Вранци

Vranci; Vremenski raspon: kasni (gornji) paleogen – današnjost PreЄ Є O S D C P T J K Pg N moguće i ranije kasna (gornja) kreda
	Mali šareni vranac; (Microcarbo melanoleucos)
Naučna klasifikacija
Carstvo:	Animalia
Tip:	Chordata
Klasa:	Aves
Potklasa:	Neornithes
Infraklasa:	Neognathae
Red:	Suliformes ili Pelecaniformes
Porodica:	Phalacrocoracidae; Reichenbach, 1850
Rodovi
	Phalacrocorax Brisson, 1760; Microcarbo Bonaparte, 1856; Leucocarbo Bonaparte, 1857;

Vranci^[1] ili kormorani (lat. Phalacrocoracidae) je porodica ptica koja se prema tradicionalnoj klasifikaciji svrstava u red nesita ili pelikana (lat. Pelecaniformes), a prema modernoj u red Suliformes^[2].

Prema klasifikaciji ITIS-a, porodica uključuje tri roda: Phalacrocorax, Leucocarbo i Microcarbo.^[2] Postoje i drugačije klasifikacije, a prema jednoj od njih u okviru porodice se nalazi samo jedan rod Phalacrocorax, koji uključuje sve vrste, kojih ukupno ima 42, dok se prema drugim klasifikacijama porodica Phalacrocoracidae deli na više od tri roda.

Opis

Vranci vode aktivan način život. Imaju uspravno držanje, dugačak vrat i njihovi prsti su povezani plovnim kožicama. Veoma su dobri plivači i ronioci.

Perje odrasle ptice je sjajno crno sa belim mrljama na podbratku i obrazima, a ponekad je sa sjajno zelenim prelivom.^[3]

Rasprostranjenost

Žive svuda po svetu osim u regionu srednjeg Pacifika.^[3]

Stanište

Većina vrsta živi duž morskih obala, a neke vrste žive na kopnu pored slatkih voda.^[3]

Ishrana

Vranci se hrane uglavnom ribom.^[3]

Sistematika

Vranci su tradicionalno smeštani u red nesita (lat. Pelecaniformes).^[1] Rod Phalacrocorax je uveo francuski zoolog Matiren Žak Brison 1760. godine sa velikim vranacem (Phalacrocorax carbo) kao tipskom vrstom.^[4]^[5] Phalacrocorax je latinska reč za „kormorana”.^[6] Rod sadrži 22 vrste uključujući jednu vrstu koja je izumrla u 19. veku.^[7]

Vrste koje pripadaju porodici vranaca prema Priručniku ptica sveta (engl. Handbook of the Birds of the World):^[8]

Rod Phalacrocorax
- Žutogrli vranac
  (Phalacrocorax auritus)^[9]
- Maslinasti vranac ili neotropski vranac
  (Phalacrocorax brasilianus ili Phalacrocorax olivaceus)
- Mali crni vranac
  (Phalacrocorax sulcirostris)
- Veliki vranac
  (Phalacrocorax carbo)^[9]
- Belogrudi vranac
  (Phalacrocorax lucidus)
- Indijski vranac
  (Phalacrocorax fuscicollis)
- Južnoafrički kapski vranac^[10]
  (Phalacrocorax capensis)
- Bronzani vranac^[9]^[10]
  (Phalacrocorax nigrogularis)
- Valbergov vranac^[10]
  (Phalacrocorax neglectus)
- Japanski vranac
  (Phalacrocorax capillatus)
- Brantov vranac
  (Phalacrocorax penicillatus)
- Štelerov vranac ili vranac naočarac ili Palasov vranac
  (Phalacrocorax perspicillatus) – (izumro oko 1850)
- Morski vranac
  (Phalacrocorax aristotelis)^[9]
- Pučinski vranac
  (Phalacrocorax pelagicus)
- Crvenoliki vranac
  (Phalacrocorax urile)
- Magelanski vranac
  (Phalacrocorax magellanicus)
- Australijski šareni vranac ili žutoliki vranac
  (Phalacrocorax varius)
- Crnoliki vranac
  (Phalacrocorax fuscescens)
- Crvenonogi vranac
  (Phalacrocorax gaimardi)
- Pegavi vranac
  (Phalacrocorax punctatus)
- Pitski vranac
  (Phalacrocorax featherstoni)
- Vranac neletač
  (Phalacrocorax harrisi)
Rod Leucocarbo
- Guano vranac
  (Leucocarbo bougainvillii)
- Novozelandski kraljevski vranac
  (Leucocarbo carunculatus)
- Otagoanski vranac
  (Leucocarbo chalconotus)
- Fovoov vranac
  (Leucocarbo stewarti)
- Čatamski vranac
  (Leucocarbo onslowi)
- Oklandski vranac
  (Leucocarbo colensoi)
- Kembelov vranac
  (Leucocarbo campbelli)
- Bauntijski vranac
  (Leucocarbo ranfurlyi)
- Plavooki vranac
  (Leucocarbo atriceps)
- Antarktički vranac
  (Leucocarbo bransfieldensis)
- Južnodžordžijski vranac
  (Leucocarbo georgianus)
- Herdski vranac
  (Leucocarbo nivalis)
- Krozijski vranac
  (Leucocarbo melanogenis)
- Kergelenski vranac
  (Leucocarbo verrucosus)
- Makvorijski vranac
  (Leucocarbo purpurascens)
Rod Microcarbo
- Mali šareni vranac
  (Microcarbo melanoleucos)
- Dugorepi vranac^[9] ili tršćački vranac
  (Microcarbo africanus)
- Ćubasti vranac^[10]
  (Microcarbo coronatus)
- Javanski vranac
  (Microcarbo niger)
- Mali vranac^[9]
  (Microcarbo pygmaeus)

Podvrste

Phalacrocorax aristotelis aristotelis (Linnaeus, 1761)
Phalacrocorax aristotelis desmarestii (Payraudeau, 1826)
Phalacrocorax aristotelis riggenbachi Hartert, 1923
Phalacrocorax auritus albociliatus Ridgway, 1884
Phalacrocorax auritus auritus (Lesson, 1831)
Phalacrocorax auritus cincinatus (Brandt, 1837)
Phalacrocorax auritus floridanus (Audubon, 1835)
Phalacrocorax auritus heuretus Watson, Olson & J. R. Miller, 1991
Phalacrocorax brasilianus brasilianus (Gmelin, 1789)
Phalacrocorax brasilianus mexicanus (Brandt, 1837)
Phalacrocorax carbo carbo (Linnaeus, 1758)
Phalacrocorax carbo hanedae Kuroda, 1925
Phalacrocorax carbo maroccanus Hartert, 1906
Phalacrocorax carbo novaehollandiae Stephens, 1826
Phalacrocorax carbo sinensis (Blumenbach, 1798)
Phalacrocorax pelagicus pelagicus Pallas, 1811
Phalacrocorax pelagicus resplendens Audubon, 1838
Phalacrocorax punctatus oliveri Mathews, 1930
Phalacrocorax punctatus punctatus (Sparrman, 1786)
Phalacrocorax varius hypoleucos (Brandt, 1837)
Phalacrocorax varius varius (Gmelin, 1789)

Zanimljivosti

U Severoistočnoj Aziji se japanski vranac koristi za ribolov. Na vrat ptice se postavlja metalni prsten kako ne bi progutao lovinu.
Ribari sa Dojranskog jezera u Makedoniji takođe koriste vrance za ribolov.
Na području južnoslovenskih zemalja živi i mali vranac - vrsta ugrožena u celom svetu. U Vojvodini ta vrsta se gnezdi uz Dunav kraj Đerdapa. Takođe postoje kolonije u Kopačevskom ritu i na Skadarskom jezeru.^[3]
Vranac je inspiracija za mitsko stvorenje liverpulsku pticu koja je simvol grada Liverpula i koja je prepoznatljiva u popularnoj kulturi ka kultni grb FK Liverpul.^[11]

Galerija

Vranac
Par kormorana
Veliki vranac

Reference

^ ^a ^b „Prilog II Zaštićene divlje vrste biljaka, životinja i gljiva”.
^ ^a ^b „Phalacrocoracidae Reichenbach, 1849”. ITIS.
^ ^a ^b ^v ^g ^d Mikeš, Mihalj (2001). Velika enciklopedija životinja. Novi Sad. str. 201, 202. ISBN 978-86-489-0303-7.
^ Brisson, Mathurin Jacques (1760). Ornithologie, ou, Méthode Contenant la Division des Oiseaux en Ordres, Sections, Genres, Especes & leurs Variétés (na jeziku: French i Latin). Paris: Jean-Baptiste Bauche. Vol. 1, p. 60, Vol. 6, p. 511.
^ Mayr, Ernst; Cottrell, G. William, ur. (1979). Check-list of Birds of the World. Volume 1 (2nd izd.). Cambridge, Massachusetts: Museum of Comparative Zoology. str. 163.
^ Jobling, J.A. (2019). del Hoyo, J.; Elliott, A.; Sargatal, J.; Christie, D.A.; de Juana, E., ur. „Key to Scientific Names in Ornithology”. Handbook of the Birds of the World Alive. Lynx Edicions. Pristupljeno 9. 4. 2019.
^ Gill, Frank; Donsker, David, ur. (2019). „Hamerkop, Shoebill, pelicans, boobies, cormorants”. World Bird List Version 9.1. International Ornithologists' Union. Pristupljeno 12. 4. 2019.
^ Orta 1992
^ ^a ^b ^v ^g ^d ^đ Vasić, S.; D. V. Simić; Stanimirović; Karakašević; Šćiban; Ružić; Kulić; Kulić; Puzović. „Srpska nomenklatura ptica”. Arhivirano iz originala 11. 10. 2018. g. Pristupljeno 11. 10. 2018.
^ ^a ^b ^v ^g „Zakon o potvrđivanju sporazuma o očuvanju afričko - evroazijskih migratornih ptica vodenih staništa” (PDF). parlament.gov.rs.
^ „The Liver Bird”. National Museums Liverpool.

Literatura

Mayr, Ernst; Cottrell, G. William, ur. (1979). Check-list of Birds of the World. Volume 1 (2nd izd.). Cambridge, Massachusetts: Museum of Comparative Zoology. str. 163.
Brisson, Mathurin Jacques (1760). Ornithologie, ou, Méthode Contenant la Division des Oiseaux en Ordres, Sections, Genres, Especes & leurs Variétés (na jeziku: French i Latin). Paris: Jean-Baptiste Bauche. Vol. 1, p. 60, Vol. 6, p. 511.
Benson, Elizabeth (1972): The Mochica: A Culture of Peru. Praeger Press, New York.
Berrin, Katherine & Larco Museum (1997) The Spirit of Ancient Peru: Treasures from the Museo Arqueológico Rafael Larco Herrera. Thames and Hudson, New York.
Cracraft, Joel (1971). „Systematics and evolution of the Gruiformes (Class Aves). 2. Additional comments on the Bathornithidae, with descriptions of new species” (PDF). American Museum Novitates. 2449: 1—14. Arhivirano iz originala (PDF) 25. 03. 2009. g. Pristupljeno 19. 10. 2017.
Dorst, J. & Mougin, J.L. (1979): Family Phalacrocoracidae. In: Mayr, Ernst & Cottrell, G.W. (eds.): Check-List of the Birds of the World Vol. 1, 2nd ed. (Struthioniformes, Tinamiformes, Procellariiformes, Sphenisciformes, Gaviiformes, Podicipediformes, Pelecaniformes, Ciconiiformes, Phoenicopteriformes, Falconiformes, Anseriformes): 163–179. Museum of Comparative Zoology, Cambridge.
Hope, Sylvia (2002). The Mesozoic radiation of Neornithes. Chiappe, Luis M. & Witmer, Lawrence M. (eds.): Mesozoic Birds: Above the Heads of Dinosaurs: 339–388. ISBN 978-0-520-20094-4.
Howard, Hildegarde (1932). „A New Species of Cormorant from Pliocene Deposits near Santa Barbara, California” (PDF). Condor. 34 (3): 118—120. doi:10.2307/1363540.
IUCN (2007): 2007 IUCN Red List of Threatened Species. IUCN, Gland.
Kennedy, M.; Gray, R. D.; Spencer H.G. (2000). „The Phylogenetic Relationships of the Shags and Cormorants: Can Sequence Data Resolve a Disagreement between Behavior and Morphology?” (PDF). Molecular Phylogenetics and Evolution. 17 (3): 345—359. PMID 11133189. doi:10.1006/mpev.2000.0840. Arhivirano iz originala (PDF) 18. 4. 2007. g. Pristupljeno 28. 8. 2018.
Kurochkin, Evgeny N. (1995). „Synopsis of Mesozoic birds and early evolution of Class Aves” (PDF). Archaeopteryx. 13: 47—66. Arhivirano iz originala (PDF) 27. 9. 2007. g. Pristupljeno 19. 10. 2017.
Mayr, Gerald (2005). „Tertiary plotopterids (Aves, Plotopteridae) and a novel hypothesis on the phylogenetic relationships of penguins (Spheniscidae)” (PDF). Journal of Zoological Systematics. 43 (1): 67—71. doi:10.1111/j.1439-0469.2004.00291.x.
Murray, Bertram G. Jr. (1970). „A Redescription of Two Pliocene Cormorants” (PDF). Condor. 72 (3): 293—298. doi:10.2307/1366006.
Orta, Jaume : Family Phalacrocoracidae. In: del Hoyo, Josep; Elliott, Andrew & Sargatal, Jordi (eds.): Handbook of Birds of the World, Volume 1 (Ostrich to Ducks): 326–353, plates 22–23. Lynx Edicions, Barcelona. 1992. ISBN 978-84-87334-10-8.
Robertson, Connie (1998). Book of Humorous Quotations. Wordsworth Editions. str. 97. ISBN 978-1-85326-759-8.
Siegel-Causey, Douglas (1988). „Phylogeny of the Phalacrocoracidae” (PDF). Condor. 90 (4): 885—905. doi:10.2307/1368846.
Thevet, F. André (1558): About birds of Ascension Island. In: Les singularitez de la France Antarctique, autrement nommee Amerique, & de plusieurs terres & isles decouvertes de nostre temps: 39–40. Maurice de la Porte heirs, Paris.
van Tets, G. F. (1976): Australasia and the origin of shags and cormorants, Phalacrocoracidae. Proceedings of the XVI International Ornithological Congress: 121–124.

Spoljašnje veze

Kormoran (rod)
Cormorant videos Arhivirano na sajtu Wayback Machine (13. фебруар 2010) on the Internet Bird Collection
„Recovery plan for Chatham Island shag and Pitt Island shag 2001–2011” (PDF). Department of Conservation, Wellington, New Zealand. 2001. Приступљено 28. 9. 2007.
First video of cormorant deep sea dive, by the Wildlife Conservation Society and the National Research Council of Argentina. WCS press release, 2012-07-31

[Prilog-1] „Prilog II Zaštićene divlje vrste biljaka, životinja i gljiva”.

[itis-2] „Phalacrocoracidae Reichenbach, 1849”. ITIS.

[:0-3] v ^g ^d Mikeš, Mihalj (2001). Velika enciklopedija životinja. Novi Sad. str. 201, 202. ISBN 978-86-489-0303-7.

[4] Brisson, Mathurin Jacques (1760). Ornithologie, ou, Méthode Contenant la Division des Oiseaux en Ordres, Sections, Genres, Especes & leurs Variétés (na jeziku: French i Latin). Paris: Jean-Baptiste Bauche. Vol. 1, p. 60, Vol. 6, p. 511.

[5] Mayr, Ernst; Cottrell, G. William, ur. (1979). Check-list of Birds of the World. Volume 1 (2nd izd.). Cambridge, Massachusetts: Museum of Comparative Zoology. str. 163.

[6] Jobling, J.A. (2019). del Hoyo, J.; Elliott, A.; Sargatal, J.; Christie, D.A.; de Juana, E., ur. „Key to Scientific Names in Ornithology”. Handbook of the Birds of the World Alive. Lynx Edicions. Pristupljeno 9. 4. 2019.

[ioc-7] Gill, Frank; Donsker, David, ur. (2019). „Hamerkop, Shoebill, pelicans, boobies, cormorants”. World Bird List Version 9.1. International Ornithologists' Union. Pristupljeno 12. 4. 2019.

[orta1992-8] Orta 1992

[SNP-9] v ^g ^d ^đ Vasić, S.; D. V. Simić; Stanimirović; Karakašević; Šćiban; Ružić; Kulić; Kulić; Puzović. „Srpska nomenklatura ptica”. Arhivirano iz originala 11. 10. 2018. g. Pristupljeno 11. 10. 2018.

[parlament-10] v ^g „Zakon o potvrđivanju sporazuma o očuvanju afričko - evroazijskih migratornih ptica vodenih staništa” (PDF). parlament.gov.rs.

[NML-11] „The Liver Bird”. National Museums Liverpool.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]

[10]

[11]

Vranci Vremenski raspon: kasni (gornji) paleogen – današnjost PreЄ Є O S D C P T J K Pg N moguće i ranije kasna (gornja) kreda

Mali šareni vranac (Microcarbo melanoleucos)
Naučna klasifikacija
Carstvo:	Animalia
Tip:	Chordata
Klasa:	Aves
Potklasa:	Neornithes
Infraklasa:	Neognathae
Red:	Suliformes ili Pelecaniformes
Porodica:	Phalacrocoracidae Reichenbach, 1850
Rodovi
Phalacrocorax Brisson, 1760 Microcarbo Bonaparte, 1856 Leucocarbo Bonaparte, 1857