razbiti

Srpskohrvatski

Izgovor

IPA: /rǎzbiti/
Hifenacija: raz‧bi‧ti

Glagol

ràzbiti (ćirilica ра̀збити) svrš.

Značenja:

(značenje izvedeno preko sinonima) polomiti, slomiti, slupati, skršiti, izlomiti, smrskati, razlupati, ret. pokršiti ret. ^[1]
(značenje izvedeno preko sinonima) okruniti se, uspeti, proslaviti, krunisati se, trijumfovati, ovenčati se, steći nagradu, nagraditi, pokoriti, pregaziti, slomiti, savladati, nadvladati, ophrvati, oburvati, fig. matirati fig., fam. pomlatiti fam., pojesti fig., prebiti fig., dokrajčiti fig., svladati, izr. baciti na kolena izr., nadskočiti, nokautirati fig., poraziti, srezati fig., trijumfovati, shrvati, pogaziti, skršiti, nadići, žarg. uništiti žarg., posesti, oboriti, prevladati, zgaziti, nadjačati, prevagnuti, nadmašiti, pobosti zastavu izr., izvojevati pobedu, potčiniti, nadvisiti, uzeti meru izr., dobiti fam., odneti pobedu, nadigrati, ret. nadgornjati ret., obrvati, dotući, potući, neprel. slaviti neprel. ^[1]
(značenje izvedeno preko sinonima) slomiti, izlupati, izmlatiti, zgnječiti, istući, išamarati, išibati, polomiti, propustiti kroz šake, fam. izlomiti fam., reg. izdevetati reg., dati (po njušci), ubiti boga, izgruvati, žarg. uvoštiti žarg., izbubetati, sasuti zube u grlo, istabati, ispeglati fam., smrviti, dati (po turu), namlatiti, smožditi, napraviti od nekoga paprikaš, izlemati fam., srediti, sastaviti (sa zemljom), polomiti rebra, nalupati, ispljuskati, pretući, ret. izvoštiti ret., išćuškati, razbiti fam., natući, očerupati, premlatiti, olešiti žarg., unakaziti fam., namestiti (nekome kosti), isprebijati, izgaziti fam., izudarati, izbubecati, isprašiti, izbatinati ^[1]

Sinonimi:

polomiti, slomiti, slupati, skršiti, izlomiti, smrskati, razlupati, ret. pokršiti ret. ^[1]
okruniti se, uspeti, proslaviti, krunisati se, trijumfovati, ovenčati se, steći nagradu, nagraditi, pokoriti, pregaziti, slomiti, savladati, nadvladati, ophrvati, oburvati, fig. matirati fig., fam. pomlatiti fam., pojesti fig., prebiti fig., dokrajčiti fig., svladati, izr. baciti na kolena izr., nadskočiti, nokautirati fig., poraziti, srezati fig., trijumfovati, shrvati, pogaziti, skršiti, nadići, žarg. uništiti žarg., posesti, oboriti, prevladati, zgaziti, nadjačati, prevagnuti, nadmašiti, pobosti zastavu izr., izvojevati pobedu, potčiniti, nadvisiti, uzeti meru izr., dobiti fam., odneti pobedu, nadigrati, ret. nadgornjati ret., obrvati, dotući, potući, neprel. slaviti neprel. ^[1]
slomiti, izlupati, izmlatiti, zgnječiti, istući, išamarati, išibati, polomiti, propustiti kroz šake, fam. izlomiti fam., reg. izdevetati reg., dati (po njušci), ubiti boga, izgruvati, žarg. uvoštiti žarg., izbubetati, sasuti zube u grlo, istabati, ispeglati fam., smrviti, dati (po turu), namlatiti, smožditi, napraviti od nekoga paprikaš, izlemati fam., srediti, sastaviti (sa zemljom), polomiti rebra, nalupati, ispljuskati, pretući, ret. izvoštiti ret., išćuškati, razbiti fam., natući, očerupati, premlatiti, olešiti žarg., unakaziti fam., namestiti (nekome kosti), isprebijati, izgaziti fam., izudarati, izbubecati, isprašiti, izbatinati ^[1]

Konjugacija

Konjugacija glagola razbiti

Infinitiv: razbiti		Glagolski prilog sadašnji: -		Glagolski prilog prošli: ràzbīvši		Glagolska imenica: -
Broj		Jednina			Množina
Osoba		1.	2.	3.	1.	2.	3.
Glagolski oblici		ja	ti	on / ona / ono	mi	vi	oni / one / ona
Prezent		razbijem	razbiješ	razbije	razbijemo	razbijete	razbiju
Budućnost	Futur I.	razbit ću¹ razbiću	razbit ćeš¹ razbićeš	razbit će¹ razbiće	razbit ćemo¹ razbićemo	razbit ćete¹ razbićete	razbit će¹ razbiće
Budućnost	Futur II.	budem razbio²	budeš razbio²	bude razbio²	budemo razbili²	budete razbili²	budu razbili²
Prošlost	Perfekt	razbio² sam	razbio² si	razbio² je	razbili² smo	razbili² ste	razbili² su
	Pluskvamperfekt	bio sam razbio²	bio si razbio²	bio je razbio²	bili smo razbili²	bili ste razbili²	bili su razbili²
	Aorist	razbih	razbi	razbi	razbismo	razbiste	razbiše
Kondicional I.		razbio² bih	razbio² bi	razbio² bi	razbili² bismo	razbili² biste	razbili² bi
Kondicional II.		bio bih razbio²	bio bi razbio²	bio bi razbio²	bili bismo razbili²	bili biste razbili²	bili bi razbili²
Imperativ		-	razbij	-	razbijmo	razbijte	-
Glagolski pridjev radni		razbio m. / razbila f. / razbilo n			razbili m. / razbile f. / razbila n
Glagolski pridjev trpni		razbijen / razbit m. / razbijena / razbita f. / razbijeno / razbito n			razbijeni / razbiti m. / razbijene / razbite f. / razbijena / razbita n
¹ Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. ² Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola.

Reference

„razbiti” u Hrvatskom jezičnom portalu

↑ ^1,0 ^1,1 ^1,2 ^1,3 ^1,4 ^1,5 Pavle Ćosić i saradnici, Rečnik sinonima, Beograd 2008, ISBN 978-86-86673-09-1

[P._Ćosić_i_saradnici,_Rečnik_sinonima-1] 1,0 ^1,1 ^1,2 ^1,3 ^1,4 ^1,5 Pavle Ćosić i saradnici, Rečnik sinonima, Beograd 2008, ISBN 978-86-86673-09-1

[1]