Mučenik (u starogrčkim μάρτυς „martyr“, ili μαρτύριον — svjedok, dokaz) je, u teološkim kontekstu, čovjek koji iz predanosti svom vjerskim opredjeljenju žrtvuje svoj život, i prihvata patnju mučenja i nasilnu smrt.

Mučeništvo Svetog Sevastijana

Mučeništvo se kroz istoriju smatralo djelom koje briše grijehe, te kod nekrštenih hrišćana nadomješta krštenje vodom krštenjem krvlju („baptisimus sanguinis“). Sveti Stefan Prvomučenik je bio prvi hrišćanski mučenik. U katakombama su poštovali mučenike moleći se na njihovim grobovima i spominjući ih u bogoslužju, osobito na godišnjice njihovih smrti, ukopa ili prenosa njihovih kostiju. Od 4. stoljeća nadalje, nad grobovima mučenika gradile su se crkve a njihovim relikvijama pripisivale su se čudotvorne moći zaštite od bolesti i nesreće. O životu i smrti mučenika pisali su se već u prvim stoljećima hrišćanstva pobožni prikazi „acta martyrum“.

Pojam se često koristi i za opisivanje pojedinca koji žrtvuje svoj život za druge. Mučenici u širem smislu označavaju i osobe koje svjesno podnose patnju, te npr. iz političkih uvjerenja trpe progonstvo i smrt.

Pojam mučeništva postoji takođe u judaizmu, islamu (šahid), hinduizmu, bahá'íu i sikhizmu.

Vidi još

уреди
  • Opća enciklopedija Zagreb 1979.
  NODES
os 8