra Mlakara. Od 1970-ih imamo i suvremene slovenske kantautore (Vlado Kreslin i dr.).

Na današnjoj pop sceni popularni glazbenici su Darja Švajger, Katalena, New Swing Quartet, Neisha, zalagasper, Lea Sirk ili na rock strani Big Foot Mama i Siddharta. Na liniji regresivne pop-folk eksperimentacije, prema klezmeru ide grupa Terrafolk, dok kod Magnifica nalazimo bregovićev turbofolk kolorizam. Vrlo popularna su tekno glazba (DJ Umek, Valentino Kanzyani) i hip-hop (N'toko, Klemen Klemen, Trkaj).

Obrazovanje

uredi
Glavni članak: Obrazovanje u Sloveniji
 
Sveučilište u Ljubljani

Slovenski obrazovni sustav se sastoji od predškolskog obrazovanja, osnovnog obrazovanja (9 godina), srednjoškolskog obrazovanja (stručno i opće obrazovanje), višeg stručnog obrazovanja te visokog obrazovanja. Posebni dijelovi sustava su obrazovanje odraslih, glazbeno i plesno obrazovanje, obrazovanje za ljude sa posebnim potrebama i razni programi u etničkim i jezičnim izmješanim područjima.

Trenutno se u Sloveniji nalaze tri javna i jedno privatno sveučilište, a oni su:

  • javna sveučilišta:
  • privatno sveučilište je:

Slovesko se obrazovanje na PISA-inoj rang ljestvici trenutačno nalazi na 12. mjestu i jedno je od najboljih na svijetu.

Državni praznici (neradni dani)

uredi
Datum Ime Napomena Državni/Vjerski
1. i 2. januar Nova godina Državni
8. februar Prešernov dan Spomen na Franca Prešerna Državni
Uskrs Klizni datum. uskrsnuće Isusa Krista Vjerski
Uskrsni ponedeljak Klizni datum. Dan nakon Uskrsa Vjerski
27. april Dan otpora protiv okupacije Spomen na 27. aprila 1941. Državni
1. i 2. maj Praznik rada Spomen na Pobunu na Chicagu 1886. Državni
Duhovi Klizni datum. Silazak svetog Duha na apostole u Jerusalimu Vjerski
8 juna Dan Primoža Trubarja Spomen na Primoža Trubara Državni
25. jun Dan državnosti Spomen na 25. juni 1991. Državni
15. avgust Velika Gospojina Uznesenje blažene Djevice Marije na nebo Vjerski
23. septembar Dan slovenskega sporta Spomen na slovenske pobjede na Olimpijskim igrama u Sydneyju Državni
31. oktobar Dan reformacije Spomen na Lutherovu pobunu 31. oktobra 1517. Vjerski
1. novembar Dan uspomena na mrtve Vjerski
23. novembar Dan Rudolfa Maistra Spomen na Rudolfa Maistra Državni
25. decembar Božić Rođenje Isusa Krista Vjerski
26. decembar Dan nezavisnosti sl. Dan državnosti. Spomen na plebiscit 26. decembra 1990. Državni

Galerija slika

uredi

Bilješke

uredi
  1. Slovenija je postala član Ujedinjenih nacija 22. maja 1992.
  2. Prvi pregovori između Europske Unije i Slovenije su počeli u julu 1992. Država Slovenija je zvanično podnijela zahtjev za članstvo u EU 16. jula 1997. Nakon normalnog europskog procesa za članstvo, Slovenci su 23. marta 2003. izašli na glasanje i većina (89,61%)[2] je se izjasnila za članstvo. Slovenija je zvanično postala član EU-a 1. maja 2004.
  3. Referendumom 23. marta 2003., Slovenci su se izjasnili za ulazak (66,02%)[2] u NATO savez. Država Slovenija je zvanično pridružena NATO-u od 29. marta 2004.
  4. 15. aprila 2003.[4] Slovenija je potpisala ugovor za pridruženje Schengenskom prostoru Granice su otvorene 21. decembra 2007. a od 30. marta 2008. ugovor važi i za aerodrome.
  5. Od 1. januara 2007. je Slovenija prisvojila valutu euro

Izvori

uredi
  1. 1,0 1,1 (en) „IMF: World Economic Outlook Databases”. Pristupljeno 10. 09. 2022. 
  2. 2,0 2,1 (en) „ElectionGuide. Democracy Assistance and Election News : Referendum in Slovenia 2003.”. Pristupljeno 10. 09. 2022. 
  3. (en)„Slovenia's integration into the European Union”. Pristupljeno 10. 09. 2022. 
  4. (en) „European Council: Agreement (...) 16/04/2003, Athens”. Pristupljeno 10. 09. 2022. 
  5. (en) „EUROPEAN COUNCIL DECISION of 6 December 2007”. Pristupljeno 10. 09. 2022. 
  6. (en) „Slovenia joins the euro area”. Pristupljeno 10. 09. 2022. 
  7. (en) „Britannica: Triglav”. Pristupljeno 10. 09. 2022. 
  8. (en) „Britannica: Julian Alps”. Pristupljeno 10. 09. 2022. 
  9. 9,0 9,1 9,2 9,3 9,4 9,5 9,6 (sl) „Število in sestava prebivalstva”. Pristupljeno 11. 09. 2022. 
  10. (en) „Slovenia: Life Expectancy”. Pristupljeno 11. 09. 2022. 
  11. (en) „Life Expectancy at Birth, Total for Slovenia”. Pristupljeno 11. 09. 2022. 
  12. (en) „Slovenia Rural Population 1960-2022”. Pristupljeno 11. 09. 2022. 
  13. (en) „The World Bank : Rural population - Slovenia”. Pristupljeno 11. 09. 2022. 
  14. (en) „The Slovenia Times : Slovenia’s GDP Per Capita 83% of EU Average in 2013”. Arhivirano iz originala na datum 2021-05-19. Pristupljeno 10. 09. 2022. 
  15. „Slovenian unions stage mass protest for higher wages”. Reuters. Pristupljeno 17. 11. 2008. 

Bibliografija

uredi

Vanjske veze

uredi
  NODES
admin 2