Zovoji
Zovoji (Procellaridae) su porodica morskih ptica iz reda cevonosnica (Procellariiformes).[2][3] U ovu porodicu svrstava se 79 vrsta podeljenih (trenutno) u 14 rodova. Ova vrstama brojna porodica obuhvaća srednje velike morske ptice rasprostranjene na svim oceanima, mada pretežno na oceanima južne hemisfere. Prilagođene su hladnim klimatskim područjima, a u suptropska područja dolaze samo tamo, gde dopiru hladne morske struje. To je prostorno najveće područje pojavnosti među svim porodicama ptica. Najjužnije živi beli pomorčić[4] (Pagodroma nivea) koji se gnezdi na Antarktiku, dok najsevernije živi burnjak[4] (Fulmarus glacialis).
| Zovoji | |
|---|---|
| |
| Kapski burnjak (Daption capense) | |
Naučna klasifikacija 
| |
| Domen: | Eukaryota |
| Carstvo: | Animalia |
| Tip: | Chordata |
| Klasa: | Aves |
| Red: | Procellariiformes |
| Porodica: | Procellariidae Leach, 1820[1] |
| Rodovi | |
|
Macronectes | |
| Diverzitet[1] | |
| 16 rodova i oko 70 vrsta | |
Obeležja
уредиKao kod svih burnjaka, i vrste ove porodice imaju cevaste završetke nosa kroz koje mogu izbacivati morsku so i uljanatu želučanu tečnost. Kljun im je dug i na vrhu svinut s kukastim završetkom i oštrim rubovima kako bi lakše u njemu zadržali klizavu lovinu, najčešće ribu.
Vrste se veličinom prilično razlikuju. Najmanja vrsta, Puffinus assimilis duga je tek 25 cm, raspon krila joj je oko 60 cm, a srednja težina mu je 170 g. Većina drugih vrsta neznatno su veće. Izuzetak je samo veliki burnjak koji podseća na male albatrose. Može biti dug 1 metar s rasponom krila od 2 metra, a može doseći težinu od 5 kg.
Boja perja je bela, s dodatkom smeđih ili crnih područja, dok je samo par vrsta jednobojno tamno. Većina vrsta ima svetao trbušni deo, a godnji deo tela im je tamno obojen. Sve vrste su neugledne i tako slične jedna drugoj, da ih je u prirodi teško razlikovati. Nema vidljivog polnog dimorfizma, osim nešto sitnije građe ženki, a kod mnogih vrsta mužjak i ženka se različito oglašavaju.
Sve vrste su izvrsni letači, ali svaka vrsta ima drugačiji stil letenja. Noge su im slabe i smeštene su daleko unazag na telu. Nisu pogodne za hodanje, tako da se sve vrste na kopnu naslanjaju na prsa i moraju se pomagati i krilima.
Način života
уредиOsim u vreme parenja, ove ptice provode čitav život na otvorenim morima i mogu se prilagoditi i najlošijim vremenskim prilikama. Isključivi su mesojedi. Hrane se uglavnom manjim ribama i morskim beskičmenjacima, kao što su sipe, loveći ih plitko ispod morske površine. Samo neke vrste hrane se zooplanktonom, dok neke vrste jedu i strvine, kao što su uginuli kitovi ili druge morske životinje koje plutaju površinom. Populacije ovih vrsta snažno su narasle s porastom ribolova[5].
Zovoji se, kao i sve porodice i vrste ovog reda, uglavnom gnezde u velikim kolonijama na visokim i vrlo strmim liticama u blizini obale. Polažu samo jedno jaje bele boje, koje je neuobičajeno veliko u odnosu na veličinu ptice. Na jajima leže između 40 i 60 dana. Kod manjih vrsta mladunci poleću 45 do 55 dana nakon leženja, dok to vreme vezanosti mladunca uz gnezdo kod većih vrsta može trajati 100 do 135 dana.
Sistematika
уредиPorodicu Procellariidae uveo je (kao Procellaridæ) engleski zoolog Vilijam Elford Lič u vodiču za sadržaj Britanskog muzeja objavljenom 1820. godine.[6][7] Ime je izvedeno od tipskog roda Procellaria koji je zauzvrat izveden od latinske reči procella što znači „oluja” ili „bura”.[8] Ovaj tipski rod je 1758. godine imenovao švedski prirodnjak Karl Line u desetom izdanju svog 'Systema Naturae.[9]
Procellariidae je jedna od porodica koje čine red Procellariiformes.[10] Pre uvođenja molekularne filogenetike, tradicionalni aranžman je bio da se Procellariiformes podele u skup od četiri porodice: Diomedeidae koja sadrži albatrose, Hydrobatidae koja sadrži sve olujne burnice, Pelecanoididae koja sadrži ronilačke burnice i Procellariidae koja sadrži burnice, strigalice i severne galebe.[11][12] Porodica Hydrobatidae je dalje podeljena na dve potfamilije, severne olujne burnice u Hydrobatinae i južne ili australne burnice u Oceanitinae. Analiza sekvenci mitohondrijalnog citohroma b iz 1998. godine otkrila je da postoji duboka genetska divergencija između dve podfamilije.[13] Naknadne opsežne multigenske studije otkrile su da ove dve potporodice nisu sestrinski taksoni.[14][15][16] Olujne burnice su stoga podeljene u dve porodice: Hydrobatidae koje sadrže severne burnice i Oceanitidae, koje sadrže južne olujne burnice.[10] Multigenske genetičke studije su otkrile da su ronilačke burnice iz porodice Pelecanoididae ugnežđene u porodici Procellariidae.[15][16][17] Kao rezultat toga, ronilačke burnice su spojene u Procellariidae.[10]
Spoljašnja sistematika
уредиZovoji su porodica u redu cevonosica. Ovde su one sestrinska grupa s burnicama (Pelecanoides), a obe zajedno su sestrinska grupa s albatrosima (Diomedeidae)[13].
Savremena unutrašnja sistematika
уредиU novije vreme razne studije istražuju stvarnu srodnost vrsta unutar pojedinih potporodica na koje se porodica deli, i da li odgovaraju stvarnim taksama. Najvažnije takve studije proveli su Nan i Stenli,[13] kao i Bretagnolle i drugi[18] došavši do gotovo jednakih rezultata.
Ove studije su pokazale, da je samo potporodica Fulmarinae, zaista monofilna, dok to s ostalim potporodicama nije slučaj. To znači, da ostale potporodice imaju, manje-više samo formalnu, ne i taksonomsku vrednost.
Prema ovim istraživanjima, kladogram rodova je sledeći:
| Procellariidae |
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Neke vrste
уреди- Bulweria bulwerii
- Calonectris diomedea - Veliki zovoj
- Daption capense
- Fulmarus glacialis
- Fulmarus glacialoides
- Macronectes giganteus
- Pachyptila turtur
- Procellaria cinerea
- Pterodroma hasitata
- Pterodroma hypoleuca
- Pterodroma macroptera
- Puffinus bulleri
- Puffinus carneipes
- Puffinus gavia
- Puffinus gravis
- Puffinus griseus
- Puffinus lherminieri
- Puffinus nativitatis
- Puffinus pacificus
- Puffinus puffinus - Mali zovoj
- Puffinus tenuirostris
Reference
уреди- ^ а б Brands, Sheila (14. 08. 2008). „Systema Naturae 2000 / Classification — Superfamily Procellarioidea”. Project: The Taxonomicon. Приступљено 12. 02. 2009.
- ^ Leach, William Elford (1820). „Eleventh Room”. Synopsis of the Contents of the British Museum (17th изд.). London: British Museum. стр. 65—70. OCLC 6213801.
- ^ Bock, Walter J. (1994). History and Nomenclature of Avian Family-Group Names. Bulletin of the American Museum of Natural History. Number 222. New York: American Museum of Natural History. стр. 110, 130, 161.
- ^ а б Životinje, velika ilustrirana enciklopedija, Mozaik knjiga, Zagreb. 2005. ISBN 978-953-196-088-5.
- ^ Christopher Perrins (Hrsg.): Die BLV-Enzyklopädie Vögel der Welt. BLV, München. 2004. ISBN 978-3-405-16682-3. стр. 71.
- ^ Leach, William Elford (1820). „Eleventh Room”. Synopsis of the Contents of the British Museum. 17 (17th изд.). London: British Museum. стр. 68. Although the name of the author is not specified in the document, Leach was the Keeper of Zoology at the time.
- ^ Bock, Walter J. (1994). History and Nomenclature of Avian Family-Group Names. Bulletin of the American Museum of Natural History. Number 222. New York: American Museum of Natural History. стр. 110, 130, 161. hdl:2246/830.
- ^ Jobling, James A. (2010). The Helm Dictionary of Scientific Bird Names. London: Christopher Helm. стр. 317. ISBN 978-1-4081-2501-4.
- ^ Linnaeus, Carl (1758). Systema Naturae per regna tria naturae, secundum classes, ordines, genera, species, cum characteribus, differentiis, synonymis, locis (на језику: Latin). 1 (10th изд.). Holmiae (Stockholm): Laurentii Salvii. стр. 131.
- ^ а б в Gill, Frank; Donsker, David; Rasmussen, Pamela, ур. (јул 2021). „Petrels, albatrosses”. IOC World Bird List Version 11.2. International Ornithologists' Union. Приступљено 15. 1. 2022.
- ^ Mayr, Ernst; Cottrell, G. William, ур. (1979). Check-List of Birds of the World. 1 (2nd изд.). Cambridge, Massachusetts: Museum of Comparative Zoology. стр. 48—121.
- ^ Marchant, S.; Higgins, P.G., ур. (1990). „Order Procellariiformes”. Handbook of Australian, New Zealand & Antarctic Birds. Volume 1: Ratites to ducks; Part A, Ratites to petrels. Melbourne, Victoria: Oxford University Press. стр. 263—264. ISBN 978-0-19-553068-1.
- ^ а б в Gary Nunn, Scott Stanley: Body size effects and rates of cytochrome b evolution in tube-nosed seabirds. In: Molecular Biology and Evolution. Nr. 15, 1998, S. 1360–1371
- ^ Hackett, S.J.; Kimball, R.T.; Reddy, S.; Bowie, R.C.K.; Braun, E.L.; Braun, M.J.; Chojnowski, J.L.; Cox, W.A.; Han, K-L.; Harshman, J.; Huddleston, C.J.; Marks, B.D.; Miglia, K.J.; Moore, W.S.; Sheldon, F.H.; Steadman, D.W.; Witt, C.C.; Yuri, T. (2008). „A phylogenomic study of birds reveals their evolutionary history”. Science. 320 (5884): 1763—1767. Bibcode:2008Sci...320.1763H. PMID 18583609. S2CID 6472805. doi:10.1126/science.1157704.
- ^ а б Prum, R.O.; Berv, J.S.; Dornburg, A.; Field, D.J.; Townsend, J.P.; Lemmon, E.M.; Lemmon, A.R. (2015). „A comprehensive phylogeny of birds (Aves) using _targeted next-generation DNA sequencing”. Nature. 526 (7574): 569—573. Bibcode:2015Natur.526..569P. PMID 26444237. doi:10.1038/nature15697
.
- ^ а б Kuhl, H.; Frankl-Vilches, C.; Bakker, A.; Mayr, G.; Nikolaus, G.; Boerno, S.T.; Klages, S.; Timmermann, B.; Gahr, M. (2020). „An unbiased molecular approach using 3′-UTRs resolves the avian family-level tree of life”. Molecular Biology and Evolution. 38 (msaa191): 108—127. PMID 32781465. doi:10.1093/molbev/msaa191 .
- ^ Reddy, S.; Kimball, R.T.; Pandey, A.; Hosner, P.A.; Braun, M.J.; Hackett, S.J.; Han, K.-L.; Harshman, J.; Huddleston, C.J.; Kingston, S.; Marks, B.D.; Miglia, K.J.; Moore, W.S.; Sheldon, F.H.; Witt, C.C.; Yuri, T.; Braun, E.L. (2017). „Why do phylogenomic data sets yield conflicting trees? Data type influences the avian tree of life more than taxon sampling”. Systematic Biology. 66 (5): 857—879. PMID 28369655. doi:10.1093/sysbio/syx041 .
- ^ V. Bretagnolle, C. Attié, E. Pasquet: Cytochrome-B evidence for validity and phylogenetic relationships of Pseudobulweria and Bulweria (Procellariidae). In: The Auk. Nr. 115, 1998, S. 188–195
Литература
уреди- Brooke, M. (2004). Albatrosses and Petrels Across The World. Oxford, UK: Oxford University Press. ISBN 0-19-850125-0.
- Carboneras, C. (1992a). „Family Procellariidae (Petrels and Shearwaters)”. Ур.: del Hoyo, J.; Elliott, A.; Sargatal, J. Handbook of the Birds of the World. 1: Ostrich to Ducks. Barcelona, Spain: Lynx Edicions. стр. 216—257. ISBN 84-87334-10-5.
- Carboneras, C. (1992b). „Family Pelecanoididae (Diving-petrels)”. Ур.: del Hoyo, J.; Elliott, A.; Sargatal, J. Handbook of the Birds of the World. 1: Ostrich to Ducks. Barcelona, Spain: Lynx Edicions. стр. 272—278. ISBN 84-87334-10-5.
- Warham, J. (1990). The Petrels: Their Ecology and Breeding Systems. London: Academic Press. ISBN 0-12-735420-4.
- Warham, J. (1996). The Behaviour, Population, Biology and Physiology of the Petrels. London: Academic Press. ISBN 0-12-735415-8.
Spoljašnje veze
уреди
- The Agreement for the Conservation of Albatrosses and Petrels (ACAP) Treaty Website
- Tracking Ocean Wanderers Архивирано на сајту Wayback Machine (24. мај 2011)
- Shearwaters and petrels Архивирано на сајту Wayback Machine (4. новембар 2008): Don Roberson's family page