Vrlina (budizam)
U budizmu, vrlina (sanskrt: śīla, pali: sīla) obuhvata pravila ispravnog ponašanja, i bitan je deo plemenitog osmostrukog puta. Vrlina obuhvata ispravan govor, ispravno delanje i ispravno življenje.
Glavne moralne smetnje na putu pročišćenja prema Budinim riječima su: vjera u ličnost, sumnjičenje, zavisnost od pravila i obreda, osjetilne strasti i zlonamjernost.[1]
Budino učenje
urediPrema Budi, ponašanje u skladu sa vrlinom je već samo po sebi nagrada:
Odsustvo kajanja jeste korist i nagrada od ponašanja u skladu sa vrlinom.[2]
– Buda
Pored toga, ponašanje u skladu sa vrlinom vodi, korak, po korak, do najvišeg cilja:
Ponašanje u skladu sa vrlinom ima odsustvo kajanja kao nagradu; odsustvo kajanja ima radost kao nagradu; radost ima ushićenje kao nagradu; ushićenje ima smirenost kao nagradu; smirenost ima sreću kao nagradu; sreća ima koncentraciju uma kao nagradu; koncentracija uma ima znanje i uviđanje stvari kakve jesu kao nagradu; znanje i uviđanje stvari kakve jesu imaju zasućenost i smirivanje strasti kao nagradu; zasićenost i smirivanje strasti imaju znanje i uviđanje puta ka oslobođenju kao nagradu.[2]
– Buda
Takođe, Buda je učio da je vrlina jedna od prilika za sticanje zasluga:
Postoje tri prilike za sticanje zasluga. Prvu predstavlja darežljivost, drugu vrlina, a treću meditacija.[3]
– Buda
On je takođe govorio da tuđu vrlinu nije lako upoznati:
Tek živeći sa nekim upoznajemo vrline te osobe, a i tada tek posle dugog vremena, a ne kratkog vremena, ako smo pažljivi, a ne ako smo nepažljivi; ako smo pronicljivi, a ne ako nismo pronicljivi.[4]
Budističke vrline
urediStandardni budistički kodeks čini pet pravila morala (pañća sīla) koji sprečava povređivanje drugih bića, odnosno odustajanje od:
- ubijanja,
- krađe,
- preljube (nedoličnih seksualnih odnosa),
- laži (pogrešnog, zlonamernog govora, ogovaranja) i
- konzumiranja bilo čega što pomućuje svest.[5]
Vrlina je druga oblast postepene obuke, jedna od deset savršenosti, drugo od sedam dragocenosti i prva od tri osnove blagotvornih postupaka.[6]
Literatura
uredi- Kovačević, Branislav (2014). Ovako sam čuo: Budino učenje na osnovu izvora u Pali kanonu. Novi Sad–Beograd.
Izvori
uredi- ↑ Čedomil Veljačić, Filozofija istočnih naroda 1 (str. 95), Zagreb 1979.
- ↑ 2,0 2,1 Anguttara nikāya X.1-10: Ānisamsa vagga
- ↑ Kovačević 2014: str. 152
- ↑ Anguttara nikāya IV.192: Thana sutta
- ↑ Kovačević 2014: str. 139
- ↑ http://srednjiput.rs/recnik/ѕ[mrtav link]
