Vincent Auriol
Vincent Jules Auriol (Revel, 27. kolovoza 1884. – Pariz, 1. siječnja 1966.) je bio francuski socijalistički političar koji je od 1947. do 1954. godine služio kao prvi predsjednik novoformirane Četvrte Republike.
| Vincent Auriol | |
|---|---|
 | |
| Mandat 16. siječnja 1947. – 16. siječnja 1954. | |
| Prethodnik | Léon Blum (predsjednik Privremene vlade) |
| Nasljednik | René Coty |
| Rođenje | 27. kolovoza 1884. Revel, Francuska
|
| Smrt | 1. siječnja 1966. Pariz, Francuska
|
| Politička stranka | SFIO |
| Supružnik | Michelle Aucouturier |
| Zanimanje | advokat |
| Vjera | ateizam |
Rođen u Revelu 1884. godine, Auriol je studirao pravo u Toulouseu, gdje je i doktorirao. Nakon završenog studija se bavio advokaturom, a u politiku ulazi 1914. godine kao zastupnik u Zastupničkom domu. Od tada je bio redovito izabiran u Muretu, čiji je gradonačelnik bio od 1925. do 1947. godine. Kao predani socijalist, Auriol je vrlo rano postao jedan od najistaknutijih članova partije, a nakon odcjepljenja komunista 1920. godine ostao je u SFIO-u te je, zajedno s Blumom, bio jedan od vođa nove partije, specijaliziran za financijska pitanja. U kratkom razdoblju od 1928. do 1929. je čak bio i na čelu partije, zamijenivši upravo Bluma.
Od 1919. pa do 1935. godine, Auriol je bio glavna ličnost SFIO-a u Zastupničkom domu. Godine 1924. bio je zastupnik svoje stranke na pregovorima s Njemačkom oko reparacija, a sljedeće godine je bio član delegacije koja je rješavala pitanje francuskog poslijeratnog duga Sjedinjenim Državama.
Ipak, Drugi svjetski rat je donio preokret u Auriolovoj političkoj karijeri. Već 1940., bio je među 80 delegata koji su bili protiv davanja ustavnih ovlasti Philippeu Pétainu, što je dovelo do njegova zatvaranja tokom iste godine. Godine 1942. bježi i pridružuje se pokretu otpora, a u listopadu 1943. bježi u London i uskoro postaje zastupnik socijalista u skupštini Slobodne Francuske, koju je u Algiersu sazvao Charles de Gaulle. U srpnju 1944. je predstavljao Francusku na monetarnoj i financijskoj konferenciji Ujedinjenih nacija u Bretton Woodsu.
Nakon rata, Auriol je postao ministar u Privremenoj vladi koju je tada predvodio de Gaulle te član i predsjednik konstituanti koje su donijele ustav kratkotrajne Četvrte Republike. Auriol se zalagao za "treći put" kao alternativu golizmu i komunizmu. Godine 1946., predvodio je francusku delegaciju pri UN-u te je postao prvi francuski predstavnik u Vijeću sigurnosti. U međuvremenu, skupština ga je 16. siječnja 1947. izabrala za prvog predsjednika novoformirane Četvrte Republike, na mandat u trajanju od sedam godina. Iako je tokom predsjedništva nastavio s politikom pomirenja, brojne krize dovele su do serije napada kako od golista tako i od komunista. Godine 1951., postao je prvi francuski predsjednik koji je odradio službeni posjet Sjedinjenim Državama i Kanadi. Kada mu je 1954. istekao mandat, Auriol se odbio ponovo kandidirati tako da ga je 16. siječnja 1954. godine naslijedio René Coty. Krajem 1958. godine istupa iz SFIO-a, a dvije godine kasnije se potpuno povlači iz politike.
Umro je 1. siječnja 1966. godine u Parizu. Pokopan je u Muretu.